TwitterFacebookPinterestGoogle+

Nikola Milanović: Dvije Hrvatske

  • Written by:

Posljednjih nekoliko dana prezentiraju nam se dvije potpuno različite Hrvatske. Jedna veličanstvena, koja nas cijelom svijetu pokazuje u najboljem svjetlu i koja je, probudivši nacionalni ponos, opet učinila da svi dišemo kao jedan i druga koja nas je dovela do prosjačkog štapa. Prvu predstavlja naša nogometna reprezentacija, a druga je sastavljena od mediokriteta i poslušnika koji nekoć zalutaše u politiku pa stranačkim inženjeringom redovito završavaju na važnim pozicijama.

Kasno sinoć u Saboru je završila rasprava o zahtjevima za raspisivanje referenduma dviju građanskih inicijativa, inicijative “Narod odlučuje” o promjeni izbornog sustava i inicijative “Istina o Istanbulskoj” o otkazivanju Istanbulske konvencije. Čovjek zaista mora imati dobar želudac pa odgledati i odslušati što tom prigodom govore Radin, Pupovac, Mrak Taritaš, Jovanović i neki drugi. Nečuveni se skandal dogodio kad je manjinski zastupnik Radin kazao mostovcu Podolnjaku da je danas Talijana u Hrvatskoj malo jer su nakon Drugog svjetskog rata protjerani, a da bi broj Srba bio veći za jednog da on (Podolnjak) nije promijenio nacionalnost. Podolnjak, vidno pogođen ovim riječima, smogao je snage te replicirao uobičajeno mirnim tonom i argumentiranim nastupom.

Malo prije toga zastupnik Jovanović je Hrvoja Zekanovića nazvao budalom, jer je ovaj zaključio da je Jovanović Jugoslaven i da pripada marginalnoj skupini koja je, na sreću, u Hrvatskoj sve malobrojnija. Zekanović je na ovu izjavu bio isprovociran Jovanovićevim riječima da je baš on politički marginalac. Sveprisutni Pupovac je podigao pravu viku na Podolnjaka vidno bijesan jer je ovaj sudjelovao u kreiranju referendumskih pitanja. Kasnije je, kao i obično, lamentirao o novoj ugroženosti manjina ustvrdivši da se razbudio neokonzervativni pokret kojemu je cilj napad na iste. Sve je, naravno, na kraju povezao sa Željkom Markić. Referendumske inicijative su napadane gotovo sa svih strana i iz svih oružja.

Očito je uhljebima, koje je proizveo i instalirao stari sustav, voda došla do grla. Očito je, također, da su ove dvije inicijative rak rana tog taloga hrvatskog društva koji nakon svakih izbora nepogrešivo završi na pozicijama koje im garantiraju da će jedni druge moći štititi i pokrivati u sumnjivim poslovima. Čast Zekanoviću i zastupnicima Mosta, posebno gospodinu Podolnjaku, koji su branili referendumske inicijative.

S druge pak strane, u svjetskim medijima možemo pročitati sljedeće naslove: „Hrvati pregazili Messija i društvo!“, „Hrvatska ima sjajnu momčad, smirenu, samouvjerenu, fizički i psihički spremnu… Savršeni su, najbolja momčad na SP-u…“, „Hrvatsku nogometnu reprezentaciju mnogi hvale nakon grupne faze i svrstavaju u red najboljih momčadi dosad u Rusiji…“. Momci koji pršte od talenta, koji se svim srcem bore za svoju domovinu i koji su na mjesta na kojima se nalaze došli zaslugom i znanjem a ne po ‘babi i po stričevima’, sve nas čine ponosnima. Mogu u subotu od Rusa i izgubiti (duboko vjerujem da neće), ali to neće promijeniti činjenicu da su možda i najbolja nogometna reprezentacija na svijetu.

Kako je moguće da smo na jednoj strani najbolji na svijetu, a na drugoj na debelom začelju EU-a? Odgovor je jasan: u reprezentaciji su motivirani dečki koji su izabrani na temelju znanja i rezultata koje polučuju. Oni pred sobom imaju jasan cilj za koji svi dišu i kojemu su svi kao jedan usmjereni. Nasuprot tome, među saborskim zastupnicima i stranačkim poslušnicima nalaze se uglavnom nesposobni uhljebi čije djelovanje ponekad graniči s petokolonaštvom. Na dnu lonca u kojem se nakupio naš politički talog ne nazire se nikakav cilj osim osobnog i onog dnevnopolitičkog.

Naši su reprezentativci tek kaljenjem u svijetu od talenata postali vrhunski znalci, a dobar dio naših političara je mentalno duboko uronjen u ‘vrijednosti’ bivšeg totalitarnog sustava. Zaista treba biti slijep pa ne vidjeti da je to izvorište svih naših problema. Na kraju ću parafrazirati nekoliko misli jednog našeg poznatog kolumnista s kojima se inače potpuno slažem: domaće nesposobne uhljebe, koji su uglavljeni u interesnim skupinama zvanim od milja političke stranke, strah je i pomisliti što bi se dogodilo kad bi na prava mjesta u hrvatskom društvu došli pravi ljudi koji su svoje znanje i iskusto nerijetko stjecali i u svijetu, a kojima u Hrvatskoj treba dati šansu. Kad bi se to dogodilo uhljebi bi bili pometeni, a mi se ne bismo divili samo našim sportskim herojima, nego brojnim Modrićima i Rakitićima na različitim područjima.

Izvor: NIKOLA MILANOVIĆ / MISIJA

Komentari

2 comments

  1. Margita Vučetić

    Da, dragi i poštovani Nikola treba imati dobar želudac,zdravo srce, a slabiji sluh da čovjek može preživjeti lavinu uvreda, nepristojnosti i bujice mržnje nedostojne civilizirane osobe među “odabranim” voljom naroda na koju se oni tako slatko pozivaju. Mislim da je A.G. Matoš, čijim se stihovima rado utječem bio izričit u svojoj poemi “Mora” kada im upućuje prijekor nazivajući ih “…ruševine svijesti, žbiri, satrapi što puze, mudri idioti, uljezi, kajafe (neznalice), lažni sankiloti(goladija) što mjesto žetve žanju kletve.”

  2. Berislav

    Tako je i kad su Kostelići Janica i Ivica u skijanju postizali vrhunske rezultate zavidni su ih tada odmah mnapadali i neumjesne novinarske usporedbe činili. Izgleda da je bilo koji Hrvatski uspijeh “grijeh” no nije!