TwitterFacebookPinterestGoogle+

Dr. Marko Jukić: Komunističko uništavanje grobova i groblja

  • Written by:

Komunistički zločinci su uništili grobove i groblja, ali sjećanje naroda nisu mogli uništiti.

Na Dušni dan odlazimo na groblje i sjećamo se svojih najmilijih kojih više nama. Tog dana pohodimo na groblja i uređujemo grobove, ukrašavamo ih cvijećem i palimo svijeća u znak sjećanja na pokojnike. Također prisustvujemo svetoj misi i molimo za Božje milosrđe. Nažalost, neki pokojnici više nemaju groba jer su komunistički zločinci preorali grobove, kosti bacili ili su uništili spomenike i znakove groba. Neki nikada nisu ni imali grob jer su žrtve komunističke ideologije umorene i bačene u neoznačene jame. Načelo da svaka osoba ima pravo na grob i javni spomen komunisti nisu poštivali:

„U Hrvatskoj i Jugoslaviji, žrtve “neprijatelja” sustavno su brisane iz javnog sjećanja, i uskraćivalo im se pravo na grob. Masovne grobnice, pojedinačni grobovi i žrtve “neprijatelja” jednostavno nisu smjele postojati. Groblja i grobovi “neprijatelja” bili su razoreni, uništeni i prikriveni. Na mjestima gdje su se takva groblja i grobovi nalazili često su građene stambene i(li) poslovne zgrade, ceste ili, primjerice, gradska šetališta.“

Nakon masovnih likvidacija Hrvata diljem Slovenije (Maribor, Huda jama, rudnik Pečovnik i drugdje), u šumi pored Macelja, Kočevskom rogu, Zagrebu i okolici Zagreba te diljem Hrvatske komunistički zločinci su se okomili na grobove vojnika koji su u ratu bili na suprotnoj strani.

Ministarstvo unutarnjih poslova DF Jugoslavije (Aleksandar Ranković) je donijelo naredbu br. 1253 od 18. svibnja 1945. godine o uklanjanju grobalja i grobova “okupatora” i “narodnih neprijatelja”, koja je obuhvatila grobljai nadgrobne spomenike vojnika njemačke, talijanske i mađarske vojske, teustaše, četnike i slovenske domobrane.

Ministar unutarnjih poslova Federativne Republike Hrvatske Vicko Krstulović potpisuje Naredbu o uklanjanju, uništavanju, grobova hrvatski vojnika koji su bili pripadnici vojske Nezavisne Države Hrvatske:

“Naredba br: 2.811/45 od 6. srpnja 1945., upućena svim oblasnim i okružnim Narodnim odborima u Hrvatskoj; Predmet: Uklanjanje vojničkih groblja okupatora

(…) Treba izbrisati svaki trag zloduha fašističke vladavine. Tako je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se razaznavalo mjesto, gdje su se dizala takva groblja. Stoga će te u pogledu tih groblja postupiti ovako:

– Ograde, zidove, plotove kao i druge predmete i sredstva treba odstraniti;

– Vanjska obiležja na pojedinim grobnim humcima /krstove, ploće, konfesijske i sve druge znakove/ treba ukloniti tako da čitavo zemljište, koje je bilo odredjeno za groblje, bude poravnano.

– Sa pojedinih grobnih humaka, koji se nalaze izvan skupnog groblja i izmešana su sa drugim grobovima, dignuti samo vanjske znakove.

– Prostore, na kojima su se nalazili grobovi, ne smije se upotrebljavati za pokapanje novih mrtvaca. Ovaj se prostor može upotrebiti kao rasadnik za ukrasno grobno bilje ili slične svrhe.

– Otstranjeni materijal sa grobova ne smije se raznositi. Drvo će se skupiti na jednome mjestu, izbrisati netragom svaki znak i natpis i po potrebi upotrebiti ga, dok će se svaki kamen racijonalnoupotrebiti, iza kako se prethodno otstrani bez traga, sve što je na njemu bilo uklesano ili zapisana. (…)”

(Izvor: Zbornik dokumenata u knjizi “PARTIZANSKA I KOMUNISTIČKA REPRESIJA I ZLOČINI U HRVATSKOJ 1944. – 1945. DOKUMENTI”, nakladnik: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema I Baranje, Slavonski Brod, 2005. godine.)

