Kako je montiran Tuđmanov razgovor s Jastrebom
Prateći medijske natpise oko najnovije afere koja se stvorila povodom nekih spornih priloga novinara Hrvoja Zovka na HTV-u, danas sam pročitao kako je Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora poslalo dopis uredništvu HRT-a u kojem negoduju zbog nekih najava disciplinskih konzekvenci za spomenutog novinara. Logoraši poručuju kako imaju pravo na istinu.
Naravno da imaju, ali do istine se neće doći manipulacijom i obmanama. Stjecajem okolnosti, već dugo pratim i proučavam Domovinski rat, a posebno bitku za Vukovar. Zahvaljujući tom mom interesu upoznat sam sa nekim detaljima koji su relevantni za aktualne događaje. Želim naglasiti kako sam osobno iznenađen prilozima Hrvoja Zovka, novinara kojeg sam poštovao zbog mnogo izvrsnih priloga i priča koje je radio. Iznenađen sam iz razloga koje ću sada detaljno navesti i pojasniti. Naime, u nastavku teksta će se svatko moći nedvojbeno uvjeriti kako je zaista došlo do grube obmane hrvatske javnosti.
1. Sporna situacija
U prilogu iz nedjeljnog Dnevnika je najprije pušten tonski zapis tzv. Optužnice Siniša Glavaševića. Svatko tko je čitao ili čuo te riječi zna o kako potresnom tekstu se radi, i kakve emocije može izazvati kod pojedinca. Efekt koji one izazivaju kod javnosti u nedjeljnom središnjem Dnevniku javne televizije u dane sjećanja na vukovarsku tragediju nemoguće je mjerljivo opisati. No, urednik i autor priloga gledateljima prešućuju krucijalne podatke o tzv. Optužnici. Činjenicu potvrđenu od više neposrednih svjedoka kako Siniša Glavašević nije autor Optužnice, kako je Optužnica nastala izvan Vukovara, kako se ne zna pouzdano tko ju je napisao i kako su sve okolnosti oko teksta i danas obavijene velom tajne. Naime, u dokumentarnom filmu Višnje Starešine, „Zaustavljeni glas“, dvije suradnice pokojnog Siniše Glavaševića, novinarke Alenka Mirković Nađ i Vesna Orešković svjedoče kako Glavašević sigurno nije napisao Optužnicu, kako ni osobno nije bio za to i to mu se nije sviđalo, te da ju je pročitao nevoljko, vjerujući da to mora učiniti, a vjerojatno se i radilo o nekom naređenju. Štoviše, sam Glavašavić je dr. Vesni Bosanac potvrdio kako „to nije pisao nitko u Vukovaru“. Teško je vjerovati da novinarima i urednicima HTV-a ovi detalji nisu poznati, a njihovo prešućivanje u ovoj prilici predstavlja nedvojben primjer propusta novinara HTV-a koji je bez sumnje za posljedicu imao nepotpuno informiranje javnosti.
2. Sporna situacija
Slijedi dio priloga u kojem su puštene snimke telefonskih razgovora između zapovjednika Dedakovića i hrvatskih vlasti u Zagrebu. Prva je sekvenca kada Dedaković razgovara sa nepoznatom muškom osobom, na ekranu se prikazuje tekst:
– Halo gospodine … znači predsjednik neće da razgovara sa mnom.
– Upućen je poziv na ministra Šuška, naređeno mu je da odmah stupi u kontakt s vama.
– Jastreb: Ja sam bio jasan. Pitam da li gospodin predsjednik ne želi sa mnom razgovarati.
– To morate njega pitati. To vam ja ne mogu odgovoriti.
Iz ovako prikazanog razgovora proizlazi da predsjednik države odbija razgovarati sa zapovjednikom obrane Vukovara, čime se odaje dojam da državni vrh zapravo ostavlja Vukovar na cjedilu.
No zapravo su ove rečenice grubo izvučene iz konteksta razgovora u cjelini, tako da odaju dojam posve suprotan od onoga kakav je zaista. Još 2008. godine, 18. studenog, na jednom hrvatskom portalu (Dalje.com) objavljeni su, pod naslovom „Tajna vukovarske tragedije“, stenogrami telefonskih razgovora između zapovjedništva obrane grada i raznih vojnih i političkih dužnosnika. Među objavljenim stenogramima nalazi se i jedan između Dedakovića i Roberta Travaša, pomoćnika Hrvoja Šarinića u kojem su i riječi objavljene u Dnevniku. No, stenogram je cjelovit, i uvid u čitav tijek razgovora otkriva kako je kontekst izrazito drugačiji od dojma koji se dobije iz replike prikazane u Dnevniku:
Dedaković: Gospodine?
Travaš: Slušam.
Dedaković: Znači predsjednik neće da razgovara sa mnom.
Travaš: Upućen je poziv na ministra Šuška, naređeno mu je da odmah stupi u kontakt s vama.
Dedakovć: Ja sam bio jasan. Pitam da li gospodin predsjednik ne želi sa mnom razgovarati.
Travaš: To morate njega pitati. To vam ja ne mogu odgovoriti.
Dedaković: Ali zašto je upućen na Šuška kad sam ja tražio predsjednika?
Travaš: Zato vjerojatno što je on ministar obrane i zato što to on radi.
Dedaković: Gospodine, tko je to vama rekao da sa Šušak meni javi?
Travaš: Rekao je gospodin Hrvoje Šarinić, predstojnik Ureda.
Dedaković: Znači on je odlučio da predsjednik ne treba sa mnom razgovarati?
Travaš: On je rekao da je razgovarao s predsjednikom i da je tako odlučio.
Dedaković: Hvala vam lijepo.
Travaš: Hvala vama.
Ne treba posebno pojašnjavati kako je kontekst rečenica objavljenih u Dnevniku bitno drugačiji od onoga kada imamo uvid u cjelokupni razgovor. U Dnevniku su gledatelji dobili dojam da Tuđman osobno ne želi razgovarati sa Dedakovićem, dok iz cijelog teksta proizlazi da Tuđman s tim nema veze, već Hrvoje Šarinić.
Štoviše, na istom portalu je objavljen i tekst kasnijeg razgovora između Dedakovića i Šarinića iz kojeg je vidljivo da sam Šarinić Dedakoviću priznaje kako je mislio da je dovoljno da zapovjednik razgovara sa ministrom obrane, ali ako želi može ga spojiti sa predsjednikom. Dedaković na to odgovara kako je njega predsjednik zvao prije nekoliko dana. Na to Šarinić opet pita želi li odmah razgovarati sa Tuđmanom ili sutra ujutro, a Dedaković kaže da će ujutro. Ujutro su i razgovarali kako je i dogovoreno, a transkript tog razgovora je također portal objavio.
3. Sporna situacija
Nakon toga prikazane su sekvence telefonskih razgovora između predsjednika Tuđmana i zapovjednika obrane Mile Dedakovića Jastreba. Jednu od snimki Zovko najavljuje uvodnim riječima: „Molbe za pomoć slane su do posljednjeg dana“, a nakon toga je pušten dio razgovora, točnije ove riječi:
Tuđman: Dajte mi to, što ste mi sad kazali, dajte mi to lijepo faksom pošaljite.
Dedaković: E, kad kod mene ne radi faks, gospodine predsjedniče.
Poruka je jasna – nemoćni branitelji iz opkoljenog grada šalju očajne pozive u pomoć do zadnjeg trenutka, a bezosjećajni predsjednik iz udobnosti svog ureda i sigurnosti glavnog grada poručuje da mu se obrate preko faksa.
U čemu je ovdje obmana? Za početak, u tome što ne znamo koji je točan datum ovog razgovora, tj. ne znamo je li se zaista radilo o „posljednjem danu“. Dalje, gledatelji nisu upoznati da se vrlo vjerojatno uopće ne radi o pozivu iz opkoljenog Vukovara, već vjerojatnije iz Vinkovaca gdje je u drugoj fazi bitke bio smješten stožer zapovjednika Mile Dedakovića.
I na kraju, ono najskandaloznije, i ove dvije rečenice su grubo izvučene iz konteksta razgovora u cjelini, tako da odaju dojam posve suprotan od onoga kakav je zaista. Među spomenutim stenogramima nalazi se i ovaj razgovora između Tuđmana i Dedakovića, u kojem su i riječi objavljene u Dnevniku. No, stenogram je cjelovit, i uvid u čitav tijek razgovora otkriva kako je kontekst izrazito drugačiji od dojma koji se dobije iz replike prikazane u Dnevniku:
Dedaković: Ima tamo faks, gospodine predsjedniče… Točno ono što smo tražili Gorinšek i ja prije 15 dana… I gospodin Tus je rekao da će u narednih 5-7 dana to biti.
Tuđman: Da.
Dedaković: Međutim od toga – ništa… Ja sad ne znam zbog čega…
Tuđman: Dajte mi to što ste mi sad kazali, dajte mi to lijepo faksom pošaljite.
Dedaković: E, kad kod mene ne radi faks, gospodine predsjedniče. Vidjet ću možda preko Osijeka pošaljem.
Tuđman: Dobro.
Iz ovoga proizlazi da se autor priloga grubo poigrao sa tonskim snimkama, ako ih je imao u cjelini, i bezobzirno istrgnuo dvije rečenice iz konteksta u kojem sam zapovjednik najprije spominje faks, a nakon traženja da se spomenuti faks proslijedi i Tuđmanu, Dedaković odgovara kako njegov uređaj ne radi, ali da će probati poslati preko Osijeka. Čak je i taj dio o Osijeku izrezan, kako bi se valjda pojačao dojam bezizlaznosti situacije u kojoj je zapovjednik obrane. Ovaj primjer zahtijeva da ga se pomno istraži, i da se utvrde okolnosti pod kojima je u Dnevniku objavljen samo mali, određeni dio razgovora, jer je sumnja na skandalozno i neprofesionalno manipuliranje izvorima i više nego opravdana.
