Kakvu anketu provodi papa Franjo?
Vijest da je papa Franjo vjernicima uputio anketu s „vrlo osjetljivih pitanjima“ izazvala je veliko zanimanje. Mnogi su zaključili da se radi o neobičnom potezu Svetog Oca.
{jathumbnail off}No, papa Franjo samo koristi sva crkvena sredstva koja stoje na raspolaganju njegovim savjetodavnim tijelima, a jedno od njih je i Biskupska sinoda (Sinoda biskupa). Kako funkcionira? I zašto Papa postavlja određena pitanja? Evo smjernica za bolje razumijevanje.
Što je papa Franjo učinio?
U Vatikanu je 8. listopada 2013. objavljeno da je papa Franjo sazvao III. izvanrednu generalnu skupštinu Biskupske sinode za 5. do 19. listopada 2014. godine. Tema: „Pastoralni izazovi obitelji u kontekstu evangelizacije.“ Radi se o trećem takvom događaju u povijesti Crkve. Prva je održana 1969., a bavila se biskupskim konferencijama i biskupskim kolegijalitetom. Druga je održana 1985., 20 godina nakon završetka Drugog vatikanskog sabora. Na ovakvim izvanrednim zasjedanjima, koja se bave žurnim pitanjima, sudjeluju predsjednici svih biskupskih konferencija, uključeni su i najviši predstavnici istočnih crkava, kao i vatikanskih vijeća. Na taj je način oko određene teme okupljena Katolička Crkva iz cijeloga svijeta.
Što je sinoda?
Riječ sinoda je grčkog porijekla: synodos – sastanak, sabor; doći zajedno. U Crkvi je pojam postao sinonim za crkvenu skupštinu. Vrlo jednostavno izrazio je papa Ivan Pavao II.: „Sinoda je zapravo posebno plodonosno izražavanje i vrlo dragocjen instrument biskupskog kolegijaliteta.“ Pritom riječ kolegijalitet ne znači da su biskupi kolege u istom poslu. Radi se o crkvenom pojmu njihovoga zajedništva koje je povezano s kolegijem (zborom) apostola što ih je okupio Isus Krist: „Kao što po Gospodinovoj odluci Sveti Petar i drugi Apostoli tvore samo jedan apostolski Kolegij, tako su na sličan način među sobom povezani Rimski biskup, Petrov nasljednik, i Biskupi, nasljednici Apostola“ (LG, 22). Taj kolegij nema vlasti bez pape. On uvijek saziva, predsjeda i zaključuje zasjedanja. Papa Pavao VI. utemeljio je Biskupsku sinodu 1965. godine, dakle odmah nakon Drugog vatikanskog sabora na kojem su saborski oci predložili da se duh koncilskih rasprava i dalje održava živim.
Biskupska sinoda definirana je kao vijeće predstavnika katoličkih biskupa. Savjetodavno je tijelo papi u upravljanju sveopćom Crkvom. Njezini se članovi okupljaju „da bi rimskom prvosvećeniku savjetima pružali pomoć u čuvanju i rastu vjere i ćudoređa, u obdržavanju i učvršćivanju crkvene stege, kao i da bi proučavali pitanja koja se odnose na djelovanje Crkve u svijetu“ (Zakonik kanonskog prava, kan. 342).
Biskupska sinoda može imati tri vrste zasjedanja: generalnu skupštinu (obično svake tri godine) koja raspravlja pitanja od općeg interesa; izvanrednu generalnu skupštinu koja rješava opća goruća pitanja; posebnu skupštinu koja okuplja biskupe s određenih područja i rješava ono što je važno za pojedine dijelove svijeta (npr. Afrika, Azija, Bliski Istok, itd.) Na kraju zasjedanja, papa daje tzv. postsinodalne pobudnice ili neki dokument učiteljstva nudeći cijeloj Crkvi sinodalna razmišljanja. Veliku ulogu u koordinaciji pripreme sinoda ima generalni tajnik. To znači da je on papi najbliži suradnik za temu sinode i njezino održavanje. Za nas Hrvate značajno je da je na toj službi do ove jeseni bio nadbiskup Nikola Eterović (2004.–2013.), sada apostolski nuncij u Njemačkoj. Naslijedio ga je nadbiskup Lorenzo Baldisseri.
