ŠOKANTNI ZAKLJUČCI ISTRAŽIVAČA I ANALITIČARA – Strategija Srbije temeljena na optužbama o ustašizaciji Hrvatske odgovara aktualnoj vlasti u Hrvatskoj, zbog čega vladajuća struktura otvoreno pomaže napade na Hrvatsku. Zato i govore da će HDZ Hrvatsku pretvoriti u ustašku državu, a da oni to neće dopustiti. To je ta veza vanjske i unutarnje agresije na Hrvatsku.

“Nakon otkrivanja nezakonitog praćenja Slavka Linića, odnosno činjenice da vlast policiju koristi u političke svrhe, a protiv političkih protivnika, postalo je jasno da je i crtanje kukastog križa na Poljudu bila diverzija aktualne vlasti, a ne huliganski čin. Cilj je bio da se politički protivnici optuže da provode fašizaciju i ustašizaciju Hrvatske, a ‘svastika’ na splitskom stadionu trebala je biti krunski dokaz te politike. Na to ukazuje i činjenica da ni stotinu dana nakon incidenta, istražitelji nisu otkrili počinitelje diverzije na Poljudu, dakle ono što bi – da je doista riječ o huliganima – otkrili za dva dana”, tim su riječima naši sugovornici – istraživački novinari i politički analitičari koji su se bavili aferom “Svastika” – za 7dnevno zaokružili priču o neviđenom skandalu koji je bio uvod u rušenje do tada sjajne i iznimno uspješne hrvatske nogometne reprezentacije.

Diverzija s kukastim križem

Podsjetimo da su Modrić i društvo do splitskog skandala bili uvjerljivo prvi u skupini, da su igrali odlično, da je atmosfera u momčadi i oko nje bila izvrsna te da su mediji zbog dobre igre hvalili izbornika Kovača…. No, zbog kukastog križa UEFA je Hrvatskoj oduzela bod, a još veću štetu dotad sjajnom ozračju nanijela je informacija da su hrvatski navijači zabili nož u leđa hrvatskoj reprezentaciji. Nakon što su se igrači počeli pitati: za koga mi ustvari igramo, uslijedile su katastrofalne igre i loši rezultati, zbog čega je izbornik Kovač nedavno i smijenjen… Danas je vrlo moguće da se reprezentacija Hrvatske – premda ima daleko najbolje igrače od svih momčadi u skupini – neće ni plasirati na Europsko prvenstvo?! Diverzija s kukastim križom bila je, dakle, “pun pogodak” u najgorem mogućem, destruktivnom i protuhrvatskom smislu.

Zbog svega navedenog, nužno se nameću mnoga bolna pitanja. Zar je moguće da je u ponajveći hrvatski ponos i najpoznatiji hrvatski proizvod, pucala aktualna vlast? Zar rade protiv najvećeg brenda Hrvatske, organiziraju diverzije koje nanose štetu ne samo nogometnoj reprezentaciji, već i cijeloj državi, te je li ovdje riječ o unutarnjoj agresiji na Republiku Hrvatsku, odnosno specijalnom ratu protiv Hrvatske, koji nedvojbeno traje i intenzivira se u zadnje vrijeme, a koji se provodi iznutra, a ne samo izvana?

Odgovore na ova pitanja potražili smo u razgovoru s istraživačkim novinarom koji je prvi objavio da se ministar Ranko Ostojić večer prije utakmice sastao s Antom Maslovom, direktorom tvrtke koja održava travnjak na splitskom stadionu, te s političkim analitičarima koji su i ranije argumentirano upozoravali da je aktualna vlast spremna na sve, pa i na najgore moguće diverzije – kako bi ostala na vlasti. Potražili smo i objašnjenje policije na pitanje svih pitanja: Zbog čega ni 100 dana nakon provale na stadion počinitelji nisu poznati?

”Sjetio sam se ponovno priče o povezanosti ministra Ranka Ostojića s diverzijom na Poljudu, odnosno činjenice da je uoči utakmice večerao s direktorom tvrdke koja održava travnjak, nakon što je otkriveno da se u ‘slučaju Linić’ policija zloupotrebljavala u političke svrhe. To je stil rada Ranka Ostojića. On je partijski čovjek koji je podredio MUP potrebama partije. To mu, uostalom, nije prvi put. Poznato je da je za vrijeme Račanove vlasti osnovao policijsku para-formaciju koja je tragala za generalnom Gotovinom i koja je potrošila brdo novca tko zna u koje svrhe.

Gdje su krivci

Zbog svega toga, danas je još očitije da je kukasti križ na Poljudu, po svemu sudeći, podvala ljudi povezanih s partijom. Huligani sigurno nisu mogli ući sami na stadion. Poljud je hermetički zatvoren i na njega je nemoguće ući tek tako, što znaju svi koji su bili na stadionu. Osim toga, istraga ne ide za tim da se razotkriju krivci, premda je jasno da bi se oni – da postoji želja – mogli vrlo brzo pronaći. Možda će jednog dana i naći neke jadnike koje će okriviti za sve, no to će biti samo nastavak farse”, smatra Ivica Marijačić, glavni urednik Hrvatskog tjednika, glasila u čiju redakciju su maskirani muškarci provalili te demolirali sve prostorije, nedugo nakon što je on pisao o slučaju “Svastika”. Policija, da podsjetimo, do danas nije pronašla počinitelje ni u tom slučaju.

I dr. Zdravko Tomac, politički analitičar koji već mjesecima upozorava na koordiniranost napada koji na Hrvatsku dolaze iz Srbije, s napadima od strane “hrvatske pete kolone”, uvjeren je da kukasti križ na Poljudu nije huligansko djelo.

”Sada je jasno da se radi o dobro promišljenoj diverziji usmjerenoj ne samo na nogomet i HNS, već i na državu Hrvatsku. Cilj je bio pred svjetskom javnosti Hrvatsku još jednom optužiti za ustaštvo i fašizam. Žurno reagiranje Vesne Pusić i Ranka Ostojića, koji su odmah za incident optužili desne političke stranke, samo potvrđuju o čemu se radi. Naveli su da je crtanje ‘svastike’ logičan slijed ustašizacije Hrvatske, na koju oni, eto, već dugo upozoravaju. Dok s vama razgovaram, gledam seriju Agathe Christie gdje se, baš kao i u stvarnosti, krivac pronađe tek nakon što se odgovori na pitanje: kome neki događaj odgovara. Nema dvojbe da incident na Poljudu nije išao u korist domoljubnih i nacionalnih snaga. Zašto bi sami sebe otpužili? Taj čin je išao u korist onih koji cijelo vrijeme izmišljaju da je Hrvatska fašistička država, u korist onih za koje Vesna Pusić tvrdi da predstavljaju demokratsku, pristojnu Hrvatsku, nasuprot Hrvatske kaosa i mraka. Kada se sve to sagleda, nema dvojbe da su incident organizirale one političke snage koje sebe žele prikazati kao demokratske i europske. Njima odgovara da se Hrvatska optuži za fašizam. Na osnovi svega navedenog, tvrdim da kukasti križ nije djelo nacionalista, već udbaša”, kategoričan je dr. Tomac.

Naglašava potom da “oni koji su organizirali podmuklu diverziju” nisu mogli podnijeti činjenicu da nogometna reprezentacija nije poduprla Kukuriku koaliciju, već Kolindu Grabar Kitarović, da su vođe Hrvatskog nogometnog saveza uglavnom članovi HDZ-a…

”Djelomično su uspjeli u svojoj nakani. Hrvatska reprezentacija je ostala bez boda, stvorena je loša atmosfera, pa sve ono što je bilo čvrsto, sada je rasklimano. Vidimo da su u isto vrijeme krenuli i napadi na Stepinca iznutra i izvana, da se govori da je blaženi Alojzije Stepinac bio ustaša te da u isto vrijeme iz Rusije stižu optužbe da je Hrvatska pokrstila 30.000 Srba. Uz to, srbijanski ministar Vulin dva je puta javno ponovio optužbe protiv ‘ustašoidne’ Hrvatske, a da mu nitko od hrvatskih dužnosnika nije odgovorio. Baš naprotiv, mnogi hrvatski političari daju Vulinu za pravo. Ne čudi onda da se 5. kolovoza u Srbiji proglašava danom žalovanja, da ne priznaju odluke Međunarodnog suda pravde i Haaškog suda prema kojima je na Hrvatsku izvršena agresija, a Hrvatska se branila, da iz Srbije i dalje stižu optužbe da je Vukovar srpski grad te da se ustrajno provodi Memorandum II Srpske akademije nauka i umjetnosti. Hrvatska vlast se ponaša kao da se slaže s tim optužbama. Čak ih i podupire tvrdeći da fašizam opet prijeti Hrvatskoj.

Strategija Srbije

Kada sve te činjenice zbrojimo i analiziramo, jasno je da je i kukasti križ dio paklene strategije kojom se želi prikazati da su Hrvati zlikovci koji ugrožavaju Srbe. U Hudu jamu, jedno od najstrašnijih stratišta nevinih ljudi, nije došao nitko od predstavnika hrvatske vlasti, a svi su bili pozvani. Otišli su zato u Jadovno, gdje uopće nema tijela koja svjedoče o mogućem zločinu. Još su pozvali i goste iz Srbije da nas vrijeđaju, a oni su to s odobravanjem slušali”, primjećuje Tomac.

