TwitterFacebookPinterestGoogle+

Otkrivaju li afere unutar HEP-a da se sprema “lex HEP”?

  • Written by:

Posljednji događaji  u resoru ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića ukazuju da se određena zakulisna bitka za prevladavajući utjecaj u energetskom sektoru kao jednom od najvažnijih temelja gospodarskog suvereniteta države nastavlja svježim aferama i personalnim promjenama u rukovodnim tijelima Hrvatske elektroprivrede. Treba podsjetiti da je HEP d.d. najvažnija tvrtka u državnom vlasništvu koja posljednjih godina unatoč poskupljenjima električne energije od 25 posto  i plina od 30 posto, što je odobrila Milanovićeva Vlada tobože na ime velikih novih privrednih investicija koje nisu realizirane,  zabilježila u posljednjih nekoliko godina pad prihoda. Od 2013. do 2017. godine pad prihoda iznosio je 4,6 milijardi kuna. S druge strane u tom razdoblju prosječna neto plaća 430 zaposlenika u HEP-u na početku je iznosila za hrvatske prilike vrtoglavih 25.000 kuna da bi se na kraju 2017. godine spustila na 10.000 kuna.

Osim rekonstrukcije hidroelektrane Zakućac u HEP-u nije ostvarena ni jedna veća investicija, a što je još važnije bivši ministar gospodarstva HNS-ovac Ivan Vrdoljak dozvolio je da iz INE jednostavno nestane tvrtka Prirodni plin d.o.o. Nju je progutalo fantomsko Prvo plinarsko društvo koje je prihod od 50 milijuna kuna u 2011. godini povećalo na čak 7,5 milijardi kuna u 2017. godine, jer je postalo glavni uvoznik ruskog plina, čime je Hrvatska koja je prije imala vlastitu proizvodnju plina postala ovisnik o ruskom plinu. PPD je s ruskim Gazpromom potpisao ugovor o uvozu milijardu kubnih metara plina godišnje do 2027. godine, a u Pločama grade plinski terminal koji bi trebao konkurirati LNG terminalu za američki plin na Krku.

Najnovija zbivanja u HEP-u ukazuju da se bitka za prevlast u strateški važnoj nacionalnoj energetskoj tvrtki nastavlja. Treba podsjetiti da je čak bilo ideja da se prodajom paketa od 25 posto dionica HEP-a, kao što je to bilo s kontrolnim paketom INE za koju je poznato kako je završila, od MOL-a otkupe dionice kako bi se INA vratila u prethodno državno vlasništvo. Za tu ideju zalagao sa čak svojedobno i sam premijer Plenković a podržavala ga je i ministrica gospodarstva Martina Dalić. Od te problematične ideje se međutim odustalo, ali to naravno nije utjecalo na to da se zaustave pokušaji kako bi se profitabilna tvrtka kao što je HEP privatizirala.

Zato svako poslovno ili personalno događanje u HEP-u treba promatrati tek kao indikaciju bitke koja se u njemu i oko njega vodi. Ovih dana aktualna je tema smjena Marija Gudelja, predsjednika Uprave tvrtke Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) kao dijela HEP-a .  Smjenu je zatražio ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorič, čemu se usprotivio predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić. Ministar Ćorić zahtijevao je smjenu Marija Gudelja zbog navodnih sumnji u namještanju natječaja u okviru jedne javne nabave, a kad se premijer Plenković, prema navodima jednog tjednika, pokušao umiješati u spor između ministra i predsjednika Uprave HEP-a Frane Barbarića, Tomislav Ćorić je premijeru rezolutno rekao „Ili on ili ja“. Takav istup ministra prema premijeru nedvojbeno ukazuje da ministar zaštite okoliša i energetike ima jaku pozadinu koja mu daje političku snagu da postavlja uvjete svojem nadređenom, dakle predsjedniku Vlade. Očito je dakle da ministar Tomislav Ćorić kojeg je Plenković naslijedio iz prethodne Vlade Tihomira Oreškovića, gdje je vodio resor mirovinskog sustava pri čemu se nije ničim iskazao, kao što se ne iskazuje ni na sadašnjem ministarskom položaju osim pomalo umišljenim i bahatim istupima. Najbolji primjer za to je njegovo imenovanje nove ravnateljice Nacionalnog parka Krka Nelle Slavice s dvostrukom stranačkom iskaznicom nasuprot braniteljice i doktorke znanosti Ljiljane Zmijanović. Svoju funkcionalnu nesposobnost ministar Ćorić demonstrirao je i u sektoru energetike, jer mu to uostalom nije struka budući da je tek diplomirani ekonomist koji jednako može biti i ministar mirovinskog sustava kao i ministar zaštite okoliša i energetike. Budući da se radi o takvoj osobi na važnoj ministarskoj funkciji logično se postavlja pitanje odakle Tomislav Ćorić crpi svoj upitni autoritet pred kojim premijer Plenković uzmiče, što se ne uklapa u njegov dosadašnji autoritarni stil vladanja.

Postoje utemeljene indicije da je Tomislav Ćorić već u funkciji moćnog lobyja električne energije, plina i obnovljivih izvora energije koji je formiran oko Prvog plinarskog društva. Taj loby sačinjavaju Milijan Brkić, Ivan Vrdoljak, Pavao Vujnovac, Josip Jurčević, Tomislav Dragičević, Ante Ćurković, Ante Ćurić, Petar Sprčić, Nikola Rukavina, Zoran Miliša, Vuk Hamović, Tomislav Šambić i Robert Golob. O kakvom se moćnom lobyju radi najbolje će ilustrirati financijski podatci sljedećih trgovačkih društava u energetskom sektoru koja djeluju usporedo s HEP-om. Na prvom mjestu je RWE Energia s jednim zaposlenim i prihodom od 725 milijuna kuna, pa RWE Plin bez ijednog zaspolenog i prihodom od 74 milijuna kuna, PPD s 15 zaposlenih i prihodom od 7,7 milijardi kuna, Pro Energy s 20 zaposlenih i prihodom  od 633 milijuna kuna, te GEN – I Hrvatska s 9 zaposlenih i prihodom od 1,4 milijarde kuna. Kad se sve to skupa zbroji onda proizlazi da 45 zaposlenih u spomenutim tvrtkama ostvaruju prihod od 10,5 milijardi kuna. Usporedbe radi HEP d.d. s ukupno 10.000 zaposlenih ostvaruje tek samo nešto veći prihod.

U takvim okolnostima pitanja za premijera Plenkovića moraju biti: Je li Tomislav Ćorić osoba koja zadovoljava namjere spomenutih lobyja i njihovih vodećih osoba kako bi se realizirao pomno zamišljen projekt potpunog preuzimanja strateške hrvatske energetske tvrtke kroz „lex HEP“? Jesu li Frane Barbarić i Mario Gudelj žrtve u obrani HEP-a i energetske politike hrvatske Vlade i je li tako pozicionirani Tomislav Ćorić u perspektivi. novi Ivo Sanader  uz koga se vežu prodaje važnih hrvatskih tvrtki? Posljednja zbivanja u HEP-u i oko njega upozoravaju da moćni loby koji je bacio oko na stratešku tvrtku u državnom vlasništvu ne odustaje od svojih planova, pa je sukob Frane Barbarića i ministra Ćorića samo jedna usputna epizoda u scenariju privatizacije najvažnije državne tvrtke, kao što je to bilo s INOM ili Plivom. Ide li to čak toliko daleko da spomenuta moćna ekipa u energetskom sektoru priprema Tomislava Ćorića za nasljednika Andreja Plenkovića?

Vjekoslav Krsnik

Komentari