(Ne)obična pitanja
Pred nama je, dakle, izvanredna generalna skupština Biskupske sinode. Važno je pritom koristiti točnu terminologiju, jer nam ona uvelike pomaže znati tko se i čime bavi. Za ovaj oblik zasjedanja rezervirana su žurna pitanja, a obitelj je već odavno izložena mnogim izazovima. Za svako zasjedanje Biskupske sinode njezini sudionici dobiju pripremljene materijale koje su dužni proučiti i onda poslati mišljenja na temelju kojih se radi tzv. instrumentum laboris – radni materijal koji će se koristiti u vrijeme održavanja skupštine. Taj radni materijal sadrži „glas Crkve“ iz cijeloga svijeta, te je i za temu obitelji poslan upitnik u cijeli svijet. Pitanja koja mjesnim Crkvama dolaze iz Vatikana primaju biskupi i, ovisno o temi, dolaze do odgovora. Kako je sada pred nama tema obitelji, logično je da papa želi čuti i glas „iz vjerničke baze“ koja živi stvarnost braka, obitelji, kao i izazove koje im donosi susret sa sve većim nasrtajima na tu temeljnu jezgru društva. Ako se izdvoje iz konteksta – teme braka, homoseksualaca, pobačaja – i ako papa pita samo to, onda je zaista čudno. Ali gledamo li cjelinu, onda je slika malo drugačije. Crkva ima pravo postavljati ovakva pitanja svojim članovima.
Što se konkretno pita?
Internetska verzija ankete uvodno pojašnjava da se odgovori automatski šalju biskupiji iz koje je osoba koja odgovara. Ondje se prikupljaju svi odgovori iz pojedine mjesne Crkve, i onda se šalju u Sinodu biskupa. Traže se osnovni podaci o osobi koja piše odgovore. Nakon toga, slijedi niz od osam središnjih tema, a na kraju „Ostalo: izazovi i prijedlozi.“ Teme su podjeljene ovako:
1. Nauk o obitelji u Svetom pismu i crkvenom učiteljstvu. Među ostalim, pita se koliko je učenje Crkve o obitelji prihvaćeno – u potpunosti ili djelomično? Što je učinjeno u katehezi obitelji? Koji su društveni i kulturološki čimbenici koji ometaju prihvaćanje nauka Crkve o obitelji?
2. Brak prema prirodnom zakonu. Je li ideja zajednice muškarca i žene, prema naravnom zakonu, u potpunosti prihvaćena kod kršćana? Kakva je o tome teorija, a kakva praksa?
3. Pastoralna briga za obitelji u evangelizaciji. Pitanje formacije parova, briga za one koji su u krizi. Uloga molitve, pokreta, vjere.
4. Pastoralna skrb u trenucima bračnih poteškoća. Je li „brak na probu“ pastoralna stvarnost u Crkvi (traže se i postoci)? Radi li se pastoralno s rastavljenima i ponovno vjenčanima? Jesu li krštenici, koji žive kao rastavljeni i ponovno vjenčani svjesni svojega stanja? Ili su ravnodušni? Čeznu li za sakramentima? Jesu li marginalizirani? Kako se toj skupini ljudi navješćuje Božje milosrđe?
5. Istospolne zajednice. Jesu li, po građanskom pravu, izjednačene s brakom? Kakav je stav Crkve prema njima? Kakav je pastoral za njih? Kako raditi s djecom koju su usvojili takvi parovi?
6. Odgoj djece u izvanbračnoj zajednici. Žele li roditelji za djecu samo sakramente ili i katehezu i nastavak rasta u vjeri? Kako takvoj djeci pružiti kršćanski odgoj?
7. Otvorenost vjenčanih supružnika životu. Prihvaćaju li odgovorno roditeljstvo prema enciklici „Humanae vitae“? Prirodne metode u planiranju obitelji. Razlike u crkvenom i civilnom učenju o tome. Kako povećati broj rođenih?
8. Veza između obitelji i osobe. Obitelj kao povlašeno mjesto tajne i poziva ljudske osobe.
Gledajući ova pitanja, možemo zaključiti da je sada naš pastoral „na ispitu“. Naravno, ne za ocjenu, već da znamo „gdje smo“ i što nam je činiti u budućnosti. Ako se postojeći pastoralni modeli ne propituju i ne vrednuju, onda s vremenom lako mogu postati „promašeni.“ Da se to ne dogodi, evo prilike za evaluaciju. Dokument sa spomenutom „anketom“ poslan je biskupskim konferencijama koje, ovisno o tome kako se organiziraju, odgovor moraju poslati Vatikanu. Mediji su već prenijeli javnosti komentare stranih biskupskih konferencija prema kojima će svaki pojedini biskup pronaći način kako prikupiti odgovore na postavljena pitanja.
Sinode i kod nas!
