Neka vam dobri Bog podari obilje svoga blagoslova i mira u novoj godini!
Poštovani čitatelji, neka vam dobri Bog podari obilje svoga blagoslova i mira u novoj godini!
Početak nove godine dobra je prilika da u duhu vjere promišljamo o vremenu i svemu onome što nam ono sa sobom nosi. Mi duboko vjerujemo – to je uzvišena poruka Božića – da Bog nije netko tko je odsutan iz ljudskog života, premda svatko od nas, vjerujem, barem u najtežim trenucima na to pomisli. Vrijeme je dar od Boga.
Bog nam ga daruje da u njemu njega upoznamo, za nj se opredijelimo i tako ispunimo svoje vrijeme onim što ostaje i nakon vremena za vječnost. A to je ljubav. Ljubav osmišljava vrijeme i pretvara ga u vječnost. Zato je svaki trenutak važan, svaki čin, svaki odnos. Ne postoji u životu čovjeka beznačajan trenutak. Svaki trenutak ispunjen ljubavlju uprisutnjuje vječnost u vrijeme. Kada se sve vrijeme ispuni ljubavlju, tada će nastupiti vječnost. Bog to hoće i čini. Čini to utjelovljenjem svoga Sina. Kada se ispunilo vrijeme Vječni se ovremenio da nam pomogne kako da shvatimo i ispunimo svoje vrijeme e da bi nas ono odvelo u vječnost. Vječni je iz vječnosti došao u naše vrijeme da bude s nama u našem vremenu u sve dane dok ne nastupi vječnost.
Kršćanin zato u svom vremenu uvijek traži i nalazi Boga i njegovu ljubav. U prošlosti ga prepoznaje kao onoga koji je uvijek uz nas, prati nas, štiti, poučava, prašta i pridiže te upravlja prema spasenju. Na tome mu zahvaljuje. Slično je i s budućnošću. Mi joj idemo u susret s pouzdanjem u Boga. Nije to lako. Mnogo toga što nam se u životu događa ne razumijemo. Puno je nepoznanica koje izazivaju tjeskobu i nesigurnost. Pitanje budućnosti uvijek je za ljude izazovno. Zapitanost je trajno stanje čovjeka. Ne uviđamo uvijek uzroke i posljedice događaja u koje smo uronjeni. Osim toga, danas se jako puno govori o krizi koja zahvaća cijeli svijet. Mnogi predviđaju da će biti još teže. Ljudi su u strahu, što će se dogoditi? Kakvi će biti uvjeti za život?
Crkva nam na početku nove godine pred oči stavlja lik Blažene Djevice Marije Bogorodice. I ona je bila zbunjena svime što joj se događa: anđelovim navještenjem Isusova rođenja, rođenjem u Betlehemu, pohodom pastira, kraljeva, bijegom u Egipat… Tko ne bi?! Međutim, opisujući te događaje evanđelist Luka više puta napominje kako ih je Marija pamtila i o njima razmišljala. Pamćenje i razmišljanje su bitne osobine ljudskog bića. Bog nam je dao razum. Osposobio nas je da razmišljamo, pamtimo i da se odlučujemo. Nije uvijek lako biti spreman razmišljati. Ljudi vole zaboravljati, ne razmišljati, zabavljati se, ”isključiti se”, ”otkačiti se”… Napose onda kada ih pogode stresni i neočekivani događaji.
Marija razmišlja, pamti, pita se, traži… Ne bježi od životnih izazova. Ne nastoji na njih zaboraviti. Ona im prilazi s povjerenjem u Boga. Gleda u njima prst Božji koji nas uvijek vodi k spasenju.
Isus je u krilu Marije najprije po njezinoj vjeri začet. Tko spremno prihvaća Božji poziv, taj postaje bogonosac: Bog se u njemu nastanjuje, preobražava njegov život i drugima se po njemu rađa.
Druga snažna biblijska poruka na početku nove godine je blagoslov. Prvo čitanje nam donosi poznati Mojsijev blagoslov. Blagoslivljati znači shvatiti da sami sebi nismo dovoljni, da budućnost ne možemo sami graditi niti njome upravljati. Treba nam Bog. S njim nam valja ići u život. Zato treba blagoslivljati, treba zazivati Boga i Božju milost u svoj život, u život ljudi oko nas, u događaje koji su pred nama…
Tražiti da naš život bude uvijek u svjetlu Božjeg lica, u svjetlu njegove ljubavi i milosti, tražiti i od njega iščekivati zaštitu i mir – to znači vjerom započeti novu godinu, novo vrijeme koje je pred nama…
don Marinko Mlakić
