TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Nedjelja, 8. srpnja

Božja prisutnost

Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni – u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.

Sloboda

Lako je upasti u zamku bogatstava ovoga svijeta.
Daj mi milost, Gospodine, da mogu biti slobodan od pohlepe i sebičnosti.
Podsjeti me da su najbolje stvari u životu besplatne.
Ljubav, smijeh, briga i zajedništvo.

Svjesnost

U čemu u svom životu trenutačno pronalazim nadu, ohrabrenje i rast?
Vraćajući se u mislima nekoliko mjeseci unatrag,
jesam li sposoban uočiti koje su to moje aktivnosti urodile bogatim plodom?
Ako sam uočio takva područja,
odlučit ću da im i u budućnosti osiguram prostor i vrijeme.

Riječ Gospodnja

Mk 6,1-6
Dođe Isus u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: “Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?” I sablažnjavahu se o njega.

A Isus im govoraše: “Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.”

I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Francois Mauriac, francuski književnik, o Isusovu životopisu je napisao: “Zbunjujuće je za primijetiti da se u vremenskom periodu od trideset godina Sin Čovječji nije pojavljivao drugačije nego čovjek. Oni koji su s njim živjeli mislili su da ga poznaju. Popravljao im je stolove i stolice. Jeli su i pili s njegovom širom obitelji. Kad je izišao iz okvira koji su si oni o njemu zacrtali ismijali su ga kao običnog radnika.”
Gospodine, u svakome od nas postoji dubina, čak i u onima za koje mislimo da ih dobro poznajemo. U te dubine samo ti imaš pristupa. Ovakav način ponašanja – ismijavanje – više govori o samom govorniku, nego o žrtvi. Gospodine, molim te, očuvaj me od takve ludosti.

Razgovor

Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.

Zaključak

Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentiraj