Vizije i iluzije iz Bijele kuće
Oko Donalda Trumpa zaista se lome koplja, kako na unutarnjem (američkom) tako i na međunarodnom planu. Kršćani u Americi mole za njega, dok ga pobornici slobodnog useljavanja, pobačaja i pripadnici LGBT (itd) udruga proklinju, a umjetnici iz tih moralnih krugova masovno otkazuju nastupe na inauguraciji koja će se održati danas. U svakom slučaju s ovim likom neće biti dosadno.
Sudeći po izjavama prije i nakon održanih izbora, Trump nagovještava tektonske poremećaje na političkoj karti svijeta, koje bi imale sigurnog odraza i na Hrvatsku. Evo ga, podržava izlazak Britanije iz EU-a i navijački predviđa raspad ove zajednice država, smatrajući je samo sredstvom njemačke dominacije.
Njemačkoj i Kini, koje očito smatra glavnim trgovinskim konkurentima SAD-a, najavljuje trgovinski rat. Prema Rusiji šalje signale povjerenja i suradnje, NATO pakt smatra zastarjelim i možda prevladanim, namjerava preseliti veleposlanstvo u Izraelu iz Tel Aviva u Jeruzalem, u sklopu svoje naglašeno proizraelske i protumuslimanske politike.
Ove Trumpove vizije među američkim saveznicima zaista izazivaju stanovitu nelagodu, pa i strah. Koliko god se neke od ovih ocjena činile točnima, pitanje je koliko su promjene moguće. Dojam je kako Trump i dalje djeluje kao slobodni strijelac, kao estradni umjetnik koji se nastoji svidjeti publici, a da iza svih tih u biti kritika dosadašnjeg stanja nema alternativnoga pozitivnog projekta.
Sam SAD je, već je to puno puta rečeno, veliki prekooceanski brod koji ne mijenja svoj temeljni kurs od jednog do drugog predsjednika. I Obama je najavljivao velike zaokrete pa se nije dogodilo ništa. Tim brodom upravljaju snažne interesne skupine, strateška promišljanja, ljudi iz sjene.
Princip slobodne razmjene ljudi i dobara je dio primarno američke doktrine i teško da može biti narušen nekim barijerama. Hoće li se EU transformirati i hoće li uopće preživjeti ne ovisi od SAD-a, već od samih europskih država. Istina, pojedini euroskeptični pokreti u Europi novim vjetrovima sa zapada mogu bitu ohrabreni.
Ruka suradnje prema Rusiji i popuštanje blokovske napetosti doista djeluje racionalno, čak i spasonosno za cijelu civilizaciju. Samo, za takav odnos u svijetu potrebne su barem dvije strane.
Hoće li sibirska medvjed-lisica to shvatiti kao slabost i kao priliku za jačanje svog utjecaja, uključujući prekrajanje granica, koji se sve snažnije osjeća od Arktika do Sredozemlja pa i na samom Balkanskom poluotoku, gdje ima svog odanog saveznika probuđenih apetita?
Autor: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
