Brak i roditeljstvo (2)
Prihvaćanje istospolnog braka nas logički prisiljava da prihvatimo radikalno različit pogled na roditeljstvo i obitelj. Prisiljeni smo zanijekati važnost prirodnih veza i posebnu vrijednost majčinstva i očinstva.
{jathumbnail off}Moramo se odlučiti u vlastitu razmišljanju – mislimo li da je institucija braka pretežno orijentirana na djecu ili na roditelje? Neki zagovornici istospolnih brakova voljni su priznati da je brak pretežno orijentiran na djecu. Ali tada nastavljaju, imati oca i majku nije toliko bitno kao imati brižne roditelje. Moramo istražiti što to podrazumijeva.
Zasigurno je bolje imati dva brižna roditelja istoga spola (ili samo jednog roditelja) nego imati majku i oca koji zlostavljaju dijete. Ipak, pravo je pitanje sljedeće: je li bolje imati dva brižna roditelja ili brižna oca i brižnu majku?
Zahtjev za istospolnim brakom često počiva na dvojakoj tvrdnji: da će time istospolni brakovi dobiti jednak status, a da se istovremeno time neće naštetiti samoj institucije braka, a još manje pojedinim brakovima. S obzirom na ovaj stav, mogu se priložiti dva protuargumenta. Prvi je da nije diskriminirajuće dati braku između muškarca i žene poseban status zbog jedinstvenih karakteristika takvog braka „za dobro djeteta“. Druga tvrdnja, da redefiniranje braka neće naštetiti instituciji braka, u suprotnosti je sa samom prirodom ove debate. Zagovornici istospolnih brakova ili prikazuju brak koji je prvenstveno orijentiran prema roditeljima, a ne prema djeci, ili tvrde da je imati brižne roditelje potpuno jednako kao imati vlastitog brižnog oca i majku. Važno je shvatiti koliko je zapravo ova druga tvrdnja radikalna.
Odgovor je jednostavan:
Nije. Princip jednakosti kaže da se slične situacije trebaju tretirati na sličan način, ali da različite situacije možemo tretirati na različite načine. Ako je samo brak između muškarca i žene „za dobro djeteta“ tada je sasvim opravdano tretirati ovaj oblik braka na jedinstven način.
Ovo ne omalovažava obitelji u kojima su majka ili otac samohrani, nevjenčane parove, ili istospolne parove. Taj poseban status svojstven braku ni na koji način ne sugerira da su te obitelji sposobne manje voljeti u odnosu na vjenčane obitelji.
Izvanbračni par može se voljeti jednako kao vjenčani par. Istospolni par se isto tako jednako može voljeti kao i vjenčani par. Samohrana majka može voljeti svoju djecu jednako kao vjenčani otac i majka. Zbog ovih, i drugih razloga, svi ljudi u brižnim, međuovisnim odnosima, zahtijevaju pravnu zaštitu, uključujući gay parove. No ipak, ponovno ističemo ranije navedenu tvrdnju, institucija braka između muškarca i žene ima poseban značaj budući da je, u slučaju da su svi drugi uvjeti jednaki, najpogodnija za djecu.
Ako kažemo da je imati brižne roditelje potpuno jednako kao i imati vlastitog brižnog oca i majku tada tvrdimo dvije stvari:
Prvo, tvrdimo da prirodna veze između roditelja i njihove biološke djece nema nikakve važnosti. To je vrlo neobična tvrdnja. Primjerice, znamo da mnoga posvojena djeca traže svoje biološke roditelje u kasnijem životu. Također znamo da mnoga djeca koja su začeta donacijom jajne stanice ili spermija, ili oboje, također kasnijem životnom razdoblju traže svoje biološke roditelje. Naposljetku, vraćajući se istraživanju koje je citirao „Child Trends“, obitelj sačinjena od dva vjenčana biološka roditelja je ta koja obično pruža najbolje rezultate za djecu.
Drugo, tvrdimo da spol roditelja nije bitan. Ovo je, naravno, nijekanje spolne komplementarnosti, nijekanje da postoje stvarne razlike između majki i očeva, te da postoji bilo kakva vrijednost iz djetetova kuta gledanja u tome da su ga odgajali brižni otac i majka, koji su još k tome njegovi biološki roditelji.
U tom pogledu, prihvaćanje istospolnog braka nas logički prisiljava da prihvatimo radikalno različit pogled na roditeljstvo i obitelj. Prisiljeni smo zanijekati važnost prirodnih veza i posebnu vrijednost majčinstva i očinstva.
Izvor: Iona Institute/uimeobitelji.net
