TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Nedjelja, 18. studenog

  • Written by:

Božja prisutnost
Podsjećam se da me, dok sjedim ovdje i sada,
Bog blagonaklono i s ljubavlju promatra
dajući mi da postojim.
Na trenutak ću se zaustaviti i o ovome razmisliti.

Sloboda
Kada se osjećam zarobljenim i kada me sve pritišće,
pa čak i onda kada sunčeve zrake ne dopiru u prostoriju gdje se nalazim,
i tada, u mrtvoj tišini, moj duh je slobodan i nesputan.
U toj slobodi duha obraćam se tebi.

Svjesnost
Živim u mreži isprepletenoj mnogim odnosima – vezama s prirodom, s ljudima, s Bogom.
Uočavam te veze i zahvaljujem za život koji kroz njih struji.
Neke od tih veza su iskrivljene, neke narušene, neke prekinute:
možda se radi toga osjećam tužan, srdit, razočaran.
Molim za dar prihvaćanja i oprosta.

Riječ Gospodnja
Mk 13,24-32
Isus će svojim učenicima: “U one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.

Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.

A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Često čujemo izraz “znakovi vremena”. Ovaj odlomak evanđelja govori o znakovima na kraju vremena. Postoji li neka napetost između opisa tih događaja, uzetih iz knjige proroka Daniela, i zadnjeg retka koji kaže da “o onom danu i času nitko ne zna… nego samo Otac”?
Neki kršćani su zavedeni postajući fiksirani na znakove raznih vrsta i prorokujući skorašnji kraj svijeta. Mudrije bi bilo očekivati neočekivano i jednostavno biti spreman dočekati Sina Čovječjega kada dođe. U međuvremenu neka te tješe Isusove riječi: “Nebo i zemlja će uminuti, ali moje riječi neće uminuti.”

Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.

Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari