Pridružite se korizmenom adoracijskom Lancu za Domovinu
U petak, 22. veljače, u 19 sati, održano je jednosatno Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u Crkvi Sv. Obitelji na Sukoišanu u Splitu.
{jathumbnail off}Uz prigodnu glazbenu podlogu, te nadahnuti govor, adoraciju je vodio prof. dr. fra Josip Marcelić, uz nazočnost oko stotinu klanjatelja.
Ovo klanjanje se upriličuje kao 40-satni molitveni (adoracijski) lanac Hrvata diljem svijeta, kroz Inicijativu “Moja domovina”, Berlin (gosp. S. Krstanović) , te u suradnji s Hrvatskom udrugom Benedikt, za:
• Za pravednu presudu Hrvatima iz BiH („Šestorka“) i drugim zatočenim braniteljima – slijedeći poziv biskupa Košića
• Za ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH
• Za prestanak progona Katoličke Crkve i njenih dužnosnika
• Za istinu i pravdu prošlosti i sadašnjosti hrvatskoga bića
• Za ISTINSKE KRŠĆANSKE VRIJEDNOSTI u hrvatskom društvu i duhovnu obnovu hrvatskoga naroda
• Za gospodarski oporovak domovine
Adoracija u katoličkom svijetu ima svoju početke u apostolskim vremenima. Ona izrasta iz nauka evanđelja i iz Pavlovih poslanica. O realnoj Kristovoj nazočnosti kao euharistijskom kruhu raspravljali su apostola. U besjedi u Kafarnaumu o kruhu života Isus jasno i nedvosmisleno govori o toj realnosti: „Ja sam kruh živi, koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijek. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijet.“ (Iv 6, 51)…
“…Kao poseban oblik euharistijske pobožnosti nastala je u 16. stoljeću „četrdesetsatna ura“. Po prvi put se spominje u Milanu za godinu 1527. Tamo je u crkvi Svetog groba Gian Antonio Belotti tražio od vjernika tijekom propovijedi za vrijeme korizme da se mole četrdeset sati pred Presvetim sakramentom, da se postigne Božja pomoć u teškom ratnom vremenu. Te molitve trebale su se moliti četiri puta u godini: za Uskrs, Duhove, Marijino uznesenje i Božić.
1529. taj je običaj preuzela i milanska katedrala. Sveti Antun Maria Zaccaria i kapucin Josip von Ferno postat će u narednim godinama najveći zagovornici te nove pobožnosti klanjanja. Kapucin Ferno je u Milanu 1537. objavio i proširenu verziju svete ure: pojedinačne crkve u gradu bi nastavljale pobožnost u neprekinutom lancu četrdeset sati tijekom cijele godine i to pred izloženim Presvetim. Rim je odobrio četrdesetsatnu uru 1539.“
(http://corpusdomini.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=62&Itemid=23)
U 20. stoljeću susrećemo adoraciju kao jednu zdravu katoličku pobožnost koja se održava u pojedinim gradskim centrima kao vječno klanjanje, ili pak kao povremeno klanjanje jedanput tjedno, mjesečno ili godišnje, po župama i samostanima.
Hrvati iz domovine i iseljeništva u cijelom svijetu ujedinjeni u molitvi
>> Više o Inicijativi: Četrdeset satna molitva u nevoljama hrvatskog naroda
