Neven Budak jaše počasni krug
Boris Jokić, Boris Jokić… puni su ga mediji kao da je on bilo kakav čimbenik i nekome važan, kao da je pobjednik Big Brothera i idol nesretnika što u zapećku svoje anonimnosti čekaju svojih pet minuta slave.
Čak se i obrijao ne bi li za svog odrješitog televizijskog nastupa izgledao uljuđeno, kao pravi nedepilirani četnik. Međutim on je nevažan, bio i ostao potrošna roba, zato je i žrtvovan, zatraživši razriješenje sam sebe žrtvovao uz pravu medijsku pompu ne bi li na taj način pokrio i sakrio pravog majstora podvale – nedodirljivog Nevena Budaka.
Nakon Jokićava rezolutnog odbijanja rada na Kurikulumu, zbog navodnih političkih pritisaka, ostaje pitanje je li Partijska nomenklatura doista odustala od anti-hrvatske reforme školstva i obrazovanja ili samo pregrupiraju snage i što je ostalo od SDPartijskog plana pretvaranje hrvatskog školstva i obrazovanja u jednu veliku „kumrovačku školu“. Zapravo što je preostalo od negdašnje Šuvarove reforme, kad je sad uvrijeđeni Boris Jokić izrekao svoje povijesno „ne“ i sebe isključio iz projekta?
Netko je od drugova zaspao i cijeli partijski projekt kasni godinu dana. Tadašnji predsjednik Vlade, Zoran Milanović, bio je spustio zadaću na Željka Jovanovića, a bivši je ministar imenovao Nevena Budaka kao osobu koja će osmisliti svjetonazorsku diverziju u hrvatskom školstvu i lagano pripremiti Hrvate za neke nove/stare Yu integracije, tj. osmisliti Kurikulum koji će reformirati školstvo i obrazovanje na način da Hrvatska bude krotka i poslušna za integraciju sa Srbijom i bivšim republikama bivše SFRJ. U svemu kooperativna sa srbijanskim otvaranjem poglavlja pri pristupanju EU, ako proces srbijanskog ulaska u EU postane ikad ozbiljan.
Izbor Nevena Budaka nije nimalo slučajan: on je zloduh ispod radara i struke. Neven Budak je sveučilišni profesor (u trajnom zvanju), posljedni sekretar Partije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zato je bio nagrađen mandatom dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2000-2004). Godštajnov učenik i Milanovićev poseban savjetnik čistog „ustaškog“ prezimena (i komunističkog otkucaja), pa se računalo da se nitko neće dosjetiti kako se ustvari radi o antihrvatskom projektu, o projektu svođenja hrvatskog kulturološkog prostora na dio jugoslavenskog. Zato je trebao provjereni kadar s partijskim pedigreom i Budak je postao voditelj tima za izradu Strategije znanosti, obrazovanja i sporta – kao i član radne skupine za izradu Kurikuluma, alfa i omega cijelog projekta jugoslavizacije hrvatske kroz reformu obrazovnog sustava.
Iza Nevena Budaka s prstom na okidaču stoji Filozofski fakultet u Zagrebu, njegova profesorština i upravljačke strukture koje već sedamdeset godina – od „oslobođenja Zagreba 1945. godine“ – održavaju „znanstveni“ kontninuitet marksističke i samoupravljačke misli. Ako treba dignut će se saborska oporba, sav aktivitet zaštite ljudskih prava, dakle one doista ružne i emacipirane žene te sindikati kao stara boljševička struktura željna ulice i nerada. Svi samoupravljači sa zastavama svog nerada, svi će danima bauljati zagrebačkim ulicama kako bi komunističko školstvo dopunili i usavršili do nepopravljivosti i teške dijagnoze. Učinit će se sve da bi makar dio svjetonazorskih smjernica ušao u svaku buduću reformu i sačuvalo se samoupravljačko školstvo Stipe Šuvara, tzv. šuvarice, tako bliske i drage galopirajućem jugoslavenstvu. Čudi me da se nije oglasio SUBNOR.
Neven Budak je čist primjer nepatvorene partijske nomenklature u najvećoj mogućoj rezoluciji, maneken komunizma treće generacije i osoba od najvećeg partijskog povjerenja.
Josip Gajski/hrsvijet.net