4. Sporna situacija
Četvrti slučaj obmane javnosti u programu HTV-a dogodio se dan prije, na samu obljetnicu, također u središnjem Dnevniku i također u prilogu Hrvoja Zovka. Zovko je za ovu prigodu u Srbiji obavio razgovor sa generalom JNA Andrijom Rašetom, koji je u vrijeme bitke za Vukovar bio pregovarač sa hrvatskim vlastima. Dio snimke razgovora sa Rašetom Zovko najavljuje riječima: „Rašeta iz Beograda šalje poruke da je hrvatska vlast bila spremna na trgovanje teritorijem“, nakon čega slijedi Rašetina izjava: „U kontaktima sa pojedinim čelnim ljudima u RH oni su otvoreno meni govorili da su oni spremni da žrtvuju, ako treba, ne samo Vukovar, nego Osijek, Vukovar, Dubrovnik, Split … pod cijenu samostalnosti.“ Kao što se može vidjeti Rašeta ni riječju nije spomenuo trgovanje teritorijem, kako je to tendenciozno najavio Zovko, zapravo navodeći gledatelje na taj zaključak.
Ove Rašetine riječi prije se mogu protumačiti kao iskazivanje spremnosti da kao žrtve borbe za neovisnost privremeno padnu mnogi hrvatski gradovi, ali da to neće slomiti odlučnost cijelog hrvatskog naroda da izbori samostalnost i neovisnost, a na kraju i punu ratnu pobjedu, na cijelom hrvatskom području.
Da sve bude još zanimljivije, sam Zovko je dan prije, u emisiji HTV-a „Snaga na Dunavu“, u kojoj je razgovor sa Rašetom po prvi puta prikazan, istu njegovu izjavu najavio upravo riječima u tom tonu govoreći kako je Rašeta „bio svjestan da će se Hrvatska boriti do kraja“!!!
Ovaj detalj je iznimno važan jer zahtijeva objašnjenje kako to da isti novinar u jednom prilogu riječi svog sugovornika najavljuje tumačenjem kako se misli na „borbu do kraja“, a sutradan, u drugom prilogu, isti detalj najavi riječima o „spremnosti na trgovanje teritorijem“?!
S obzirom na Rašetinu, pomalo dvosmislenu izjavu, novinar, ako već nije uspio dobiti neko preciznije tumačenje, se mora suzdržati od takvih sugestivnih komentara. Na koncu, s obzirom kako su se grčevito branili i Vukovar, ali i ostali spomenuti gradovi, nema nikakve logike u ideji da je nova hrvatska vlast bila spremna ta mjesta prepustiti neprijatelju. Ma kome bi to uopće moglo napamet pasti da digne ruke od Dubrovnika, Osijeka, Splita?! Pa što je onda uopće trebalo ostati od Hrvatske?! Zaista je nejasno iz kojeg razloga je Zovko aludirao na spremnost hrvatskih vlasti na trgovanje teritorijem, ali je očito kako njegov komentar nije sukladan onome što je Rašeta zaista izjavio. A najveću sumnju izazivaju dva oprečna komentara iste izjave generala Rašete u dvije različite emisije i to se definitivno mora objasniti javnosti.
Ovo su četiri sasvim jasna i konkretna primjera na kojim se može temeljiti nezadovoljstvo zbog obmane i manipulacije javnosti. Javna televizija ima ogroman utjecaj i novinari HTV-a moraju biti posebno odgovorni u obavljanju svoje dužnosti. Po ovdje izloženom, očito je da su neki novinari i urednici tu odgovornost grubo zanemarili, što je za posljedicu imalo dezinformiranje velikog dijela građanstva. Slijedom toga, odgovarajuće konzekvence za odgovorne su ne samo potrebne i nužne, već jedini ispravan epilog.
Jako me žalosti što se, kao obični građanin, moram uvlačiti oko prepucavanja u dane sjećanja na najveću tragediju Domovinskog rata, no ne mogu prešutjeti stvari koje sam uočio i koje su neosporne. Iz tog razloga upućujem ovaj tekst na nekoliko adresa; od određenih braniteljskih udruga, preko medija, do HRT-a. Istinitost ovdje navedenog može se lako provjeriti uvidom u snimke spomenutih emisija, te u i danas dostupne stenograme na portalu Dalje.com. Jedina mi je želja da ovo moje pismo barem malo doprinese potrazi za istinom koju Vukovarci i hrvatski građani žele i zaslužuju.
Ante Bokšić – Panorama Vukovar
