TwitterFacebookPinterestGoogle+

Prof. dr. Ivo Banac: ‘Diplomati moraju biti sposobni koristiti sve dopuštene postupke u korist svoje države’

  • Written by:

Ministarstvo vanjskih poslova je  nadležno tijelo za provedbu utvrđene vanjske politike Republike Hrvatske. Vanjsku politiku provodi preko diplomatskih i drugih predstavništava Republike Hrvatske u inozemstvu.

Diplomatske misije u inozemstvu mogu biti: veleposlanstva (ambasade), poslanstva i stalne misije pri međunarodnim organizacijama. Konzularni uredi mogu biti: generalni konzulati, konzulati, vicekonzulati i konzularne agencije.

Zanimljivo je da diplomatske misije i konzularne urede osniva predsjednik na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.

Prof. dr. emer. Ivo Banac dao je za portal Narod.hr izjavu  upravo vezano uz sam smisao postojanja veleposlanstava i konzulata te narav njihova postojanja u hrvatskom kontekstu.

Poštovani prof. dr. Banac možete li se osvrnuti općenito na sam smisao i ulogu veleposlanika i konzula s obzirom na državu koju predstavljaju?

To ovisi isključivo o državnoj politici. U diktaturama postoji mnogo manji prostor za široku akciju na ovom planu, premda su i u Staljinovoj totalitarnoj diktaturi iznimni diplomati poput Maksima Litvinova, Ivana Majskog, Andreja Gromika, itd., imali stanovitu autonomiju inicijative. Isto se može reći i za niz diplomata Titove Jugoslavije, poput Veljka Mićunovića i Marka Nikezića, koji su često bili u prilici usmjeravati državnu politiku prema zemljama u kojima su bili akreditirani. U svakom slučaju, ličnosti s autoritetom u vlastitoj zemlji mogu biti iznimno korisni državni predstavnici u inozemstvu. Mnoge diplomatske uzance mogu se naučiti, pod uvjetom da se tomu pristupi ozbiljno i na razini čuvanja vlastitog dostojanstva, ali diplomati ipak moraju biti sposobni koristiti sve dopuštene postupke u korist svoje države.

Koliko su veleposlanici i konzuli važni za kreiranje vanjske politike?

Na to sam već dijelom odgovorio. Sve ovisi o državnoj politici. Ako na ove položaje šaljete ljude dvojbene odanosti državnoj politici, neinventivne birokrate koji dužnost zamišljaju kao plaćeni turizam, ne samo da od njih nećete imati nikakve koristi, nego i ne možete očekivati da će stranu sredinu temeljito upoznati kako bi korigirali eventualne manjkavosti u trenutnoj politici. Neprestano se priča o „gospodarskoj diplomaciji“, ali u raznim zemljama tzv. Zapadnog Balkana, na putovima ćete naći reklame Gorenja i Radenske, a nijednu hrvatsku reklamu.

Recite molim Vas, kako ocjenjujete ulogu hrvatske diplomacije u tom kontekstu – kreiranja vanjske politike i zastupanja nacionalnih interesa?

Uvijek ima iznimaka. Bilo bi loše kad bismo ih obeshrabrili. Ne želim ih hvaliti za ono što je njihova dužnost, niti imenom kuditi one koji to doista zaslužuju, ali u prosjeku naša je diplomacija zakazala u nizu točaka od posebne državne osjetljivosti – tamo gdje se može predvidjeti pritisak protivnika ili nerazumijevanje saveznika. Najgore je da je na tim položajima bilo i ima ljudi koji su hrvatsku nezavisnost doživjeli kao osobni poraz, jer su pripadali diplomatskom, političkom ili propagandnom aparatu jugoslavenske diktature.

Izvor: narod.hr

Komentari