TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Obrana Sigeta

Spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom i Sulejmanu I. na mjestu čuvene bitke kod Sigeta.  (wikiwand)

 

Nikola Šubić Zrinsko branio  je Siget (Szigetvár) od turskih osvajača, poginuo je u borbi sa snagama sultana Sulejmana I. Veličanstvenog 7. rujna 1566.

Sultan Sulejman I. Veličanstveni krenuo je na osvajanje Beča pa je prešao rijeku Dravu kod Osijeka i krenuo na mađarske utvrde.  Rumelijskog beglerbega je poslao da blokira Siget a glavne snage je usmjerio prema Mohaču. Nikola Šubić Zrinski je branio Siget i povremeno je vršio iznenadne napade na turske snage. Nanio je osjetne gubitke kod Šikloša (Siklós)  rumelijskom beglerbegu pa se Sulejman I. odlučio na osvajanje Sigeta. Sulejman I. je ponudio, uz počasti i bogatstvo, Zrinskome da preda tvrđavu što je Zrinski odbio pa je Sulejman I. počeo osvajanje utvrde nizom juriša. Branitelja je bilo malo i nisu se mogli oduprijeti mnogobrojnoj turskoj vojsci. Sulejman I. umire 5. rujna 1566. a Mehmed-paša Sokolović prikriva njegovu smrt, da ne bi demoralizirao vojsku, i nastavlja silnim napadaima. Turci su topovima razarali utvrdu te zapaljivim strijelama izazivali požare pa je Zrinski s 300 preostalih branitelja krenuo u proboj 7. rujna 1566. Tijekom tog juriša gotovo svi su izginuli i utvrda je pala u ruke Osmanlija.  

 

Dok je Zrinski branio Siget car je skupljao vojsku za obranu Beča ali Zrinski nije dobio pomoć u borbi za očuvanje tvrđave. Obrana Sigeta bila je značajna jer se Mehmed-paša Sokolović 1566. godine povukao s vojskom u Beograd pa je Beč mogao pripremiti obranu. Nikola Šubić Zrinski je položio prisegu da ne će živ tvrđavu predate Turcima:  “Ja Miklouš Zrinski prisežem naiprvo gospodinu Bogu, potom cesaru svitlom vsih nas gospodinu premilostivomu i vam vitezom ki ste sada ovdi. Tako meni pomozi Otac, Sin i Duh Sveti, Sveto Trojstvo i jedini Bog da vas ja neću ostaviti nego da oću trpiti s vami zlo i dobro i da oću ovdi s vami živiti i umriti.”

Obrana utvrde Siget je imala veliko strateško značenje u obrani Budima i Beča.

Zrinski nije pokleknuo ni kada su mu uhitili sina Jurja. On i branitelji su ostali vjerni prisezi koju su položili. Nakon pogibelji, smrti, Zrinskom su odsjekli glavu i poslali je budimskom paši Mustafi a on ju je poslao carskom generalu Egonu od Salma. Glava Nikole Šubića Zrinskog je dopremljena u tabor carske vojske 14. rujna a 18. rujna ju je preuzeo njegov sin Juraj IV Zrinski, zet Baltazar Batthyanyi i svak Franjo Tahy. Pokopana je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u Čakovcu u kompleksu pavlinskog samostana  u Svetoj Jeleni.

Bitka za Siget (opsada je trajala od 5. kolovoza do 7. rujna 1566.) je nanijela velike gubitke turskoj vojsci, spominje se gubitak oko 25.000 vojnika pa je Mehmed-paša Sokolović te godine odustao od navale na Beč. Herojstvo Nikole Šubića Zrinskoga i hrvatskih branitelja (većina su bili Hrvati) učinilo ih je besmrtnima. U Sigetu je napravljen spomenik Nikolu Šubiću Zrinskom i Sulejmanu I. na mjestu bitke.

 

 

Kršćanska Europa upoznala se s bitkom kod Sigeta putem izvješća o opsadi, koje je sastavio Franjo Črnko, dijak i komornik Nikole Zrinskog. Črnko je poslije pada Sigeta završio u turskom zarobljeništvu iz kojega ga je otkupio Nikolin sin Juraj. Njegovo je izvješće sačuvano u glagoljskom prijepisu i polazište je svih kasnijih tekstova o slavnoj bitci. Junačko djelo Nikole Šubića Zrinskog i njegovih vitezova je prepoznala tadašnja Europa pa je izrazila divljenje. Praunuk junaka Nikola Zrinski mlađi napisao je ep „Opsada Sigeta“, gdje je opisao herojsku smrt svog pradjeda. Opera Nikola Šubić Zrinjski, djelo Ivana pl. Zajca iz 1876. godine, je stekla veliku popularnost u narodu a posebno napjev „U boj, u boj, za narod svoj.“

U boj, u boj!

 

U boj, u boj!

Mač iz toka, braćo,

nek dušman zna kako mremo mi!

Grad naš već gori,

stiže do nas već žar:

rik njihov ori,

bijesan je njihov jar!

K’o požar taj grudi naše plamte,

utiša rik mača naših zvek!

K’o bratac brata

Zrinskog poljub’te svi!

Za njim na vrata,

vjerni junaci vi!

Sad, braćo!

Pun’mo puške, samokrese,

naše grome, naše trijese,

neka ore, ruše, more!

Brus’mo ljute naše mače,

neka sijeku jače, jače!

Pun’mo puške, samokrese,

naše grome, naše trijese,

neka ore, ruše, more!

Sad zbogom bud’,

dome naš zauvijek,

oj, zbogom,

od svud i svud

na te dušman ide prijek.

I već u grob

sveti trup sklada tvoj,

al’ neće!

Za te sin svak u boj se kreće!

Dome naš, ti vijekom stoj!

Hajd’ u boj, u boj!

Za dom, za dom sad u boj!

Ma paklena mnoš

na nj diže svoj nož;

Hajd’ u boj!

Nas mal, al’ hrabar je broj!

Tko, tko će ga strt’?

Smrt vragu, smrt!

Za dom, u boj, za dom u boj!

Za domovinu mrijeti kolika slast!

Prot dušmaninu! Mora on mora past’!

 

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Komentari