Zaključuje da gore opisana strategija Srbije temeljena na optužbama o ustašizaciji Hrvatske i te kako odgovara aktualnoj vlasti u Hrvatskoj, zbog čega vladajuća struktura otvoreno pomaže napade na Hrvatsku. Zato, kaže Tomac, i govore da će HDZ Hrvatsku pretvoriti u ustašku državu, a da oni to neće dopustiti. To je, smatra, ta veza vanjske i unutarnje agresije na Hrvatsku. Pojašnjava potom da je na osnovi jednog događaja teško doći do zaključka, no stvar, kaže, postaje jasnija kada se sagleda šira slika i kada se u mozaik poveže više srodnih događaja.

”Da bi imali dokaze za tvrdnju da će u Hrvatskoj zavladati mrak i pakao ako desna koalicija dođe na vlast te da će Hrvatska od antifašističke postati fašistička država, trebao im je kukasti križ na stadionu. Pridodamo li tome činjenicu da ‘politički USKOK’ prati ljude, a da se Milanović koristi tako prikupljenim podacima o osobama koje želi diskreditirati, onda sve postaje još bistrije. Kristalno je stoga jasno da je na Poljudu izvršena diverzija, jer onakav incident nije bio moguć bez suradnje vlasti. Kukasti križ postao je vidljiv točno u vrijeme utakmice, ne prije ili poslije toga. Bio je to pravi znanstveni projekt, kakvoga huligani nisu mogli sami napraviti. Cijela industrija je trebala da se to učini. Naravno da je tu riječ o specijalnom ratu protiv Hrvatske”, primijetio je profesor Tomac te dodao da je Janez Janša – gostujući nedavno u emisiji Bujica – ispričao da se i u Sloveniji događaju gotovo identične stvari, zbog činjenice da ni u deželi, kao ni u Hrvatskoj, nije provedena lustracija.

Janša je, da podsjetimo, istaknuo da u Sloveniji nema imenovanja na važnu funkciju bez veze s Udbom, da se slovenska država već godinama suludo zadužuje, a da se ne otvaraju nova radnja mjesta već se uzimaju krediti samo da bi se ekonomska udbomafija održala na vlasti…, što neodoljivo podsjeća na situaciju u Hrvatskoj.

Progon neistomišljenika

Premda nije gledao Janšin nastup u Bujici, i Hodak se slaže s tezom da je zbog neprovedene lustracije u Hrvatskoj (kao i u Sloveniji) do danas u obje države ostala prisutna boljševička praksa da se policijski i na svaki drugi način progone oni koji vladajućoj kasti postanu politički neprijatelji.

”Hrvatska je praksa uvijek ista, jer su na pozicijama i danas sve redom bivši komunisti. Jednosmjerna je to ulica. Partija da zadatak i onda se po tom zadatku postupa, neovisno o tome je li sve po zakonu. I nije to samo SDP-ova praksa. HDZ je isti, ako ne i gori. Jer kada je Branimir Glavaš u Osijeku osnovao stranku i odmetnuo se od HDZ-a, javio se Fehir i Glavaš je odjednom postao ratni zločinac. Kada je Mirela Holy, uvjetno rečeno, pokazala da ima muda, izletjela je iz Vlade. Kada je Linić pokazao čvrst stav te izjavio da Milanović ne može u isto vrijeme biti premijer i šef SDP-a, smijenjen je i počelo je njegovo policijsko praćenje. Uslijedio je demanti saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost, kojemu je kumovao i SDP-ov Igor Dragovan, što se kasnije pokazalo kao laž. Praksa je, dakle, potvrdila da još uvijek vrijedi pravilo: dok si u našem jatu – ne boj se ničega. Čim odeš, pratit će te tajne službe, policija, a režimski mediji pribijat će te na križ… Tu se baš ništa nije promijenilo od davnih komunističkih vremena”, primjećuje Hodak.

Analizirajući, pak, incident na Poljudu te mogućnost da je ministar unutarnjih poslova organizirao diverziju (ili barem znao za nju), Hodak kaže da doista postoje indicije koje govore da bi za to mogao biti odgovoran Ranko Ostojić, no dodaje da nije zatvoren krug indicija, što znači da se ne može decidirano tvrditi da je ministar umiješan u skanal.

”Ranko Ostojić viđen je na ručku ili večeri s čovjekom zaduženim za održavanje travnjaka na Poljudu, dan prije utakmice. Bez obzira na tu činjenicu, dokaza za sudjelovanje u diverziji nemamo, pa ne možemo tvrditi da je Ostojić odgovoran za incident. Ministar, s druge strane, tvrdi da policija nije pratila Linića, što se pokazalo kao laž. Kada se tako nešto dogodi, može se svašta kalkulirati i o incidentu na Poljudu. Ipak, bez čvrstih dokaza ne možemo kategorički tvrditi da je ministar Ostojić upetljan u to”, zaključuje Hodak.

Policija nema odgovora na pitanje zašto ne mogu riješiti tako lagan slučaj

”Jesu li istražitelji napokon otkrili tko stoji iza crtanja kukastog križa na travnjaku stadiona Poljud u Splitu? Kako je moguće da policija i DORH do danas ne mogu otkriti tko je učinio tu diverziju koja teško da je bila moguća bez suradnje ljudi iz kluba ili ljudi iz struktura vlasti, odnosno policije, a koja je teško naštetila i Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i hrvatskoj državi? Je li moguće da je taj incident politički naručen da bi se kompromitirali politički protivnici i da bi se dokazalo da Hrvatskoj prijeti fašizacija, što predstavnici vlasti često govore (sumnje su pojačane nakon što je otkriveno da je, vrlo vjerojatno, i slučaj praćenja Slavka Linića naručen iz političkih razloga)? Ako nije riječ o političkoj diverziji, kako je moguće da policija ne može naći počinitelje tako dugo u tako jednostavnom slučaju”, upitali smo glasnogovornike MUP-a, Ravnateljstva Policije i DORH-a.

Odgovorili su nam iz PU Splitsko-dalmatinske. Njihov šturi odgovor ovdje u cijelosti prenosimo.

”U svezi vašeg upita, koji se odnosi na postavljanje znaka svastike na travnjaku nogometnog stadiona Poljud u Splitu, obavještavamo vas da ova Policijska uprava i dalje nastavlja s provođenjem kriminalističkog istraživanja u odnosu na navedeni događaj, u cilju pronalaska počinitelja. Kriminalističkim istraživanjem je do sada obuhvaćen veći broj osoba, za koje nisu utvrđene osnove sumnje da su počinile navedeno kazneno djelo. S obzirom na tajnost izvida, propisanu Zakonom o kaznenom postupku, nismo u mogućnosti navesti više detalja” ističu u Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj (dopis nije potpisan).

Osim svastike, i Mamić pripomogao padu reprezentacije

U analizi uzroka neočekivanog (ras)pada nogometne reprezentacije Hrvatske valja primijetiti da nije samo aktualna vlast podmetala klipove Kovaču, njegovim suradnicima i momčadi. Činio je to sustavno i Zdravko Mamić, a HDZ-ovi kadrovi u Hrvatskom nogometnom savezu nisu ga u tome ni pokušali spriječiti. On je prije nekoliko mjeseci – dakle u vrijeme kada je reprezentacija bilježila odlične rezultate – javno napao izbornika Niku Kovača. Učinio je to – po svemu sudeći – samo zato što Niko nije u momčad stavio Marka Pjacu, igrača na kojem gazda Dinama misli opet masno zaraditi. Mamić je, osim toga, svaku priliku koristio da izravno ili neizravno poruči izborniku da je on gazda ne samo u Dinamu, već i u nacionalnoj momčadi, što je Kovaču i te kako otežavalo posao. Budući da je i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, Davor Šuker, u biti tek produžena ruka Zdravka Mamića, mladom izborniku nije bilo lako balansirati između potrebe da udovolji velikom gazdi te sačuva autoritet kod igrača. Poznato je, osim toga, da su zbog Mamićevih hirova, privatizacije Dinama, pa potom i reprezentacije i mnogi navijači okrenuli leđa najprije Dinamu, a potom hrvatskoj nogometnoj vrsti.

Postavljanje Mamićevog čovjeka Ante Čačića za novog izbornika reprezentacije Hrvatske, usprkos činjenici da nema značajnijih uspjeha u trenerskoj karijeri, usprkos velikom protivljenju hrvatske javnosti i navijača, još jedan je dokaz da Mamić – osim Dinamom – drma i nogometnom reprezentacijom. To nogometnu velesilu, što Hrvatska po igračima zasigurno jest, dodatno gura među tek prosječne i neuspješne reprezentacije.

No, diverzija na Poljudu ipak je bio presudan potez, nož u leđa i najveći mogući udarac hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, što je i dovelo do raspada sustava, katastrofalno loših igara te smjene nedovoljno iskusnog izbornika Nike Kovača.

Autor: Damir Kramarić/7Dnevno

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save