Smrt Pajičića otvara prostor za optužnicu protiv Ostojića i Sabadoša
Koja životna priča. Mješavina tuge i radosti, a na koncu jedne beskrajne nepravde koja vapi svojom boli do neba. Najprije ratnik u Vukovaru, potom je nakon pada prošao strahote i po logorima smrti u Srbiji
Uz sjećanje na smrt maloljetnog dragovoljca Domovinskog rata, i vukovarskog bojovnika Darka Pajičića, prenosimo nešto stariji post Marka Juriča, čija poruka bi i zahtjev, nakon stabiliziranja hrvatske vlade, mogli biti ponovo aktualni.
Koja životna priča. Mješavina tuge i radosti, a na koncu jedne beskrajne nepravde koja vapi svojom boli do neba. Najprije ratnik u Vukovaru, potom je nakon pada prošao strahote i po logorima smrti u Srbiji.
Slijedeća je kobna epizoda bila ćirilične table i brutalno nasilje, formalno, hrvatskog policajca Saše Sabadoša.
Međutim, ni tu nije kraj nepravde prema Darku Pajičiću. Vrhunac slijedi u bezobraznoj, beskrupuloznoj interpretaciji događaja koju je javnosti ponudio ministar policije Ranko Ostojić. Interpretacija potpuno u maniri lažljive zločinačke komunističke historiografije. Bez obzira je li u pitanju likvidacija zarobljenika na Križnom putu, ubojstvo Bugojanske grupe ili udbaške likvidacije hrvatskih emigranata. Objašnjenje je uvijek bilo tipa ‘međusobni obračuni’, ili ‘samoubojstvo zbog rastrojenosti’ ili ‘u pijanom stanju’ i slična objašnjenja kojima su komunističke ubojice prikrivale vlastite zločine.
Ministar Ranko Ostojić i izvršitelj Saša Sabadoš na svojoj savjesti nose život mladog hrvatskog ratnika Darka Pajičića i to najprije njegovu invalidnost i zdravlje, a potom i život koji su mu ukrali. Sramota kojom je Ranko Ostojić pokušao oblatiti Darka Paičića, da je u pijanom stanju pao i sam se ozlijedio, najbolje oslikava doktrinu stranke i ideologije kojoj Ostojić pripada. A ona se svodi na tri riječi: pljačkanje, ubijanje i laganje.
Darko je pronašao svoj mir. Ostojić i Sabadoš? Teško da će nakon ovoga. Ovakav rasplet otvara prostor za dizanje optužnica protiv njih za ubojstvo i prikrivanje ubojstva. Imati na rukama nevinu krv je vrlo nezgodna situacija jer krv mučenika do neba vapi za zadovoljštinom. To je što se neba tiče. A na zemlji? Do zastare treba proći najmanje dvadeset godina. I to računajući od danas.
Marko Jurič
