TwitterFacebookPinterestGoogle+

DA SE NE ZABORAVI Uvođenje hrvatskog dinara u platni promet Hrvatske 23. prosinca 1991. godine

  • Written by:

Hrvatski dinar (Hrd) je naziv za novčane bonove koji su uvedeni u prosincu 1991. godine od strane Ministarstva financija RH s ciljem zaštite gospodarstva Republike Hrvatske. Hrvatski dinar se mijenjao 1:1 s jugoslavenskim dinarom i bio je korišten u Hrvatskoj i djelovima BiH (Hercegovina, srednja Bosna i Posavina). „Monetarno osamostaljivanje Hrvatske počelo je već u srpnju 1991. odlukama Vlade Republike Hrvatske kojima se Hrvatska pokušala zaštititi od negativnih posljedica koje su proizlazile iz odluke Savjeta guvernera Narodna banke Jugoslavije (NBJ) od 27. lipnja 1991. godine – tom su odlukom banke iz Republike Hrvatske i Slovenije i njihove narodne banke bile isključene iz primarne emisije NBJ. Iako je tada došlo do odvajanja navedenih dviju republika od jugoslavenske monetarne jezgre, Brijunskim moratorijem (od 7. srpnja do 7. listopada) pokušalo se uz potporu međunarodne zajednice zaustaviti monetarno osamostaljenje, no to više nije bilo moguće.“

Hrvatski dinar, kao zakonito sredstvo plaćanja, bio je kraj procesa monetarnog osamostaljenja Hrvatske. Zamjena jugoslavenskog dinara za hrvatski dinar je obavljena u periodu od 23. do 31. prosinca 1991. godine. U to ratno vrijeme hiperinflacija je bila 1000% godišnje, sve do kraja 1993. godine.

Apoeni novčanica su bili: 1, 5, 10, 25, 100, 500, 1000, 2000, 5000, 10.000, 50.000 i 100.000 dinara. Kovanice nisu postojale. Sve su novčanice hrvatskog dinara imale na prednjoj strani lik Ruđera Boškovića, slavnog hrvatskog znanstvenika i isusovca iz 18. stoljeća. Novčanice od 1 do 1.000 dinara imale su na stražnjoj strani prikaz zagrebačke katedrale, a one od 2.000 do 100.000 HRD sliku skulpture „Povijest Hrvata“ Ivana Meštrovića.

Prva serija hrvatskog dinara puštena je u opticaj 8. listopada 1991. godine (apoeni od 1, 5, 10, 25, 100, 500 i 1000.) na Dan neovisnosti Republike Hrvatske. Na novčanicama je bilo tiskano „8. LISTOPAD 1991.“. Kasnija su izdani apoeni od 2000, 5000 i 10.000, a na novčanicama je bio tiskan „15. SIJEČNJA 1992.“, dan priznanja RH od strane članica Europske unije.Apoeni novčanica od 50.000 i 100.000 su imali tiskan tekst „30. SVIBNJA 1993.“, tadašnji Dan državnosti. Novčanice su imale vodeni žig kao i zaštitni konac.

Tečaj hrvatskog dinara prema stranim valutama odredila je Narodna banka Hrvatske (NBH) početkom 1992. godine. Po tom je tečaju njemačka marka (DEM) – koja je u to doba bila najcjenjenija valuta u Europi – vrijedila 55 hrvatskih dinara (HRD). Stabilizacijskim programom (listopad 1993. g.) ponuđena je gornja granica vrijednosti DEM prema HRD od 4,444. Stabilizacijskim programom je zaustavljena hiperinflacija i stekli su se uvjeti za zamjenu privremenog hrvatskog dinara sastalnom valutom kunom.

Na Dan državnosti, 30. svibnja 1994. godine privremeni hrvatski novac (Hrd)zamjenila je sadašnja valuta kuna. Tečaj zamjene bio je 1000 hrvatskih dinara za 1 kunu.

„Naziv kuna za trajnu hrvatsku valutu odabran je zbog značajne ulogekunina krzna u hrvatskoj monetarnoj i fiskalnoj povijesti. Povijest naziva novčane jedinice Republike Hrvatske počinje s krznom kune kao sredstvom naturalnog plaćanja, zatim kuna postaje obračunska novčana jedinica i, napokon, novac u modernom smislu. Kunino krzno služilo je kao sredstvo plaćanja poreza zvanog kunovina ili marturina u srednjovjekovnoj Slavoniji, Primorju i Dalmaciji; lik kune nalazio se od prve polovine 13. stoljeća pa gotovo do kraja 14. stoljeća na hrvatskom kovanom novcu zvanom banovac; kuna je bila potencijalni novac Banovine Hrvatske.

Prvi spomen naturalnog plaćanja u kuninim kožicama nalazimo prilikom plaćanja poreza (danka) u iznosu od 40 kuninih kožica (Osor na Cresu) odnosno 50 kuninih kožica ( Beli isto na Cresu). Danak je ubirao Venecijanski dužd Oton Orseolo1018. godine u Osoru.“

Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Foto: wikipedija

Komentari