Bugarsko priznanje monografiji Macelj 1945.
Prošle nedjelje 6. prosinca u Muzeju Mimara Hrvatsko žrtvoslovno društvo i Hrvatsko nacionalno etičko sudište održalo je tribinu i predstavljanje knjiga ‘Etička osuda Tita i njegovih sljedbenika’ i ‘Vrijeme žrtve’ – zbornik radova šestog Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa.
Bugarska novinarka uručila priznanja
Na tribini među više govornika na temu Tita i njegovih zločina, priliku je dobila skupu se obratiti i Diana Glasnova, poznata bugarska novinarka i izvjestiteljica iz Zagreba. Glasnova je istaknula važnost jačanja prijateljskih veza i suradnje između bugarskog i hrvatskog naroda te se zahvalila posebno prof.dr. Zvonimiru Šeparoviću, svjetski poznatom viktimologu, na njegovom cjelokupnom međunarodnom diplomatskom radu i na zauzimanju za istinu o žrtvama, poglavito iz vremena komunističkih diktatura. Tim povodom prenijela je pozdrave Saveza Pitomaca Vojnih škola Njegovog Veličanstva Borisa III., Škole za pričuvne časnike i domoljubnog vojnog korpusa i građanstva sa sjedištem u Sofiji te prof. dr. Zvonimiru Šeparoviću za njegov rad uručila dodijeljeno posebno priznanje.
Isto priznanje Diana Glasnova uručila je i Damiru Borovčaku, članu udruge Macelj 1945. i članu Hrvatskog žrtvoslovnog društva, kao autoru monografije Macelj 1945. O monografiji i predstavljanju monografije Macelj 1945. od Zagreba do Rijeke ove godine, pisano je opširno na HKV-portalu.
Stjepan Brajdić o bugarskim časnicima na Križnom putu
Borovčak je zahvalio za priznanje i naglasio kako je ono povezano sa Stjepanom Brajdićem, prvim predsjednikom Udruge Macelj 1945., koji je preživio križni puta s Bleiburškog polja. Prema Brajdićevim svjedočanstvima koja su objavljena u monografiji Macelj 1945., bugarski su vojnici kao saveznici zajedno sa Crvenom armijom stigli na Bleiburg, no pokazali su se iznenađujuće ljudski i civilizirano. Brajdić je upamtio po dobru bugarske časnike i vojnike te njihovu vojnu kuhinju, kotao sa hranom iz kojeg je dobio obrok zajedno sa drugim razoružanim hrvatskim vojnicima. Taj je obrok u tom suludom vremenu značio život, jer je okrijepljen mogao krenuti na križni put u Sloveniju, koji je pod krvoločnom partizanskom pratnjom i nemilosrdnim zapovjednicima, prošao uglavnom bez hrane i vode.
Autor monografije Damir Borovčak naglasio je da priznanje prima sa zahvalnošću, no smatra kako je to ujedno i priznanje radu i djelovanju Udruge Macelj 1945., čiji je član. Monografija Macelj 1945. formata A4 tiskana je na na 352 stranice, sa prijevodom najvažnijih dijelova na engleski, njemački i slovenski jezik. Ukazuje na najveće stratište poslije Drugog svjetskog rata i najveći skupni pokolj svećenstva na jednom mjestu u Hrvatskoj. U Maclju su u noći 4./5. lipnja 1945. pogubljeni 21 svećenik, franjevac i bogoslov. U Maclju se dogodio i najveći svečani zajednički pokop 1.163 ekshumirane žrtve dana 22. listopada 2005. godine, koji je tada medijski bio posve prešućen. Tako i ove godine, u vrijeme predstavljanja monografije javnosti, događaj i sam sadržaj knjige ostaju na rubu medijske pozornosti.
Zanimljivo je stoga priznanje iz Bugarske, jer to inozemno priznanje dolazi prije nekog domaćeg i pored toga što monografija ne sadrži prijevode na bugarski jezik. Čini se kako 650 fotografija u monografiji ipak riječito govore na svim jezicima svijeta, posebice onima koji su prolazili sličnu komunističku totalitarnu sudbinu, poput Hrvata u Hrvatskoj. Autor monografije se i u ovoj prigodi još jednom zahvaljuje Savezu Pitomaca Vojnih škola Njegovog Veličanstva Borisa III. u Sofiji i novinarki Dijani Glasnovoj na iskazanom priznanju.
Damir Borovčak
