ŠTO LI SKRIVA PARTIJSKA ARHIVA?
Raspadom Jugoslavije, tamnice nesrpskih naroda, od tadašnjih socijalističkih republika nastale su nacionalne države. Svaka od njih krenula je svojim, novim putem uobličujući svoje zakonodavstvo i institucije. Proces razdruživanja nije bio jednak za sve, a isto tako i posljedice tog procesa. Tijekom agresije srbočetničkih hordi i takozvane JNA na Sloveniju, Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu počinjeni su stravični ratni zločini, nastala su silna razaranjima, što je naravno dovelo do međunacionalnog nepovjerenja koje ne jenjava ni 27 godina nakon sukoba.
UDBA i KOS kao ključni čuvari partijskog režima uvidjeli su 80-tih godina kako su demokratske snage stvorile kritičnu masu koja će srušiti temelje partijskog totalitarnog režima i prave strateški plan svog djelovanja u koliko do toga dođe. Vrlo je interesantna činjenica kako tom svom strateškom planu daju ime „MOST“. Svoj strateški plan utemeljuju na daljnjoj suradnji s partijom jer je ona kao ideološki pokrovitelj upravljala s UDB-om i KOS-om pa je tako zainteresirana za spašavanje svojih članova u novonastalim nacionalnim državama.
Shvaćaju kako će jedino daljnjom zajedničkom suradnjom i borbom uspjeti izbjeći kaznu za smaknuća stotine tisuća ideoloških protivnika nakon II svjetskog rata, kao i smaknuća političkih emigranata širom svijeta. Upravo zahvaljujući izradi tog strateškog plana UDBA i KOS uspjeli su osigurali svoj bezbolni izlaz iz raspada Jugoslavije, organizacijski ojačani i dobro pripremljeni za nastavak djelovanja. Dio vrlo kompromitirajuće arhive uspijevaju uništiti a nad ostatkom uspostavljaju kontrolu. Sve svoje djelovanje usmjeravaju na stvaranje preduvjeta za povratak na vlast njihovih idejnih vođa – partije. Odjeli tajnih službi za dezinformiranje fabriciraju i puštaju u opticaj čitav niz dokumenata kojima treba difamirati vodeće osobe nove vlasti i stvoriti pomutnju i tako omogućiti lakši povratak partije na vlast.
SDP kao slijednik KPJ-e je u novim okolnostima prisiljen predati svu dokumentaciju u Državni arhiv no i dalje nekom suludom logikom zadržava ekskluzivno pravo nad izdavanjem dokumenata partijske arhive. Kao glavna smetnja njihove daljnje kontrole nad arhivskim gradivom pojavljuje se ministar kulture Zlatko Hasanbegović koji radi na pripremi novog Zakona o arhivskom gradivu i arhivima. Pokušavajući zamagliti pravi razlog napada na Hasanbegovića bitku protiv njega usmjeravaju na njegove odluke vezane uz područje kulture i financiranje nevladinih udruga. Odmah se po uhodanom obrascu pronalaze slike i tekstovi kojima ga se želi oblatiti, a u tom smjeru organizira se „kulturna elita“ kao podrška za njegovo smjenjivanje. Očito je kako nastaje strah od otkrivanja podataka iz partijske arhive koji bi trebali bili temelj za rasvjetljavanje (lustraciju), a isto tako i podizanje optužnica za počinitelje politički motiviranih zločina. Preko 75 godina intrigantno je pitanje što nam skriva partijska arhiva?
Bez obzira na smjenu gospodina Hasanbegovića novi Zakon o arhivskom gradivu i arhivima ipak se donosi. Hoće li taj novi Zakon konačno omogućiti potpuno rasvjetljavanje prošlosti i u kojem vremenskom periodu, još je uvijek je nepoznato. Hoće li konačno istraživači poput Romana Leljaka, Josipa Jurčevića i drugih imati mogućnost uvida u tu tajnim velom prekrivenu arhivu. Potpuno razumijevajući sve probleme oko pristupa arhivskom gradivu Roman Leljak posjetio je Hrvatski sabor i obavio razgovore s dijelom političkih stranaka. O čemu se tom prilikom razgovaralo možete saznati
7. travnja 2017. godine, s početkom u 18:00 sati, u dvorani „Vijenac“ pastoralnog instituta zagrebačke nadbiskupije, na adresi Kaptol 29a na predavanju o prijedlogu novog arhivskog zakona Republike Hrvatske s pogledom na rješenja tih zakona u Republici Sloveniji i Srbiji.
Na predavanju će biti predstavljena arhivska građa Vojnog arhiva u Beogradu, o Upravi KOS-a JNA od 1944. do 1954. godine.
Predavati će Roman Leljak, prof.dr. Boštjan M. Turk te dr. Rade Pezdir.
Izvor: Kamenjar.com
