Judith Reisman je jučer tijekom debate ustvrdila da je Theo Sandfort, s kojim je Štulhofer uredio knjigu “Seksualnost i rod u postkomunističkoj Istočnoj Europi i Rusiji”, pedofil. MZOŠ je izdao priopćenje: “Optužba koju je jučer u debati s profesorom Aleksandrom Štulhoferom izrekla gospođa Judith Reisman imala je za cilj narušiti znanstveni ugled i vjerodostojnost sugovornika, a posredno time i Kurikulum zdravstvenog odgoja čiji je jedan od autora i prof. dr. sc. Aleksandar Štulhofer”.

{jathumbnail off}”Dr. Sandfort, s kojim je Štulhofer 2005. godine uredio knjigu o seksualnosti u postkomunističkim društvima zaposlen je na Sveučilištu Columbia u New Yorku, gdje radi kao Profesor kliničkih sociomedicinskih znanosti na Odjelu za psihijatriju i istraživač u Centru za istraživanja HIV/AIDS-a. Profesor Sandfort je u razdoblju 2002.-2003. bio predsjednik Međunarodne akademije za seksološka istraživanja, najprestižnijeg udruženja stručnjaka koji se bave istraživanjima seksualnosti”, stoji u priopćenju.

“Ako gospođa Reisman ima saznanja koja profesor Štulhofer nema, dužna ih je prijaviti nadležnim organima u SAD. U suprotnom je riječ o kleveti”, istaknuo je MZOŠ.

Saznanja o profesoru Theu Sandfortu bi imalo i ministarstvo, da je potrošilo na provjeru njegovog imena onoliko vremena koliko je potrošilo na pisanje ovog dopisa.

Za početak, pronašli bi da je prof. Theo Sandfort bio jedan od članova uredničkog kolegija Paidike. Paidika je nizozemski časopis za pedofile koji je izlazio 1987 – 1995. dok je pedofilija pratkički bila polulegalna.

Knjiga Štulhoferovog kolege i mentora Tea Sanfort-a

U izjavi koju možete vidjeti na dnu teksta se potom govori kako se nad njima provodi politička opresija, tj. krše se njihova ljudska prava. Navode da će se zalagati za legalizaciju pedofilije i ukidanje donje dobne granice, te ukidanje “statuory rape” zakonske formulacije po kojem je svaki spolni odnos s djetetom automatski silovanje. Na žalost, časopis je u formi u kojoj se mogao pretraživati uklonjen s interneta na zahtjev nositelja copyrighta, tako da nećete ovdje moći vidjeti divne ilustracije kojima je iluistriran. Za sad, tek toliko da sam imao prilike vidjeti ga u tiskanom izdanju.

Časopis sadrži – doduše umjetničke – slike gole djece, iskustva pedofila, istraživanja – među inim Thea Sandforta – koja uglavnom dokazuju kako je seks sa stričekima dobar za dječake i kako dječaci zapravo vole kad ih stričeki diraju po guzi, i tako dalje.

Theo Sandfort se pojavljuje sa svojim tekstovima u pet brojeva časopisa koji je izlazio do 1995. Jedan od tekstova koje je objavio se zove “Iskustvo”. Napisao je “Konstruktivna pitanja u vezi pedofilije” za treći broj Paidike iz 1988, napisao je još jedan članak (“Svijet je pun odraslih, i zato mi je uvijek drago kad vidim malu curicu”) za osmi broj 1992., i objavio je članak u dva dijela (“Seksualna iskustva djece”) u brojevima Paidike iz 1993 i ’94. To je zapravo njegovo istraživanje koje je proveo u suradnji s “National pedophile workshopom”, a radi se o znanstvenom istraživanju očito rađenom kako bi se dokazalo kako dječaci u seksu sa stričekima uživaju i da ga treba legalizirati.

Naime, njegova studija iz 1984. “pronašla” je na uzorku dječaka u pedofilskim vezama da su se oni osjećali ugodno u tim vezema i da nije bilo prisile. U tom istraživanju je intervjuirao 25 dječaka od 10 do 16 godina koji su bili u odnosu sa starijim muškarcima. Intervjui su obavljeni u stanovima tih starijih ljubavnika. Sandfort je zaključio da su dječaci pozitivno gledali na te veze.

Tu studiju je žestoko kritizirao stručnjak za seksualno iskorištavnje djece. Dr. David Mrazek, rekavši:
“U ovoj studiji, istraživač se udružio s članovima organizacije National Pedophile Workshop da ‘proučava’ dječake koji su bili seksualni ‘partneri’ njihovih članova … nema dokaza da je sigurnost dječaka-subjekata bila od veće brige. Međutim, postoji mnoštvo dokaza da je studija bila politički motivirana da bi se temeljem nje izmijenio zakon.

