TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Srijeda, 10. listopada

  • Written by:

Božja prisutnost
Zastajem na tren, svjestan da je Bog tu.
Razmišljam kako sve oko mene,
zrak koji udišem, cijelo moje tijelo,
titra Božjom prisutnošću.

Sloboda
Tvoja me je smrt na križu oslobodila.
Mogu živjeti slobodno i radosno, bez straha od smrti.
Tvoje milosrđe ne poznaje granica.

Svjesnost
U čemu u svom životu trenutačno pronalazim nadu, ohrabrenje i rast?
Vraćajući se u mislima nekoliko mjeseci unatrag,
jesam li sposoban uočiti koje su to moje aktivnosti urodile bogatim plodom?
Ako sam uočio takva područja,
odlučit ću da im i u budućnosti osiguram prostor i vrijeme.

Riječ Gospodnja
Lk 11,1-4
Jednom je Isus na nekome mjestu molio.
Čim presta reče mu jedan od učenika: “Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.”
On im reče: “Kad molite, govorite:
‘Oče!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Kruh naš svagdanji daj nam svaki dan!
I otpusti nam grijehe naše:
ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem!
I ne uvedi nas u napast!'”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Učenici su površno gledali na Ivana i njegove učenike te na Isusa u molitvi. Isus im predlaže da njihova molitva započne s pogledom prema unutra, s najvažnijim odnosom.
Zvati Boga ”Ocem” znači priznati odakle potječe moj život i postavlja me u odnos prema drugima. Ako se usredotočim na vlastite potrebe, to je stoga što mogu rasti u povjerenju prihvaćajući one koji su spremni na njih odgovoriti.

Razgovor
Danas, Gospodine, tvoju prisutnost nalazim u svim stvarima.
Sjedim, promatram i divim se ljepoti tvojih stvorenja.
Slušam pjev ptica.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari