TwitterFacebookPinterestGoogle+

DON MARINKO MLAKIĆ: Na putu prema Jeruzalemu

  • Written by:

(13. nedjelja kroz godinu C)

Evanđelje ove nedjelje donosi nam niz zgoda koje su se dogodile na putu Isusa i učenika prema Jeruzalemu. Isus, kako uvodno ističe sveti pisac Luka, kada su se navršili dani da bude uznesen, sa svom je odlučnošću krenuo prema Jeruzalemu.

Uznesenje će biti njegova osuda, muka i smrt na križu, ali i uskrsnuće. Njegova smrt neće biti poraz i kraj već pobjeda ljubavi i života nad mržnjom i smrću. On je to učenicima sasvim otvoreno najavio te i njih pozvao, ako hoće biti njegovi učenici, da poput njega uzmu svoj križ i idu za njim. Život će sačuvati onaj koji ga iz ljubavi preda, a koji ga sebično živi samo za sebe, taj će ga izgubiti. U ovome je sama srž evanđeoskog života. Ići za Isusom znači njega prihvatiti potpuno. Prihvatiti ga kao put, istinu i život. Pratiti ga i onda kada nas vodi putem križa, koji je put žrtve i umiranja, ali koji ne završava u osudi i smrti već u nebeskoj slavi.

Iako su ga slušali, učenici Isusa nisu pravo razumjeli. Išli su za njim, ali ga još uvijek nisu pravo nasljedovali. Tijelima su ga pratili, ali su u glavama slijedili svoje želje i očekivanja, svoje vizije slave i kraljevstva Božjeg. Oni su čeznuli za uobičajenim ljudskim ciljevima: uspjeh, pobjeda, moć, ugled, bogatstvo… U Isusu su vidjeli životnu priliku. I kao da nisu ozbiljno shvaćali njegove govore o poniznosti, služenju, žrtvi, darivanju vlastitog života za druge iz ljubavi… Jednu od najvećih zapreka u izgradnji prave vjere u Boga čine naše vlastite zablude i predrasude koje, često i nesvjesno, unosimo u taj odnos. Trajni je zadatak da ih otkrivamo i da ih se oslobađamo. Prizori koje nam donosi današnje evanđelje pomažu nam da ih lakše prepoznamo.

Na svom hodočašću u Jeruzalem Isus s učenicima prolazi pored jednog samarijanskog sela koje ih je odbilo primiti. S obzirom na netrpeljivost između Židova i Samarijanaca nije to bilo nimalo neobično. Jakov i Ivan traže od Isusa da im dade moć da zazovu oganj s neba na to selo. U duhu starozavjetne predaje, ali i ljudske grješne naravi, ni to nije neobično. Isus ih prekorava zbog toga i nastavlja dalje do drugog sela.

Odbačenosti, osude i progoni redovita su pojava koja prati članove Crkve, ukoliko su Isusu iskreno vjerni. Štoviše, to su često u nemoralnom svijetu dobri pokazatelji njihove autentičnosti. Na njih ne smijemo uzvraćati jednakom mjerom, kako su to poželjeli Jakov i Ivan. Odricanje od sile i nasilja temeljno je opredjeljenje koje treba zauzeti Isusov učenik.

Sljedeća tri prizora donose nam tri načela kojima se trebaju ravnati oni koji hoće nasljedovati Isusa. Oni predstavljaju cjeloviti put kršćanskog življenja koje se bitno svodi na nasljedovanje Isusa do njegova i našeg uzdignuća. Sam Isus nam je u tome vođa i uzor. Ova tri prizora tri su izazova, tri testa za našu slobodu. Tri načela po kojima se ona ispravno oblikuje.

Prvo načelo nas poziva da svoju sigurnosti ne tražimo u navezanosti na zemaljska dobra (kuća, imanje, zdravlje, materijalna sigurnost…), već u Bogu i njegovoj riječi. Ovo, međutim, nikako ne smijemo shvaćati kao prijezir prema zemaljskim dobrima, već poziv da nas briga za njih ne zarobi do te mjere da nam ona budu važnija od traćenja i vršenja volje Božje za nas.

Drugo načelo nas poziva da nam niti zemaljski međuljudski odnosi, koliko god oni bili sveti, ne smiju biti priječi od vjernosti Bogu. Sahraniti oca bila je jedna od najsvetijih zadaća za jednog sina. Ali niti ona ne može biti svetija od vršenja volje Božje. Zvuči pomalo grubo. Međutim, ovime nas Isus ne želi oteti jedne drugima već poučiti da tek u Bogu možemo pravo jedni druge imati za očeve, majke, supružnike, braću, sestre… Tek kada svoje zemaljske odnose stavimo u ozračje kraljevstva Božjeg možemo ih pravo graditi i brinuti se jedni za druge.

Treće načelo nas poziva na odlučnost u vršenju volje Božje. Nasljedovanje Isusa i opredjeljenje za kraljevstvo nebesko ne dopušta osvrtanje natrag, polovičnost, žal za ostavljenim, kompromise, površnu sentimentalnost i milosrđe… Svemu tomu se treba odlučno oduprijeti. Opredjeljenje za Isusa i njegovo kraljevstvo je krajnje ozbiljan izazov kojemu treba posvetiti cijelo svoje biće. Ono zahtijeva nutarnje pročišćenje svih osjećaja, misli, stavova i odnosa.

Cijeli naš život treba biti utemeljen i oblikovan nasljedovanjem Isusa koji nas vodi do naše punine i kraljevstvu nebeskom.

Don Marinko Mlakić

Komentari