NIKOLA MILANOVIĆ: Svetost i savršenstvo
Jednom je prigodom francuski romanopisac i pjesnik Leon Bloy pun gorčine zapisao: „Mogao sam postati svetac, a postao sam književnik!“, a otac J. De Guibert je prosječne kršćane nazivao „promašenim svecima“.
Zahtjevne su ovo misli i teške kvalifikacije pa se stoga zapitajmo što je zapravo svetost i tko se može nazvati svetim? Možemo li kazati da je svet onaj tko je savršen? Ili se možda pojmovi svetosti i savršenstva ne podudaraju? Ako se ne podudaraju, imaju li bar nešto zajedničko?
Svetost se može nazvati još i kršćanskim savršenstvom. Riječ je, dakle, o savršenosti nadnaravnog reda. S druge strane, za čovjeka koji živi u milosti Božjoj možemo kazati da je svet. Međutim, kad izgovaramo pridjev ‘svet’ obično mislimo na nekoga tko je postigao najviši stupanj kršćanskog savršenstva, odnosno na ljude koji su pravi heroji svetosti. Nekima od njih je i Crkva priznala iznimno visok stupanj kršćanske savršenosti proglasivši ih službeno svetima. Ipak, većina takvih heroja duha ostala nam je nepoznata.
Pojam svetosti sam po sebi ne pripada ljudima, nego Bogu. Od njega izlazi i dolazi svaka svetost, jer on je izvor i mjerilo svakog dobra i svake vrjednote. Zato stvorenjima svetost pripada samo ako su sjedinjena s Bogom kao najvećim Dobrom. Iz ovoga slijedi da samo čovjek koji je u vezi s Bogom može postati svetac. Drugim riječima, svetac je samo onaj čovjek koji svoju duhovnu veličinu gradi na Bogu i prema njemu se usmjeruje. Zato biti svet ne znači samo biti savršen. Biti svet znači puno više: znači biti savršen u Bogu. Jednostavno kazano, to znači biti Božji.
Čovjek koji bi posjedovao sve savršenosti naravnoga reda mogao bi se nazvati herojem, mudracem ili moralnim velikanom, ali nikako se ne bi mogao nazvati svecem, jer je savršenstvo profani pojam i može se uporabiti za svako biće. S druge strane, svetost je religiozna kategorija koja nam odmah u pamet priziva prisutnost Presvetoga.
Zato zaključujemo da je ona svojevrstan odraz božanskog, jer, ponovimo još jednom, od Boga dolazi i Bogu vodi.
Svetost svjedoči o Božjoj prisutnosti u nama, usavršuje nas i usrećuje. Ona privlači k nama druge ljude, a po nama ih privlači Bogu. I nas same i sve one oko nas pretvara u djecu Božju. (Prema Živan Bezić, Kršćansko savršenstvo)
NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA
