TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Subota, 29. prosinca

  • Written by:

Božja prisutnost
Dok sjedim za računalom, Bog je ovdje prisutan,
on udahnjuje život meni i svemu oko mene.
Nekoliko trenutaka ću sjediti u tišini,
i postati svjestan Božje prisutnosti.

Sloboda
Molit ću Boga da mi pomogne
da se oslobodim svojih tjeskoba i briga,
da mu se otvorim kroz ovo vrijeme molitve,
kako bih ga još više ljubio i služio mu.

Svjesnost
Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?

Riječ Gospodnja
Lk 2,22-35
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: “Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.”

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Čitanja u božićnom vremenu naglašavaju kako je Isusov dolazak završna točka Božjih inicijativa koje je poduzeo u interesu izabranog naroda. Danas vidimo da se to odnosi i na ne-Židove odnosno ostatak svijeta.
Upozoreni smo, međutim, kako ne smijemo biti spokojni. Isus se ne nameće nikome. Uvijek će postojati izbor: da ga ljudi prihvate ili odbiju. Izbor je i na meni: hoću li ga prihvatiti ili odbiti?
U našoj molitvi bi se trebali oslanjati na Duha Svetoga i biti poput Šimuna. Molimo Svetoga Duha da nam pomogne u izboru te nas privede našem konačnom određenju.

Razgovor
Svjestan da sam još uvijek u Božjoj prisutnosti,
zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene,
i govorim mu sve što mi je na pameti, što mi je u srcu,
kao prijatelj prijatelju.

Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari