Dizajner Boris Ljubičić: Trebamo drugu Hrvatsku
To što smo propustili ili što nam je promaklo u proteklih 20 godina i zbog čega smo tu gdje jesmo je svima jasno i bez Nacionalnog foruma. Podsjeća me na štrajk u kojem grupa građana ima svoje zahtjeve, ali da bi se osigurala od objeda da su oni protiv nečega ili nekoga, ponesu hrvatsku zastavu na čelu prosvjedničke povorke.
Boris Ljubičić za mnoge je kontroverzna ličnost. Široj javnosti je poznat njegov prijedlog redizajna trenutne hrvatske zastave u zastavu koja bi, poput dresa hrvatske nogometne reprezentacije, bila prepoznatljiva prema kvadratićima. U tom je nastojanju već godinama izuzetno uporan. Kao dizajner se posvetio hrvatskom identitetu u sportu, kulturi, gospodarstvu i politici. Godišnje izlaže na pet do šest nacjenjenijih žiriranih izložbi, a radovi mu se objavljuju u časopisima, godišnjacima, posebnim izdanjima i pregledima. Dobitnik je više od stotinu međunarodnih i domaćih nagrada. Dvije je godine bio predsjednik Hrvatskog dizajnerskog društva (2003.-2005.). Tada je pokrenuo osnivanje Hrvatskog dizajn centra, kao udruge koja bi povezala dizajnere, Vladu i gospodarstvo. Njegova izložba ‘New look Croatia’, u kojoj prikazuje novi vizualni identitet Hrvatske, putuje Europom.
Zalažete se za ‘drugu’ Hrvatsku. Možete li malo pojasniti što je to ‘druga’ Hrvatska i postoji li razlika između ‘druge’ i ‘drugačije’ Hrvatske? Što bi u ‘drugoj’ Hrvatskoj bili drugačije za obične, ‚male’ ljude?
DRUGA Hrvatska nije prva. Prva je ova koju imamo i koju mnogi iz različitih razloga ne vole pa nam je potrebna druga. Drugačija? To je lingvistička igra sa hrvatskim jezikom, ali DRUGA i drugačija se ni po čemu ne poistovjećuju. DRUGA je redni broj, drugačije je gotovo isto što već imamo, ali s manjim razlikama ili popravcima. To je ono kavansko mišljenje kad bi Hrvatsku vodili pošteni političari, ili kad bi pravosuđe… ili kad bi ovo, kad bi ono…Prva Hrvatska je došla do svog kraja i tu se više ništa ne da popraviti, jedostavno trebamo DRUGU Hrvatsku!
Što je danas najveći hrvatski problem?
Vizija! Potrebno je pojasniti i ovu riječ: vizija u političkom rječniku nije: više kapitala, više demokracije, više radnih mjesta. To je pragmatika koju provode oni koji to znaju i mogu, ali tek kad utvrdimo ciljeve, koji nastaju nakon vizije ili projekta. Uostalom, više kapitala, radnih mjesta i demokracije podjednako treba i SAD i Kini ili svakoj zemlji na kugli zemaljskoj. Pojednostavljeno: to nije hrvatski projekt jer u njemu nema ništa zasebno i izvorno hrvatsko. Primjera radi, Japanci su se izolirali na jedno stoljeće da bi definirali svoj identitet. Naravno, danas to nije moguće na isti način, ali je moguće slijeditii zacrtanu viziju ili projekt, a projekt nemamo. Što je DRUGA Hrvatska? Najjednostavniji odgovor: DRUGA Hrvatska je projekt!
Koliko je u ovom trenutku važno pitanje identiteta, odnosno, koliko izgradnja prepoznatljivog hrvatskog identiteta može pomoći u rješavanju gospodarskih problema?
‘Japanci su se izolirali na jedno stoljeće da bi definirali svoj identitet.’
Identitet je polazna točka svakog projekta. Kad je riječ o gospodarstvu to je osnovni problem zemalja tranzicije, koje prelaskom iz jednog u drugi sustav nisu stigle definirati svoje brandove. Na njihovo tržište su kroz širom otvorena vrata upali svjetski brandovi po modelu slobodnog protoka kapitala, ljudi i roba. Primjerice, INA sa svoja tri plava slova ili Pliva sa plavim P u krugu nisu ni po čemu vizualno određeni. Usporedimo li INA-u i MOL vidjet ćemo da Mađari imaju nacionalni identitet, a ‘naš’ brand ne. Imamo li hrabrosti to promijeniti dok su omjeri u vlasništvu izjednačeni? Ne, ja im to nudim svih ovih 20 godina. Cijelu Hrvatsku i njeno gospodarstvo treba redizajnirati ili rebrendirati. Osobno sam to postavio kao koncept 1990. U međuvremenu sam dizajnirao više od 50 logotipa sa jasno vidljivim vizualnim kodom, a to su dva kvadrata koji se dodiruju u jednoj točci ili njihova izvedenica.
Poznati ste po tome da želite novu hrvatsku zastavu – zašto smatrate da je to bitno? Koliku ulogu tu igra estetika, a koliku stvarna potreba?
Zastava nije samo slika koja je zapisana u Ustavu i koju se mora izvjesiti za službene blagdane (što mi baš i ne činimo). Zastavom se definira sve što jedna država jest, iako se na njoj sve to ne može i ne treba prikazati. Japansku zastavu određuje jedan crveni krug koje svi zovu suncem, a glavna karakteristika sunca su zrake kojih na zastavi nema. Stvarna potreba promjene ili redizajna hrvatske zastave je više od estetike, to je zapravo politika, jer je sve danas politika. Koliko je u politici civilizacijskih dosega 21. stoljeća, uključujući estetiku, ali i etiku, je sasvim vidljivo na zastavi koju imamo. Jer je ona slika 19. stoljeća. Nije li to dovoljan razlog?
Bi li zamjena zastave bila potez kojim bi se degradirali nacionalni uspjesi postignuti pod trenutnom zastavom? Od, primjerice, dizanja zastave na Kninskoj tvrđavi, do nekih sportskih uspjeha, gdje su sportaši danas u arhivama zamotani u hrvatsku zastavu?
Svi nacionalni uspjesi, vojni ili sportski, su povijesni i oni ostaju takvi, jer imaju i muzejsku vrijednost za nove generacije. Kad smo kod sportskih uspjeha, naš nogometni dres je poznatiji od zastave, to nitko nema, što znači da treba mijenjati zastavu, a ne dres. Nije zanemarivo da ju djeca nisu u stanju nacrtati pa ni memorirati. A oni će stvarati novu hrvatsku povijest.
Neki komentari na Internetu za Vaš prijedlog nove zastave kažu kako ih podsjeća na automobilističke startne zastavice. Je li to pohvala ili pogrda?
Izmjenični kvadrat je najprepoznatljiviji i najuočljiviji grafizam i zato se njime dizajniraju pojedini opći sadržaji kao visoki objekti, startne zastavice u automobilizmu ili kod linijskih sudaca u nogometu. Čak ga neke policije, ali ne i naša, imaju na odjeći. Izmjenični kvadrat, ni lijep ni ružan, ali komunikativan i civiliziran. Naš povijesni grb ima iste kvadrate. Dizajn temeljen na tri boje – crvenoj, bijeloj i plavoj, u omjeru službenih zastava 2:1 nije ni po čemu automobilistička zastava kvadratnog oblika sa crnim i bijelim poljima. Moje protupitanje: vrlo poznata švicarska zastava i Crveni križ su zapravo isti i sve je OK jer su Švicarci (a radi se o tri velike nacije) svjesni svog identiteta. Pogledamo li zastave europskih zemalja, one nemaju grba na sebi, uz zanemarive izuzetke: Slovenija, Slovačka, Srbija, Portugal… Zašto je tako? Monarhije ili kraljevine na zastavi nose grb vladara, u republikama ili građanskim državama se vlast bira na izborima. Velika Britanija, Švedska, Danska ili Nizozemska su još uvijek kraljevine, ali o svemu se odlučuje u parlamentu i kraljevska obitelj je samo politički suvenir. Naš redoslijed boja je isti kao kod Nizozemske, ali nam je povijesni grb izdvojiv i grafički vrlo suvremen jer nije opterećen motivima tipa orao, lav i sličnom povijesnom heraldikom. U šali rečeno, Nijemci sa svojim orlom mogu plašiti djecu, dok je naš izmjenični kvadrat suvremen, vibrirajući, veseo i čeka vas u svakom računalu. Najvažnije od svega je njegova uporaba u brandiranju svih sadržaja, kao što to čini Švicarska svojim križem, Japan krugom itd.
Hrvatska Vlada nedavno je najavila raspisivanje natječaja za jedinstven vizualni identitet, koji će ‘obuhvatiti’ sva ministarstva. Kako Vi vidite novi Vladin vizualni identitet?
‘Nijemci sa svojim orlom mogu plašiti djecu.’
Dizajnirao sam logo za Ministarstvo Europskih integracija još 1999. i Ministarstvo kulture 2005. Sasvim jedinstven ikreativan vizualni identitet svih ministarstava je itekako potreban, no taj projekt je neralan ili kompromisan, ukoliko se prije toga ne utvrdi osnovni vizual, a to je zastava. Poznato je da sve smeta izgled grba na zastavi. Skinuti sa grba dodatne male grbove i nije neki pravi pomak, oni se i danas slabo uočavaju kad je grb na zastavi jer su unutar crvenog polja. Polja iz grba u zadanim bojama (crvena-bijela-plava) trebaju prekriti cijelu površinu u ritmu trobojke i to će biti jasno i izdvojivo kao hrvatski vizualni kod na globalnoj razini, a posebice u lokalnoj sredini. Znam da za to treba mijenjati točku u Ustavu, ali to se već radilo za ulazak u EU i sve je bilo OK.
Jeste li pratili Nacionalni forum ‘Ideje i projekti za europsku Hrvatsku’? Kako ga komentirate?
Bio sam ‘nepozvan’ na tom skupu i pokušao nešto doprinijeti, ali nisam bio u programu. Zašto me organizatori nisu predvidjeli? Zagovaraju kreativnost, hrabrost i bolju budućnost. Možda se boje projekta DRUGE Hrvatske. Sve što se tamo čulo je kritika ili popravljanje ove, a ne nova Hrvatska. To što smo propustili ili što nam je promaklo u proteklih 20 godina i zbog čega smo tu gdje jesmo je svima jasno i bez Nacionalnog foruma. Podsjeća me na štrajk u kojem grupa građana ima svoje zahtjeve, ali da bi se osigurala od objeda da su oni protiv nečega ili nekoga, ponesu hrvatsku zastavu na čelu prosvjedničke povorke.
Prvi značajan projekt koji je Boris Ljubičić napravio bio je vizualni identitet VIII. Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine. Znak kojega je dizajnirao – tri bijela kruga uronjena u more, na plavoj podlozi – usvojen je kao trajni simbol Mediteranskih igara.
Zoran Stupar/Dnevno.hr