TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Nedjelja, 16. rujna

  • Written by:

Božja prisutnost
Na nekoliko trenutaka razmišljam o Božjoj skrivenoj prisutnosti u stvarima:
u elementima dajući im da jesu;
u biljkama dajući im život; u životinjama dajući im da osjećaju;
i konačno u meni, jer mi daje sve to i još više,
čini me hramom, prebivalištem Duha.

Sloboda
Tvoja me je smrt na križu oslobodila.
Mogu živjeti slobodno i radosno, bez straha od smrti.
Tvoje milosrđe ne poznaje granica.

Svjesnost
U prisutnosti Stvoritelja koji me ljubi,
iskreno promatram doživljaje proteklog dana,
vrhunce, dna i onu svakodnevnu osrednjost.
Mogu li uočiti gdje je Bog bio prisutan u svemu tome?

Riječ Gospodnja
Mk 8,27-35
Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: “Što govore ljudi tko sam ja?” Oni mu rekoše: “Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.”

On njih upita: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”Petar prihvati i reče: “Ti si Pomazanik – Krist!” I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše.

Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: “Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje nego što je ljudsko!”

Tada dozva narod i učenike pa im reče: “Hoće li tko za mnom neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja spasit će ga.”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Ovo je bolna scena: prvo Petar odbija Isusa, a onda Isus odbija Petra. Možemo suosjećati s Petrom jer tko od nas može podnijeti da će nam najbolji prijatelj biti mučen i ubijen? Isus, međutim, govori Petru kako su Božji planovi daleko veći nego li ih on može zamisliti.
Netko je jednom rekao da Božji snovi k nama dolaze u velikim veličinama. Treba vremena da im se prilagodimo. Što je s mojim unutrašnjim rastom? Jesam li u jednom trenutku prestao rasti te Bog ne može više kreativno djelovati u meni?
Gospodine, daj da budem otvoren za tvoje bezgranične snove čak i ako oni uključuju promjenu i bol te konačno, smrt. To je put u vječnu radost.

Razgovor
Dragi Gospodine, pomozi mi svaki dan
da te još više tražim.
Ispuni moje srce ljubavlju prema tebi.

Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari