Bagdasarov: Goldsteinovski povratak na staro
Na međumrežnoj stranici Jutarnjega lista pročitao sam članak gdje novinarka Ivana Kalogjera piše: “Kao prvi korak prema definiranju jedinstvenog pravopisa Ministarstvo znanosti, obrazovanje i sporta objavit će početkom iduće školske godine Osnovni pravopisni rječnik. Korištenje tog rječnika bit će obvezno za sve učenike i nastavnike, a u njemu će se ravnopravno tretirati obje varijante razrađene u postojećim pravopisima. Drugim riječima, učenici i nastavnici i dalje će slobodno moći koristiti i ne ću i neću i strelica i strjelica, s tom razlikom što će Ministarstvo sada egzaktno pratiti koja se od spomenutih inačica učestalije koristi, ne samo u školama nego i u javnoj uporabi.
Temeljem tih pokazatelja, najkasnije krajem 2014. definirat će se jedinstveni pravopis. Takvo rješenje aktualne pravopisne zavrzlame ministru obrazovanja Željku Jovanoviću predložio je Slavko Goldstein, posebni savjetnik premijera Milanovića za kulturu” (http://www.jutarnji.hr/ministre–moramo-imati-jedinstveni-pravopis–i-to-onaj-koji-ljudi-zele/1007257/).
Poduzetnik u sukobu interesa
Izgleda da je ravnatelj nakladnoga poduzeća Novi Liber gosp. Slavko Goldstein nakon objavljivanja Anić-Silićeva pravopisa i Anićeva rječnika iznova krenuo u akciju. Kao nekoć koncem 1990-ih godina poduzima iste korake jezične politike, nudeći opet vlastima svoju rješidbu pravopisne zagane (problema). U članku “Kritični trenutci hrvatske jezične kulture” o budućem izdanju Anić-Silićeva pravopisa iz 2001. god. akademik S. Babić piše: “… sam Goldstein kaže da je poduzeo neke korake kod ministra prosvjete i predsjednika Mesića” (Jezik, god. 47., br. 5., 2000., str. 166.). Zamislite samo, izdati privremeni pravopisni križanac, zatim ga ukinuti i nakon dvije godine, a možda i manje, tiskati novi pravopis! Htjeli bismo doznati tko će biti izdavač, opet Novi Liber?
Poslovan čovjek i pravi poduzetnik odlično zna da je novi pravopisni rječnik i pravopis bogata roba koja će dobro ići. A zna li savjetnik za kulturu i zanima li ga uopće da njegova tzv. nagodbena ponuda o izdavanju Osnovnoga pravopisnoga rječnika samo povećava pravopisni nered u školama i javnoj uporabi? Zašto u svakom postojećem pravopisu sa stajališta standardnosti nema navedenih dvostrukosti tipa: ne ću – neću, strjelica – strelica, podatak, podatci – podatak, podaci, sudac, sudci – sudac, suci …? Radi se ponajprije o inačicama, a one ne čine jezično bogatstvo književnoga (ili standardnoga) jezika. Inačice su nepoželjne u književnom jeziku tim prije u Osnovnom pravopisnom rječniku za školu. One su bogatstvo samo tada, kada su stilski ili značenjski raslojene. Ponovimo aforistični izričaj A. Barca: “Čovjek, koji svoj jezik osjeća, ne pozna inačica” (u njegovu tekstu – sinonima).
Sportski šport
Ne možemo istodobno u jednom tekstu npr. pisati ne će – neće, pogrješka – pogreška, dotadanji – dotadašnji, Dubrovkinja – Dubrovčanka, sjedinjivati – sjedinjavati, skitač – skitalo – skitnica – skitalac, general bojnik – general-bojnik, gusji – guščji, otuđitelj – otuđivač, imenični – imenički, šport – sport i sl. Promjena naziva Ministarstva znanosti, obrazovanje i športa u Ministarstvo znanosti, obrazovanje i sporta izazvalo je na službenoj međumrežnoj stranici Ministarstva prekomjernu inačičnost (varijantnost) ili jezičnu zbrku.
U rubrici Sport na gornjoj lijevoj stranici čitamo: “Sport u odgojno-obrazovnom sustavu”, a na donjoj – “Nacionalno vijeće za šport”. U jednoj te istoj rečenici nalazimo: “Nacionalno vijeće za šport najviše je stručno tijelo koje se brine za razvoj i kvalitetu sporta u Republici Hrvatskoj”, a malo niže vidimo: “Kontakt: Nacionalno vijeće za sport” (http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3311). Usporedite: “Postupak dobivanja suglasnosti na program športskih aktivnosti” – “Obavijest sportskim udrugama” (http://public.mzos.hr/Default.aspx). Usput budi rečeno da je Ministarstvo od 1990. do 2012. god. sedam puta mijenjalo službene nazive ministara: 1) ministar znanosti, tehnologije i informatike; 2) ministar prosvjete, kulture i sporta; 3) ministar znanosti i tehnologije; 4) ministrica prosvjete, kulture i športa; 5) ministrica prosvjete i športa; 6) ministar znanosti, obrazovanja i športa; 7) ministar znanosti, obrazovanja i sporta.
Teški trenutci za hrvatski jezik
U rubrici Novosti u najavama Ministarstva zdravlja možemo vidjeti: “Poštovane, poštovani, Pozivamo Vas…” i “Poštovane/i, Pozivamo Vas…” (http://www.mzss.hr/novosti/(offset)/20). Školarcima je poznato iz školskih pravopisa da kada iza izraza oslovljavanja dolazi zarez, daljni tekst počinje malim, a ne velikim početnim slovom, a kada se obraćamo većemu broju osoba, zamjenice se pišu malim početnim slovom, a ne velikim. Sličnih je primjera mnogo. Po svoj prilici savjetnika za kulturu vjerojatno zadovoljava navedena pravopisna mješanija gdje svatko može pisati kako mu je drago do 2014. god. kada možda bude prihvaćen jedinstven pravopis. Doima se da poduzetnik bolje zna jezikoslovnu struku nego Vijeće za normu pri MZOŠ-u. Ne želi li netko i uz pomoć budućega pravopisnoga rječnika prikriti sadanju nepismenost administrativno-činovničkoga aparata koji piše i ovako i onako? I može li uopće nakladnik kao zainteresirana osoba u izdavaštvu davati bilo kakve savjete predsjedniku vlade o izdavanju bilo koje knjige? Na veliku žalost, opet su nastali teški trenutci za hrvatsku jezičnu kulturu.
Artur Bagdasarov/komentar.hr
