TOMAC: O suđenju Udbi i Milanoviću?
TITO JE NAJODGOVORNIJI ZA MASOVNE ZLOČINE – Svjedočenje na procesu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču na sudu u Münchenu završio sam, obraćajući se predsjedniku suda, slijedećom konstatacijom: “Očekujem, kao i većina pripadnika hrvatskog naroda, da će te osuditi komunistički zločinački sustav koji je uspostavljen poslije II. Svjetskog rata na čelu s Titom a koji je djelovao i nakon Titove smrti sve do raspada Jugoslavije. Ako ne osudite komunistički zločinački sustav i partijski vrh, koji su donosili odluke o likvidacijama ljudi, odnosno ako osudite samo izvršitelje, nećete napraviti puno koristi.”
Ta rečenica bila je rezime moga svjedočenja kao svjedoka eksperta koje je trajalo sat vremena.
S Titom na čelu izvršen genocid prije svega nad hrvatskim narodom
Uvjeren sam da sam na svjedočenju neopovrgljivim argumentima dokazao kakav je bio proces donošenja odluka i tko je sve odgovoran za sve počinjene zločine, pa tako i u slučaju ubojstva Đurekovića. U socijalističkoj revoluciji nakon II. Svjetskog rata uspostavljen je komunistički zločinački titoistički sustav kao diktatura proletarijata, koji se nije bitno razlikovao od Staljinovog sustava. Tada je na čelu s Titom masovnim ubojstvima bez suđenja i stvaranjem koncentracijskih logora izvršen pravi genocid, prije svega nad hrvatskim narodom. Dosad je otkriveno 1700 stratišta, masovnih grobnica i hudih jama, sa desetcima tisuća likvidiranih ljudi, među kojima je bilo mnogo žena i djece. Prema izjavi Aleksandra Rankovića u razdoblju od 1945. do 1951. kroz logore je prošlo više od 3 milijuna i 300 tisuća ljudi, a likvidirano je 650 tisuća ljudi. Bio je to vrlo organizirani sustav masovnog ubijanja i likvidacija, za koje tadašnji čelnik partije Milovan Đilas kaže da takav zločin koji je počinjen nad hrvatskim narodom nije zabilježen u novijoj povijesti. U tom zločinačkom sustavu i u masovnim ubojstvima i u pojedinačnim zločinima konačnu odluku donosio je Josip Broz Tito.
I nakon smrti Tita 1980. godine do raspada Jugoslavije zločinački sustav se nije bitno promijenio. Sve je ostalo isto kao i za Tita osim što su umjesto Tita političke odluke o likvidacijama, kako su govorili narodnih neprijatelja, političku odluku donosili vrh Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i vrh Centralnog komiteta one republike iz koje je bila osoba koju je trebalo likvidirati. U to vrijeme djelovala je partijska država te su sva državna tijela bili ustvari transmisije volje Partije, ili bolje rečeno partijskog vrha. Faktičnu odluku donosio je partijski vrh a formalnu odluku po direktivi Partije opet partijski ljudi u državnim tijelima, što ne umanjuje njihovu odgovornost, ali ipak najveća odgovornost je na partijskom vrhu.
Druga razina odgovornosti je na čelnim ljudima Udbe na razini Jugoslavije i republike. Oni su pripremali prijedlog odluke za partijski vrh i organizirali provođenje partijske odluke. Prema tom modelu treba utvrditi i odgovornost Zdravka Mustača i Josipa Perkovića, čelnika Udbe na razini Jugoslavije i Hrvatske. Udba je pripremala izvršenje partijske odluke a provodili su tzv. kileri (ubojice).
Hrvatska u raljama djece komunizma
I danas 25 godina nakon sloma komunističkog sustava mnogi ključni ljudi koji su bili dio zločinačkog sustava i dalje zauzimaju važne pozicije i imaju relativno veliku moć. Tu svoju moć prenijeli su i na političku djecu komunizma, koji danas drže u svojim rukama medije, ne vladine udruge, kulturne institucije i političke stranke te svim sredstvima brane komunističke zločine lažno tvrdeći kako se nije radilo o zločinačkom sustavu te kako oni koji traže osudu zločinačkog sustava ustvari žele kompromitirati antifašizam i rehabilitirati ustaštvo.
U svojem svjedočenju obrazložio sam da je pokušaj donošenja Lex Perkovića i zakonskog onemogućavanja izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj da im sudi bio krunski dokaz, da nažalost i sadašnja vlast u Hrvatskoj, i dalje negira komunističke zločine i sprječava svim mogućim sredstvima da se utvrdi istina i povijesno osudi komunistički i titoistički sustav.
Na suđenju sam govorio i o Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu, čiji sam potpredsjednik, koji je moralno osudio titoistički zločinački sustav i osobno Josipa Broza Tita kao najodgovornijeg čovjeka za učinjeni genocid. Govorio sam i o sljedbenicima i braniteljima tog zločinačkog titoističkog sustava te o tome da je Hrvatsko nacionalno etički sudište moralno osudilo Stjepana Mesića, Ivu Josipovića, Zorana Milanovića, Vesnu Pusić, Budimira Lončara i Vesnu Teršelič, koji ne dozvoljavaju da se sazna istina o komunističkim zločinima.
U svom svjedočenju predložio sam sudu u Münchenu da se upozna i sa etičkom osudom Josipa Broza Tita i obrazloženjem te osude. Naveo sam i činjenicu da su hrvatski političari i hrvatski mediji prešutjeli tu osudu koja je izrečena pred 2 tisuće ljudi u dvorani u Lisinskom. Ni jedan medij, osim nekoliko portala, nije izvijestilo o tom značajnom povijesnom događaju u Hrvatskoj. Čak je Jutarnji list odbio objaviti presudu Titu kao oglas jer se pobunila redakcija da će štrajkati ako se objavi oglas u kojem se osuđuje Josip Broz Tito.
I to su razlozi zbog kojih i ja osobno i mnogi drugi, ne samo očekujemo nego i tražimo, od suda u Münchenu da osudi titoistički zločinački sustav, kao uvjet brže demokratizacije Hrvatske. U mojem svjedočenju jedino je korektno izvijestio Jozo Ćurić, novinar HTV-a i nekoliko portala, dok je Jutarnji list svjedočenje prikazao potpuno iskrivljeno i netočno. Svi ostali nisu ni spomenuli to svjedočenje.
To su razlozi zbog kojih sam se odlučio ukratko ovim tekstom upoznati hrvatsku javnost sa svojim svjedočenjem na sudu u Münchenu.
Ostanak Zorana Milanovića na vlasti značio bi da su preživjele titoističke komunističke snage
U Hrvatskoj se upravo vodi borba, dok ovo pišem, hoće li Zoran Milanović ostati i dalje na vlasti ili će konačno otići s povijesne pozornice. Njegov ostanak na vlasti bio bi katastrofa jer bi značilo da su u Hrvatskoj preživjele titoističke komunističke snage, koje će i dalje, poput Zorana Milanovića tvrditi da je Josip Broz Tito “najbolje što su Hrvati imali”. U argumentaciji Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta ustvrdili smo neopovrgljivim dokazima da je Tito najodgovorniji za masovne zločine koji imaju karakter genocida te da je moralno odgovoran ne samo za ono vrijeme kada je donosio odluke i naredbe “sve pobiti”, nego i za učinjene zločine nakon njegove smrti jer su partijske i udbaške strukture i politička djeca titoizma nastavili provoditi politiku i “poslije Tita Tita”.
Prošlo je skoro dva mjeseca od mog svjedočenja a sustav u Hrvatskoj je i dalje blokiran i nije moguće da se građani upoznaju s istinom npr. sa strašnim zločinima u Hudoj jami, gdje su stotine ljudi, uključujući žene i djeca, živi zakopani da polagano u strašnim mukama umiru. U subotu je u Hudoj jami održana velika misa, koju je držalo nekoliko biskupa iz Slovenije i Hrvatske, ali taj događaj u Hrvatskoj je potpuno prešućen.
Nažalost, u Hrvatskoj sve manje ima informacija što se događa na sudu u Münchenu, a kada se i piše ili objavljuju informacije, one su u pravilu lažne i krivotvorene. Dakle, borba za istinu se nastavlja, s obzirom da mi u Hrvatskoj nemamo snage se obračunati sa titoističkim zločinačkim sustavom, veliku nadu polažemo u sud u Münchenu odnosno da će taj sud osuditi ne samo neposredne krivce nego i one koji su donosili političke odluke o likvidacijama odnosno da će osuditi zločinački titoistički sustav.
Izvor: narod.hr
