Panika na ljevici i u udrugama
Ljevičare je uhvatila panika pa pokušavaju inicijativu udruge U ime obitelji što više ozloglasiti kao napad na homoseksualnu manjinu
{jathumbnail off}Klaićev Rječnik stranih riječi revoluciju definira kao preokret, prevrat, naglu i nasilnu promjenu, temeljnu promjenu nekog društvenog poretka, i tako dalje. Kad lijevi komentatori, poput Davora Butkovića, pokretanje referenduma o ustavnoj definiciji braka kao zajednice žene i muškarca nazivaju “konzervativnom revolucijom” onda pišu i govore neistine ne bi li tu zamisao što jače prokazali. Taj referendum nije nikakav prevrat, posebno ne nagla i nasilna promjena, nego je afirmacija tradicijskih vrijednosti te je posve suprotan revoluciji.
Budući da se ljevica uvijek u povijesti, da bi došla na vlast i nametnula svoje ideje, služila nasiljem, ona će svoje protivnike žigosati kao nasilnike ne bi li zasjenila svoje glavno obilježje. Kao da hoće reći: gle, oni se služe batinom i puškom, a batina i puška povijesno pripadaju samo nama. Još je apsurdnije protivljenje tom referendumu kao nekršćanskom, pogotovo kad su mu autori osobe iz liberalnog, bezbožničkog miljea, kao što su novinar Jurica Pavičić i premijer Zoran Milanović. Oni tako podmićuju kršćansku savjest hrvatskih građana vjernika, koje inače smatraju konzervativnim (u negativnom značenju), natražnjačkim, zatucanim. Kad im trebaju kao nevini glasači, kao saveznici koji će kao i oni u referendumu vidjeti protukršćanski čin te na glasovanju zaokružiti “protiv”, e onda će im ti “primitivci” biti nevini i ako mogu njima će se poslužiti. U partizanskom stilu: pridobij, upotrijebi, pa likvidiraj.
Kršćani imaju više razumijevanja za prava homoseksualca od crvenih licemjera
Ljevičare je uhvatila panika, ne mogu zaustaviti proceduru, pa pokušavaju utjecati na ljude i inicijativu udruge U ime obitelji što više ozloglasiti kao napad na homoseksualnu manjinu, kao kršenje ljudskih prava, kao teror većine itd. Opet neistine! Jer ako referendum uspije, ako Ustav bude brak definirao kao zajednicu muškarca i žene, bit će to “pobjeda” samo na razini tradicije i simbolike. Jedina će “negativna” posljedica za homoseksualce biti u tome što svoju vezu neće moći zvati brakom, i ništa više. Zakonodavac i bez riječi “brak” ako hoće može istospolnu zajednicu urediti tako da ne bude ni na kakvu gubitku u usporedbi s bračnom zajednicom. Poznati francuski filozof Pascal Bruckner čudi se manjinskim skupinama koje, izborivši se za svoje slobode u tradicionalnim sredinama, žele te slobode što prije izgubiti i sličiti baš na te tradicionalne sredine. I doista, što će homoseksualcima riječ “brak” kada njihove veze doista i nisu brak kako je stoljećima poiman i kakav se sa svojim značenjem u društvu ukorijenio.
Premda oduvijek postoje, za javnu društvenu pozornicu oni su u Hrvatskoj novost, pa zašto novost ne bi i ostali sve dok toliko ne “ostare” da ih se više i ne bude zamjećivalo kao posebnost!? Boreći se za svoja prava, za maksimalna prava koja će imati u vezama, u zajedničkom življenju, ne moraju se boriti i za simboliku koja im stvarno ne pripada. Ni najmanje ne sumnjam u motive pokretača referenduma, mislim da su poticaji za njihovu inicijativu ponajviše došli iz ljevičarske vlasti koja homoseksualce iskreno ne podupire nego ih upotrebljava. Butković, Pavičić, Zoran Milanović, cijela Kukuriku koalicija i svekoliko ljevičarstvo u nas nema drugih ideoloških predaka osim komunističkih totalitaraca. A obožavajući i danas zločinca Tita i partizansko-komunističku simboliku ljevica u svome historijskom naslijeđu nema ni trunka tolerancije prema istospolcima, dapače, u uspomenama ima samo progone pa i smicanja homoseksualaca. I koliko god to zvučalo strano ušima dijela javnosti napunjenim ljevičarskim obmanama, istina je – zatucani, konzervativni, natražnjački kršćani imaju u svom moralu neusporedivo više razumijevanja za homoseksualce i njihova prava nego crveni licemjeri. Jer znaju vrlo dobro da i homoseksualnost i heteroseksualnost mogu biti gojilište i ljubavi i mržnje, i dobra i zla, i oholosti i poniznosti, i brige za društvenu zajednicu i destrukcije, i bogobojaznosti i bezboštva. Oni nisu revolucija, to jest nasilje kao Milanović i društvo.
AUTOR:
Milan Ivkošić/vecernji.hr
