TwitterFacebookPinterestGoogle+

Marja Čolak: Oliver nas je i u smrti ujedinio, utišavši podivljalu medijsku neveru

  • Written by:

Veliki naš Oliver je tjednima bio loše. Dok je nacija slavila u euforiji zbog povijesnog uspjeha Vatrenih, on je venuo u bolesničkoj postelji. A kad se dignula bura zbog nastupa kolege mu Thompsona na dočeku Vatrenih, i kad je ta nevera u medijima i javnosti nastavila divljati, umjesto da se smirivala, Oliver kao da ju je svojim odlaskom utišao.

Dva su tjedna prošla od sreće koju ćemo kao narod pamtiti čitav život, ali histerija zbog pratećih negativnosti i dalje je vladala javnim prostorom. A onda je, daleko od svjetla reflektora i pozornice, otišao Oliver, mirno, u snu. Svoje najdraže i cijeli narod ostavio je u tuzi, boli, ali i divljenju – ujedinjene. Drukčije, kad je Oliver u pitanju, i ne može biti. On je uvijek donosio samo pozitivne emocije – ljubav, radost, humor. Iste su ga stvari gonile naprijed i kad je bio mali siromah i kad je bio veliki bard.

Zašto smo se zaljubili u Olivera

Nikad nije dopustio da ga zavedu novac i luksuz, iako je odrastao u skromnim i teškim uvjetima. Pa i njegovi najveći hitovi pjevaju o tako jednostavnim stvarima. Težačkim, ribarskim temama, ali i ozbiljnim ljubavnim i obiteljskim. U mnogim je pjesmama opjevao ljepote hrvatskoga, dalmatinskoga kraja. I zato smo se u njega zaljubili.

Neki ga uporno pokušavaju ipak strpati u nekakvu ladicu. Te da je pjevao šlagere, te da je previše melankoličan, čak i prepatetičan, govorili su oni koji se žele smatrati i glazbenim znalcima, a Oliver im valjda nije bio dovoljno cool. Jer je eto pjevao o galebu i nesretnoj ljubavi, a ‘to je tako izlizano’…

Drugi bi ga pošto-poto htjeli strpati u nacionalističku ladicu pa ističu njegovu odluku da nikad neće pjevati u Srbiji. Istina, održao je obećanje ne otišavši preko granice. Iako je to mogao bogovski naplatiti. Ali to nikako ne znači da je bio načelno protiv Srba ili da je bio nekakav desničar. Nije se razmetao političkim parolama, niti se busao u prsa svojim domoljubljem. Njegova je parola bila ljubav. Prema ženi i prema domu. Bio je iskreni domoljub s dovoljno ljubavi i energije za sve koji vole slušati njegovu glazbu.

Olivera ne možete strpati u ladicu, niti ga koristiti za podjele

Bio je pravi emotivni Dalmatinac, temperamentan i u tuzi i sreći, i ljubavi i u ratu, sa sposobnošću da sve najbolje od toga dalmatinskog erosa prenese i pokloni ostatku svijeta.

Koliki su se samo vjenčali uz ‘Moj lipi anđele’, a koliki pokopali uz ‘Oprosti mi, pape’, ‘Bez tebe’ i druge…

Kad su u pitanju podjele, Olivera ne možete strpati u ladicu, pogotovo ne u polarizaciju na ideološko-političkom spektru.

On je prije svega bio autentičan, originalan, jedinstven i otvoren prema svima. To mogu reći i iz vlastitog iskustva s njim. Povezuje nas Vela Luka, pitomo, iako opjevano, ‘malo misto’ koje je uvijek bilo u sjeni razvikanih otočkih destinacija. Djedovina koja nas uvijek iznova podsjeća na ono od čega i koga smo potekli. Na vrijedne i požrtvovne pretke, kojima su se kroz povijest razni ‘gazde’ pokušavali nametnuti, i na epsku prirodu, Korkyru Nigru, gdje stranci ne dolaze da bi se provodili, nego da bi se liječili. Tako je i nas liječio Oliver.

Iako je po popularnosti bio veći i od velikih Arsena i Miše, nikad se nije uobrazio i bahatio. Ljeti, kad je jadranska obala puna gostiju, umjesto da trči za zaradom, Oliver je, dok god mu je zdravlje dopuštalo, večeri provodio s obitelji i prijateljem iz djetinjstva Batom, u Batinom restoranu… Javljao se jednako ljubazno i sa smiješkom i maloj djeci i veloj gospodi. Odbijao je nastupati bilo gdje drugdje, osim tu i tamo zakantati u Luci. I uvijek ga je pratila njegova Vesna, koja i sama ulazi u legendu.

Izvor: Marja Čolak/direktno.hr

Komentari