Slika 1. Grobovi hrvatskih vojnika na Mirogoju

Ovako su do 6. srpnja 1945. izgledali grobovi hrvatskih vojnika koji su se borili za Nezavisnu Državu Hrvatsku, (grobna polja 55, i od 76 do 84). (Izvor: Ljubomir Škrinjar)

Na zagrebačkom Mirogoju kao i na drugim grobljima diljem Hrvatske su 1945. godine uništeni (preorani) grobovi hrvatskih vojnika (ustaša ali i domobrana). Preorano je oko 8.000 grobova hrvatskih vojnika poginulih u Drugom svjetskom ratu.Na tim mjestima se nije smjelo praviti nove grobove.Na mjestima uništenih grobova je sada samonikla šuma.Njemački dio groblja nisu preorali već su uklonili sve križeve tako da su grobovi bili bez ikakvih obilježja.

Slika 2. Livada gdje su nekada bili grobovi hrvatskih vojnika

Nezavisna država Hrvatska nije uništavala ničije grobove i svatko tko otiđe na Mirogoj može vidjeti židovski i srpski dio groblja i dio pod arkadama.

Foto 3. Srpski grobovi na Mirogoju

Današnji hrvatski i drugi „antifašisti” u Hrvatskoj su mrzitelji hrvatskog naroda, sljednici pjesnika-partizana Ivana Gorana Kovačića koji svojom pjesmom „Mrzimo vas“ pokazuje o kakvoj mržnji se radi, (objavljena u Građi za kulturno-umjetnički rad godine 1943.):

Mrzimo vas (Ivan Goran Kovačić, to je onaj koji se slavi Goranovim proljećem!)

Mrzimo vas, hulje,

Mrzimo, krvnici,

Vi, pljačkaške rulje!

U majčinoj klici

Kunu vašu djecu

utrobe svih žena.

Naše ljute guje

Kroz kost će vam gmizat,

Pobješnjele kuje

Crijeva će vam lizat

Muhe zukavice i smrdljivi crvi

Osvetu će množit

u crnoj vam krvi.

Srcem bismo jeli

Pogano vam meso,

na lešine sjeli

I kliktali bijesno,

Smrdežima vašim punili bi pluća

Za pobjede nove, nova nadahnuća.

Ova pjesma je bila nadahnuće krvnicima u Vukovaru i diljem Hrvatske za vrijeme agresije na Hrvatsku 1991.-1995. godine.

Goranova “nova nadahnuća” u turbo-folk obradi srpskog pjevačkog društva Šiltovi iz Gline (1991. godine).

Krajišnici,gdje ćemo na klanje,

Na Hrvate il na muslimane?

Bit će klanja, bit će klanja,

Bit će silovanja!

ili još poznatijih srpskih svetaca iz Vukovara 1991. (barajkatar, radi/o u MUP-u RH) –

Dajte nam salate,Bit će mesa, bit će mesa, Klat ćemo Hrvate!

Komunistička vlast nije poštivala načelo da svaka osoba ima pravo na grob i javni spomen unatoč Ženevskoj konvenciji. Nažalost, povijest se ponovila tijekom Domovinskog rata jer nasilno odvedeni i umoreni nemaju groba ni obilježja.

„Ženevske konvencije (o postupanju s ratnim zarobljenicima) iz 1929. normirale su međunarodno ratno, humanitarno i kazneno pravo. Ženevske konvencije propisale su i “da ratni zarobljenici koji umru u zarobljeništvu budu časno sahranjeni i da na grobovima budu označeni svi korisni podaci, da grobovi budu poštovani i pristojno održavani.” Uz to, strana u ratnom sukobu kojoj su pripadali umrli zarobljenici mora biti obaviještena o svim slučajevimasmrti i sahranjivanja, kao i o lokacijama njihovih grobova.“