“Istraživači su svjesno postali dio zavjere za izvršenje tajne ilegalne aktivnosti … u većini slučajeva, roditelji tih dječaka nisu znali za njihove veze s odraslim muškarcima, i istraživači su svojim djelovanjem doprinijeli tom prikrivanju.”

U “Journal of homosexuality”, u broju iz 1990. u članku koji je kasnije reizdan kao knjiga “Muška međugeneracijska intimnost”, Sandfort i Brongersman pišu (prema izvodu na Fathers for life):
“Teško je predvidjeti kakva je budućnost veza muškaraca i dječaka, dječje seksualnosti, i položaj djece u društvu. Hoće li pedofilija postati životni stil, baziran na dizajniranoj seksualnoj orijentaciji? Hoće li društvo ljudima dozvoliti da usvoje takav stli života, ili će se na njih i dalje gledati samo kao na zlostavljače djece? Mora li seksualni odnos između odraslih i djece biti uvijek percipiran kao zlostavljanje, ili će znanstvenici i javnost konačno shvatiti da postoje razni oblici intimnog druženja između odraslih i djece i da moramo raditi razliku između dobrovoljnog odnosa i prisilnog? Hoće li djeca dobiti više prostora za izgradnju vlastite seksualnosti, bez ograničenja koja im nameću roditelji, stručnjaci, crkva, i pedofili?”

Više je nego vidljivo da je osamdesetih i devedesetih postojao pokret unutar akademske zajednice koji je radio na legaizaciji pedofilije i čiji je Theo Sandfort bio vjerojatno najistaknutiji član.

Surađivao je i s Nambla–om, organiznacijom za promicanje i ozakonjenje ljubavi između muškaraca i dječaka, koja postoji još od 1978. i koja zastupa pravo na seks sa dječacima i ukidanje dobne granice. Ona je izrasla iz američkog pokreta za gay prava no od sredine osamdesestih se, suočena s optužbama za zlostavljanje djece i tužbama, glavna struja pokreta za prava homoseksualaca počinje distancirati od pedofila koji su do tada sudjelovali s njima na prosvjedima i marševima, da bi se do sredine devedesetih vođe pokreta distancirale od njih i izbacile ih iz organizacije.

Osnivač NAMBLA-e David Thorstadt, jedan od pionira i vođa gay pokreta, lider Gay Activist Alliancea, deklarirani pedofil, militantni ljevičar – trockist i član socijalističke partije, izrazito progresivnih političkih stavova, današnji pokret za gay prava naziva “političkih korektnim zombijima. Dvijetisućitih mu je suđeno zbog smrti jednog desetogodišnjaka kog su silovala i ubila dvojica članova NAMBLA-e, ali je oslobođen. Njegove poglede, iznijete u člancima “Ljubav muškaraca i dječaka i američki Gay pokret” (Man/Boy Love and the American Gay Movement) možete pronaći u gore citiranoj knjizi “Muška međugeneracijksa intimnost” (Male Intergenerational Intimacy: Historical, Socio-Psychological and Legal Perspectives) autora – a koga dugog nego Theo Sandforta, Edward Brongersma, i Alex van Naerssena, (Routledge, 1990).
Sandfortov koautor Brongersma je ujedno sa Sandfortom uređivao i Paidiku, ime mu se nalazi na popisu uredničkog kolegija, a trenutno je – pogađate već – u zatvoru zbog silovanja maloljetnika. Nije jedini. Još jedan od urednika Paidike – Lawrence Allen Stanley, je kasnije uhićen u Salvadoru sa preko 1.000 fotografija i više od sto video klipova gole i polugole djece.

Upravo na stranicama NAMBLA-e (North American Man Boy Love Association) ćete pod preporučenom literaturom naći nekoliko naslova Thea Sandforta. Što tamo piše?

Dakle, da sumiramo. 

Theo Sandfort je bio urednik pedo časopisa čiji su se autori sami deklarirali javno kao pedofili. Redovito je tamo objavljivao članke i svoja iskustva.

Napisao je nekoliko knjiga o “intergeneracijskoj ljubavi muškaraca” i “seksualnim iskustvima dječaka” te dječjoj seksualnosti.

Bio je istaknuti član pokreta za legalizaciju pedofilije osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća.

Vršio je istraživanja za koja u znanstvenim krugovima postoje sumnje da su frizirana kako bi se legalizirala pedofilija.

Napisao: M. Holjevac/fizzit.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save