Tko je platio školovanje “reformatora” Borisa Jokića?
Povjeriti (sad 2016.) jednom četrdesetogodišnjaku izradu, nadzor i provedbu cjelokupne obrazovne reforme jedne zemlje – zaključak je da se radi o genijalcu bez premca. No, Boris Jokić nije nikakav genijalac već partijski poslanik – pritajeni anarhista nesklon sustavu vrijednosti kakav većina prosječnih Hrvata živi i zagovara.
Već naslovi Jokićevih radova ukazuju na smjer u kojem se njegovo “znanstveno istraživanje” kretalo – diplomski rad: „Utjecaj pasivne izloženosti stereotipu na uradak u testu opće informiranosti“, magisterij: „Vjeronauk u hrvatskom obrazovnom sustavu – otvoren slučaj“ i doktorat: „Znanost i religija u osnovnom obrazovanju u Hrvatskoj – stavovi i perspektive“. Od stereotipa do vjeronauka i njegovog položaja u obrazovnom sustavu. Vidi se da je to dobro pripreman i osmišljen razvojni put s krajnjim ciljem primjene u većinski katoličkoj (hrvatskoj) zemlji.
Boris Jokić je diplomirao u Zagrebu, a magistrirao i doktorirao na Cambridgeu. Na potonjem se, jednom od najpoznatijih i najprestižnijih sveučilišta na svijetu, školuje svjetska elita, odnosno ljudi koji kasnije postaju šefovi država i krojači globalne politike. Školarina na Cambridgeu stoji oko 13.000 funti godišnje. Magisterij na Imperial Collegeu u Londonu, odnosno na tamošnjim humanističkim znanostima, plaća se oko 12.000 funti godišnje. Uz to je, naravno, potreban i novac za smještaj, prehranu i džeparac što u Londonu može doseći i do 10.000 funti godišnje. U dvije godine 75.000 funti, a neka se uračuna da je 2000-ih godina funta iznosila oko 13 kuna – pa računajte.
Zašto bi se uopće Jokić školovao u Velikoj Britaniji, a pogotovo ako proučava hrvatsko katoličanstvo? Ako već hrvatska bogoslovija nema dovoljno ozbiljan studij za to, svakako ima Rim, primjerice Gregorianu. Zašto otići u protestantsko podneblje jednog germanskog naroda i tamo istraživati slavenski tip katoličanstvo?! Odgovor: jer je to projekt, kao što je Tito bio projekt, kao što je Milošević bio projekt, tako je i Boris Jokić projekt, na jedan perfidniji „incognito“ način.
Nadalje, tko je uopće platio Jokićevo obrazovanje koje iznosi preko milijun (!) kuna. Stoji li iza tog projekta srpska kraljevska emigracija, koju izdašno financira britanska kruna s kojom su Karađorđevići orođeni. Ukoliko je o tome riječ, onda se očito radi o obrnutoj paradigmi – ako ne će silom, onda će milom, tiho i nezamjetno, pod imenom progresivizma, napretka i reforme. Također, svi instituti u kojima je Jokić djelovao, sve članke, knjige i autorstva koja je objavio, financirao je Georg Soros. Iznadprosječno informirani poznavatelji geopolitičkih prilika ne isključuju niti umješanost određenih anarho-liberalnih krugova, bliskih tamošnjem pokretu “zelenih” u Austriji i Njemačkoj, na koje snažan utjecaj imaju određeni Krugovi iz Londona. Bilo koja od ovih opcija bila točna, ili je riječ o utjecaju svih njih skupa, dolazimo do zaključka da je protukatolički i protunacionalni krug u ovom slučaju zatvoren.
Izbaciti identitetske odrednice iz lektire, micanje vjeronauka iz škole, dakle vjeronauka koji je mučio Jugoslavene cijelo vrijeme, koji je čuvao hrvatsku samobitnost, hrvatski jezik i hrvatsku kulturu, koji se suprotstavio šuvarovštini i njegovao hrvatsko intelektualno tkivo za razdoblja jugoslavenske, odnosno velikosrpske tvorevine – to je Jokićeva reforma.
To nadmašuje Milanovićeva obećanja o paklu – ova obrazovna reforma koju je ministar Predrag Šustar napokon zaustavio, odnosno koju će stubokom mijenjati, jer spomenuta reforma ne znači ništa drugo nego odumiranje nacionalnih i vjerskih posebnosti koje hrvatski narod baštini. Na istom tom tragu preodgoja, očito su i pokušaji zabrane prekrasne domoljubne pjesme “Lijepa li si” kao i ukupni napadi na hrvatsku izabranu reprezentaciju.
Obrazovna reforma je, dakle, pravi pakao i lijes hrvatskog naroda, ukoliko ostane u ovakvom obliku.
Borisa Jokića, taj posljednji projekt koji za cilj ima raslojavanje i razvodnjavanje hrvatstva i katoličanstva, treba ne samo izbaciti iz kurikularne reforme, nego mu zabraniti rad s mlađim uzrastima. Hrvatska ima svoje sinove, dovoljno školovane, kvalitetne i nacionalno svjesne koji mogu i znaju brinuti o budućnosti svoga naroda i svoje djece.
U tome im ne treba pomoć britansko-srpske dinastije, Sorosevih otvorenih društava zatvorenog tipa, kao niti austrijsko-njemačkih anarho-liberala iz tzv. pokreta zelenih koji se desetljećima trude sve nenormalno i nemoralno pretvoriti u “moralno”. Hrvatski narod takve pogubne opite neće dozvoliti!
Josip Gajski/hrsvijet.net