Zabrana prijenosa posmrtnih ostataka “narodnih neprijatelja” u obiteljske grobnice na zavičajnim grobljima bila je uobičajena. Poseban nadzor i brigu vodio je o takvim pojavama, među ostalima nadležnim organima, očito, i Savez boraca narodno-oslobodilačkog rata. Uz to, uništavanja vojničkih grobova “neprijatelja” bilo je u SFR Jugoslaviji, ne samo u neposrednom poraću, nego i znatno kasnije.U Hrvatskoj suoni koji su nastojali zaštititi i obilježiti grobove “neprijatelja” progonjeni i suđeni na osnovu Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira SR Hrvatske iz 1977. godine…

Postavljanje spomenika na uništenim grobištima

Na inicijativu Narodnog saveza Njemačke obnovljeno je (1996. g.) groblje njemačkih vojnika na Mirogoju gdje je pokopano više od 2.000 vojnika. Njemačka vojna groblja su uređena i u drugim gradovima Hrvatske.

Foto 4. Groblje njemačkih vojnika na Mirogoju

Nažalost, mnoga stratišta hrvatskih vojnika i civila koje je komunistička vlast ubila samo zbog ideologije i danas su neobilježena i neistražena jer se skriva istina o masovnim likvidacijama Hrvata neistomišljenika. 

Društvo „Hrvatski domobran“ je postavilakriž i spomen ploču na mjestu gdje je nekada bilo groblje hrvatskih vojnika koje su komunističke vlasti uništile. 

Slika 5. i 6. Križ i spomen ploča na mjestu groblja hrvatskim vojnicima

Društvo “Hrvatski domobran” je postavilo prigodni veliki križ s natpisom – Hrvatskim vojnicima palim za domovinu 1941-45. Križ je postavljen na mjestu pokopa hrvatskih vojnika.

Slika 7. Spomen hrvatskim vojnicima palim za domovinu 1941. – 1945. godine

Komunistima je smetao i spomenik Palim hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu pa su izbrisali orginalni natpis sa spomenika (natpis je 1995. godine obnovljen). Da se povijest ponavlja imali smo se prilike osvjedočiti kada je sa spomenika IX bojni HOS-a u Splitu uklonjen natpis „Za dom spremni“.

Slika 8. Spomenik palim hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu

Na Mirogoju je također podignut spomenik: „Hrvatskim žrtvama na Bleiburgu i Križnim putevima 1945.“ godine. Spomenik su podigli Hrvati iz domovine i iz inozemstva, 20. lipnja 1994. godine.

Slika 9. Spomenik komunističkim žrtvama Bleiburga i Križnih putova 1945. godine

Nova komunistička podvala u Hrvatskoj je premještanje (uništavanje) Zida boli iz Selske ceste i Ilice na Mirogoj. Zid boli u Selskoj je bio krik hrvatske majke za izgubljenim djetetom, izgubljenim mužem ili članom šire obitelji. Uklanjanje Zida boli iz Selske ceste je brisanje sjećanja na žrtve agresije na Hrvatsku, je brisanje istine o Domovinskom ratu. Spomenik na Mirogoju je komunistička podvala koja vrijeđa žrtve iz Domovinskog rata: mjesto spomenika je neprikladno (zašto nije unutar groblja branitelja iz Domovinskog rata?), način obilježavanja imena žrtava je neprimjeren, spomenik je bez križa i krunice koji su bili zaštitni znak poginulih (nestalih – nasilno odvedenih) i bez pojašnjenja da se radi o žrtvama agresije na Republiku Hrvatsku tijekom 1991-1995. godine. Neprihvatljivo!

Slika 10. Spomenik „Glas hrvatske žrtve – Zid boli“

Mjesto pijeteta je Križ na groblju branitelja iz Domovinskog rata. Zapalite svijeću, položite cvijetak kod križa na braniteljskom dijelu groblja za žrtve imenovane na Zidu bola, za žrtve Domovinskog rata. Poginuli i imenovani na Zidu bola u Selskoj su se borili za Hrvatsku i nisu sljednici komunističke ideologije kako ih se želi prikazati na Mirogoju.

Slika 11. Križ na dijelu groblja gdje su sahranjeni branitelji

Uništili su grobove i groblja, uništili su Zid bola, ali nisu uništili sjećanje naroda!

Počivali u miru Božjem!

Dr. Marko Jukić

Komentari