Vojska odbija slušati Obamu-ne želi rat
Predsjednik SAD-a Barack Obama iznenadno je odstupio od svojih planova za Siriju, zbog očite goleme pobune u vojsci SAD-a
{jathumbnail off}Američki predsjednik Barack Obama, morao se očito radi ogromne pobune u vojnom vodstvu SAD-a, odreći planiranog udara protiv Sirije. Vojnici nisu mogli uvidjeti bilo kakvu strategiju predsjednika – i izrazili su veliku zabrinutost u odnosu na akciju. Nikada prije nisu vojnici u Americi tako otvoreno odbili slijediti predsjednika.
Predsjednik Sjedinjenih Država Barack Obama je iznenadno odstupio od svojih planova za Siriju, očito zbog goleme pobune u vojsci SAD-a.
Washington Post izvještava, da je jedva itko od generala s četiri zvjezdice, pa sve do običnih vojnika, mogao vidjeti korist od vojne akcije koju Obama želi progurati.
Post izvještava da je vojnicima prije svega nedostajala jasna strategija o tome, što bi se trebalo dogoditi nakon planiranih vojnih udara. Mnogi vojnici SAD-a su imali loša iskustva s operacijama u Iraku i Afganistanu. Prvobitno su im se obećavali junački ciljevi. No, tek što su intervencije započele, vojnici su uvijek ponovo bili poslani u nove avanture. U oba slučaja nije bilo izlazne strategije. Najave za povlačenje iz borbenih zona su bile proturječne i razvlačile se u beskonačnost.
U slučaju Sirije, Obami nije uspjelo uvjeriti vojsku o smislu vojne operacije.
Do sada je vojska SAD-a uvijek šutjela u javnosti i slušala naredbe vojno-političkog vodstva. Osnova za akcije je najčešće bila da je predsjednik uspio uvjeriti vojnike da određena akcija služi ‘nacionalnoj sigurnosti’. I u slučaju Sirije Obama je pokušao s ovim pojmom. No, njegovi vlastiti vojnici mu nisu vjerovali. Još neugodnije za Obamu: Većina časnika i vojnika imaju puno jasniji pogled na stvarnost nego njihov predsjednik i vrhovni zapovjednik oružanih snaga.
Umirovljeni general-pukovnik Gregory S. Newbold je tako rekao Postu: – Političari su naivni u vezi obveza koje postoje na području vanjske politike. Mnogi zastrašujuće nemaju pojma o tome, što se može postići vojnom operacijom. Newbold je u ratu u Irakom bio u vodećem kadru. Rekao je da mnogi njegovih aktivnih kolega dijele njegovu ozbiljnu zabrinutost.
Časnik koji se htio izjasniti samo anonimno, rekao je: – Ne mogu vjerovati da je predsjednik ovaj korak uopće uzeo u obzir. U proteklih 10 godina smo se borili protiv pobunjenika. Sirija ima napredne sustave oružja. Mi bi se morali boriti u klasičnom ratu.
Već je prošli tjedan general Martin Dempsey, šef vrhovnih zapovjednika, ukazao na bezglavost Obamine administracije. Tako je radio stanici ABC rekao: – Jednostavna uporaba oružja, bez točne strategije o tome kako da se akcija završi, vjerojatno nikad ne dovodi do ishoda koji si zamišljamo.
General James Mattis je rekao: – Ako Amerikanci zaista provedu takvu operaciju, onda će to biti brutalan, vrlo, vrlo ozbiljan rat.
Jedan drugi časnik dodao je: – Kakvo krajnje političko stanje želimo postići? Ja ne znam kakvo je. Mi smo rekli da ne bi trebalo biti promjene režima. Ako bi to trebala biti kazna – postoje i drugi načini da se nekoga kazni.
Mnogi vojni vođe su također onesigurani zbog brzog propadanja koalicije protiv Sirije, što dovodi do novog taktičkog planiranja: Bez Britanaca, operacija izgleda drugačije. Mlaka potpora NATO-a je također navela vojsku na razmišljanje. Mnogima se čini nedovoljno da se mogu osloniti samo na Francusku. Tursku američka vojska promatra tako i tako sa sumnjom. U predsjednika Erdogana nemaju povjerenja.
Ostali službenici kritiziraju malodušnost akcije. Vojni udar bi kao što je Obame planirao, ostavio kod američkih saveznika na Bliskom istoku dojam da Amerikanci ne žele ozbiljno braniti svoje interese u regiji. Radnja bi ostavila utisak da su rakete ispaljene, samo da se nešto učini.
Iskusni časnici su ukazali na ogroman rizik vojnog udara. Ako je u Siriji doista, kao što je John Kerry otkrio u nedjelju, upotrijebljen otrovni plin sarin, onda bi vojni udar mogao imati nesagledive posljedice. Napad krstarećim raketama mogao bi više problema stvoriti nego riješiti.
Većina aktivnih vojnika i vojnih dužnosnika izričito je rekla da nemaju namjeru raditi iza leđa političkog vodstva.
Tim više je vrijedna pažnje činjenica, da se uopće izjašnjavaju i ne padaju pod utjecaj refleksa domoljublja, na kojeg se uvijek ponovno uspješno poziva nakon 11. rujna 2001.
Čini se da motivacija ‘rat protiv terora’, kod onih koji su poslani u vatru, više ne djeluje. Većina američkih vojnika ne može više vidjeti smisao u djelovanju geopolitičkih poteza njihovog političkog vodstva. Očito nemaju želju da ih se šalje kao svjetsku policiju u sve više udaljene krajeve svijeta.
Razilaženje se slaže s procjenom američkog naroda: Samo se mala manjina zalaže za vojni udar.
Obami će sada biti teško uvjeriti Kongres. Čak su i zastupnici jako skeptični u odnosu na akciju. 200 članova Kongresa je potpisalo peticiju protiv vojnog djelovanja.
Za Kongres se također dodatno javlja problem, koji su i vojnici naveli kao razlog njihovog odbijanja: obrambeni proračun je dramatično smanjen, jer se proračun Sjedinjenih Država nekontroliranom politikom zaduženja prošlih desetljeća, ne nalazi više pod kontrolom.
Pobuna vojske Sjedinjenih Država je novost u američkoj povijesti.
Pritisak na Obamu je čini se u posljednjih nekoliko dana toliko porastao, da je napokon morao natrag povući uže za otvaranje padobrana i otkazati neposredno predstojeću akciju.
I tako doživljavamo pojavu koju si mnogi do nedavno nisu mogli zamisliti: Moćni predsjednik SAD-a proglasi rat nekoj zemlji i njegovi vlastiti vojnici kažu: – Zamisli: Predsjednik kaže da je rat i nitko ne ide u njega.
Autor: Z. K./Dnevno.hr