I dok se ova anketa veže za Biskupsku sinodu, moramo podsjetiti da se sinode održavaju i na „nižim“ razinama od onih vatikanskih. Radi se o našim biskupijama i biskupijskim sinodama. Upravo se nalazimo u vremenu neposredne pripreme za Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije. Mnogi će reći da je o tome bilo govora prije više od deset godina. I točno je, jer je najavljena 2002. godine. Od tada je proteklo nekoliko godina u raspravama i obradi rezultata iz župa na različite teme. (U međuvremenu se nadbiskupija i podijelila, jer je dio teritorija pripao Sisačkoj, a dio Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji.) Govorilo se o svim oblicima pastorala: obitelji, mladima, molitvenim zajednicama, Pismu, sakramentima, svećenicima, redovnicima, liturgiji, katehezi, medijima… U pripremu Sinode uključili su se svi predstavnici Nadbiskupije, ona nije samo stvar biskupa i svećenika. Na temelju primljenih zapisnika i prijedloga (ukupno 2499 zapisnika s predsinodskih susreta), nakon obrade i analize, napisano je 66 sažetaka o različitim temama. Ti sažeci su pomoć pri izradi instrumentum laboris – radnog dokumenta za zasjedanja Sinode. Nedavno je na put pripreme Sinode krenula i Vrhbosanska nadbiskupija, dok je početkom tisućljeća sinodski hod prolazila tadašnja Đakovačka biskupija (2000.-2002.). Dakle, sinode kao događaji na biskupijskim razinama, savjetodavna su tijela mjesnim biskupima. U njima sudjeluju i vjernici laici. To im sudjelovanje pripada po crkvenom pravu.
„Papina pitanja“ i prije pape Franje
Svi oni koji su sudjelovali u predsinodskim raspravama u svojim župama ili zajednicama zasigurno će se sjetiti radnih listova. Studijske skupine pripremile su pitanja za pojedina područja. Jedna od njih bila je i Pastoral braka i obitelji: „Božji naum o braku i obitelji“, „Priprava za brak“, „Poslanje obitelji u Crkvi“, „Poslanje obitelji u društvu“, „Obiteljska savjetovališta“ i „Rastavljene i ponovno civilno oženjene osobe“. U zapisnicima je vidljivo da su vjernici Zagrebačke nadbiskupije vrlo otvoreno govorili i o izazovu istospolnih zajednica te njihovom utjecaju na poimanje braka, zatim o rastavljenima i ponovno vjenčanim osobama, njihovom življenju vjere, poteškoćama u ostvarenju sakramentalnog života. Govorilo se i o spolnom odgoju, umjetnoj oplodnji, pobačaju, eutanaziji, nasilju u obitelji, kontracepciji. Spomenula sam ovo samo kao primjer kako Crkva funkcionira: biskupi na mjesnim razinama postavljaju (ili bi to trebali „kad to savjetuju okolnosti“, kako kaže crkveno pravo!) pitanja i vjernicima i svećenicima svoje biskupije, a Rimski biskup – papa to isto čini na sveopćoj razini.
Što očekivati?
Iako nagađanja ne pripadaju rubrici „Godina vjere“ u kojoj se držimo crkvenog nauka i tumačimo neke manje poznate pojmove i sadržaje, ipak je ovdje potrebno reći da nakon zasjedanja Biskupske sinode o obitelji ne možemo očekivati neku novu dogmu kojom će papa Franjo „srušiti“ dosadašnji model braka. Crkva će biti upoznata s raširenošću pojava „alternativnih oblika“ ljudskih zajednica. No, Objavu primljenu od Boga – a to je da je Bog stvorio muško i žensko i usmjerio ih jedno na drugo, te im povjerio dar prenošenja života (usp. Mt 19,3-7) – papa Franjo sigurno neće promijeniti. Mogu se – i moraju – promijeniti načini rada s pojedinim skupinama na terenu (rastavljeni, ili mladi u pripremi za brak, homoseksualci, itd.), ali se sigurno neće definirati dogma koja će istospolne zajednice izjednačiti s brakom muškarca i žene, neće se ozakoniti pobačaj niti kontracepcija. Koliko god komunikacijski bio drugačiji od većine crkvenih pastira našega vremena, papa Franjo sigurno neće mijenjati Kristov nauk niti Objavu! Biti na strani čovjeka i blizak čovjeku ne znači podilaziti mu, osobito ako to podilaženje nije za čovjekovo dobro. Krist nije nikome podilazio zato što je nešto „bilo u modi.“ On se „spustio“ do razine čovjeka da bi mu bio blizak, saslušao ga, ali ne i da onda obojica ostanu prikovani za zemlju. Krist je nakon toga početnog samospuštanja, čovjeka uzdigao do razine novoga dostojanstva. I ljudi su tako s Njim mijenjali svoje živote – na bolje.
Autor: mr. Tanja Popec/Laudato.hr
