IVAN MIKLENIĆ: Je li počelo okretanje Hrvatske prema budućnosti?
»Hrvatska razumije ključnu ulogu Njemačke u europskoj i transatlantskoj arhitekturi. Hrvatska zna gdje pripada i tko su joj prijatelji« – izjavila je hrvatska predsjednica po dolasku u službeni pohod Njemačkoj u utorak 17. ožujka i tako makar simbolički očitovala jasnije pozicioniranje Hrvatske u Europskoj uniji i međunarodnoj zajednici.
Naime, nakon službenoga pohoda glavnom gradu Republike Bosne i Hercegovine u kojoj pripadnici hrvatskoga naroda tvore treći konstitutivni narod, pohod Berlinu prvi je, znakovit i iznimno važan, službeni inozemni državnički pohod nove hrvatske predsjednice koji može imati veliko značenje za višestruki boljitak Hrvatske. Ranim pohodom Njemačkoj Predsjednica nije tek ispunila svoju predizbornu najavu, već je dala važan doprinos aktualizaciji pozicioniranja Hrvatske u njezino naravno srednjoeuropsko i zapadnoeuropsko okruženje u kojem je Njemačka najvažniji faktor, kao i doprinos novim mogućnostima uzajamne partnerske suradnje, a time je, treba se nadati, i odškrinula programatsko okretanje Hrvatske prema budućnosti.
Premda Hrvatska od svoga osamostaljenja i Njemačka nisu prekidale dobre bilateralne odnose (a bilo je incidenata s hrvatske strane), znatnije partnerstvo nikada nije ostvareno jer su osobito u posljednjih 15 godina hrvatski vlastodršci Hrvatsku gurali na Balkan, u tzv. jugosferu, tj. svoju su pozornost umjesto na razvijanje plodonosnih odnosa unutar Europske unije koncentrirali na pripremanje terena za moguću obnovu u nekom novom obliku za neke neprežaljene bivše savezne države, a ta politika, ukorijenjena na mnogim područjima društvenoga života, prioritet je i sadašnje vladajuće koalicije te još ni približno nije prevladana. Predsjedničina tvrdnja izrečena u Berlinu: »Hrvatska zna gdje pripada« u tom kontekstu dobiva na posebnoj važnosti, tim više što je i njemački predsjednik vrlo precizno definirao položaj Hrvatske rekavši da je ona uzor drugim zemljama zapadnoga Balkana i da je most od EU prema tim zemljama, a što nedvojbeno znači da prema shvaćanju Njemačke Hrvatska ne pripada zapadnom Balkanu. Neki mediji u Hrvatskoj smišljeno falsificiraju pravo značenje tih riječi njemačkoga predsjednika te nastavljaju i obmanjivati hrvatsku javnost i podržavati i promovirati dosadašnje vanjskopolitičko lutanje hrvatske politike. Mjesto i uloga Hrvatske da bude most između zapada i istoka povijesna je konstanta u kojoj je Hrvatska uvijek pripadala zapadnom kulturnom krugu, izuzevši razdoblje dviju Jugoslavija, te je doista došlo vrijeme da se Hrvatska i u sebi počne doživljavati kao dio zapadne europske kulture i da, svjesna svojega identiteta, nema nikakvoga razloga bježati od uloge mosta prema zemljama jugoistočne Europe.
Njemački predsjednik Joachim Gauck, evangelički pastor koji je tijekom »mirne revolucije« u Istočnoj Njemačkoj bio jedan od osnivača oporbenoga pokreta »Novi forum«, a kasnije 10 godina savezni povjerenik za arhive Stasija kad je stekao priznanje »neumornoga zagovornika slobode, demokracije i pravde«, već na dočeku je rekao: »Želimo zajedno raditi na intenziviranju suradnje između Njemačke i Hrvatske.« Ta rečenica može također biti kurtoazna, a može biti i platforma i poticaj za stvarno okretanje Hrvatske prema budućnosti, i to ne samo u odnosu prema Njemačkoj, nego i za stvarno dobro Hrvatske, koja mora smišljeno i ustrajno mnogo toga odraditi da bi velike mogućnosti uzajamne suradnje na gotovo svim područjima urodile i dobrim plodovima. Naime, i dosadašnji dobar odnos s Njemačkom, kao i gotovo sa svim važnijim državama na svijetu, Hrvatskoj nije gotovo ništa donosio jer su se vlasti zadovoljavale, slikovito rečeno, kurtoaznim tapšanjem po ramenu, umjesto da razvijaju stvarne partnerske suradničke i plodne odnose u okvirima obostranih interesa. Štoviše, hrvatska je vanjska politika posljednjih 15 godina umjesto rudarskoga rada na otkrivanju zajedničkih stvarnih interesa i unaprjeđenja plodonosnih odnosa često zlorabljena za omogućavanje sinekure političkim i ideološkim podobnicima pa nije čudno da su izostali plodovi mogućih bilateralnih suradnja.
Njemački predsjednik također je rekao da su Nijemci poduzeli važne korake na polju suočavanja s prošlošću i da u tome mogu Hrvatskoj biti partneri te je na taj način izrazio želju da Njemačka Hrvatskoj i politički pomogne u oslobađanju od ostataka totalitarističkoga mentaliteta. Poznato je da Njemačka procesom u Münchenu protiv šefova jugoslavenske obavještajne službe, optuženih za atentat na Stjepana Đurekovića, pravno odrađuje ono što je trebala odraditi sama Hrvatska te tako daje svoj doprinos demokratizaciji u Hrvatskoj u kojoj službena politička ni pravosudna vlast za to nije stvarno zainteresirana. Naime, nije realno, čak ni moguće, da bi se ikoja država na svijetu mogla stvarno okrenuti budućnosti i izgraditi bolju budućnost a da politički, pravno i pravedno ne raščisti sa svim zlima totalitarističke prošlosti. Njemačka u suočavanju s totalitarističkom prošlošću, kako nacionalsocijalističkom tako i komunističkom u svom istočnom dijelu, doista ima golema iskustva i uspjehe te bi zaista u oslobađanju od ostataka totalitarizma Hrvatskoj vrlo mnogo mogla pomoći, no za to je potrebna politička volja koje za sada nema pa Hrvatska strahovito kasni sa stvarnim okretanjem prema budućnosti. Službeni pohod Predsjednice Njemačkoj može biti početak stvarnoga okretanja Hrvatske prema boljoj budućnosti, no hoće li to zaista i biti ovisi o političkoj volji i angažmanu stvarnih demokrata u Hrvatskoj.
Izvor: glas-koncila.hr
