TwitterFacebookPinterestGoogle+

Održana kava s Ninom Raspudićem

Hrvatska udruga Benedikt, Udruga studenata Herceg Bosne Split, Udruga studenata Bukovice i Kotara i Udruga studenata Imotske krajine organizirali su kavu s Ninom Raspudićem, prestavljanje njegove knjige “Kratki espresso”.

Predstavljanje je održano u amfiteatru A101. Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu uz mnoštvo mladih i nešto sijedih.

Nino Raspudić, profesor je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Mostaru, književnik, filozof, prevoditelj, publicist i politički analitičar koji piše zanimljivu kolumnu “Kratki espresso” za Večernji list. Raspudić je intelektualac koji kritički komentira aktualne događaje iz naše svakodnevnice. Kaže da mu nikada nije nedostajalo materijala za pisanje kolumne ili komentiranje na televiziji (emisija “Peti dan”).

Tijekom razgovora s gospodinom Ninom Raspudićem na ekranu u amfiteatru nizale su se izvrsne forografije Ive Pervana. Raspudić je pojasnio da je i sam bio iznenađen bogatstvom Lijepe naše kada mu je Ivo Pervan pokazao fotografije pa ih pokazuje (kada je to moguće) na svojim prezentacijama. Vidjevši prekrasne fotografije koje svjedoče o našoj povijesti, kulturi, identitetu Raspudić ih pokazuje s porukom da se za takvu zemlju (Lijepu našu) vrijedi i treba boriti.

Nino Raspudić ima svoje mišljenje, stav, i ne boji se svoja promišljanja iznijeti javnosti bez obzira na kritike neistomišljenika, vrijeđanja primitivaca i sendvičara (one koji za sendvič pišu laži, vrijeđaju, napadaju sve koji ne misle kao oni). Filozof i talijanist Nino Raspudić je pravi intelektualac, obrazovan, tolerantan i promišljen. Raspudić, za razliku od “sendvičara”, dozvoljava komentare na svoju kolumnu i kaže da na taj način uči, ispravlja ako je nešto krivo shvatio i da tako raste. “Sendvičari” ne dozvoljavaju kritike na svoje tekstove pa to pokazuje njihov mentalni sklop (jednoumlje).  

Borislav Ristić je u poredgovoru zapisao: “Njegove kolumne, ovdje uvezene u knjigu, nisu tek misaoni zapisi o događajima koji su obilježili hrvatsku politiku  u proteklih nekoliko godina, već su uvijek i događaj same po sebi. O njima se žustro raspravlja na društvenim mrežama, teme su jutarnjih razgovora u kavanama, redovna su inspiracija drugim kolumnistima da i oni kažu poneku….” Objavljeno je 186. kolumni (2016.- 2019.).

Raspudić kaže o espressu:

“KAVA JE RACIONALISTIČKO PIĆE KOJE RAZBUĐUJE I BISTRI UM. ZA ESPRESSO JE POTREBNO UZGOJITI PUNO KAVE (PAMETI I ZNANJA), ISPEĆI JE I SAMLJETI (KROZ ISKUSTVO), A POTOM U TALIJANSKOM STROJU PROPUSTITI KROZ NJU BISTRU I VRUĆU VODU (STRASTVENE MISLI), POD JAKIM (MENTALNIM) PRITISKOM DA BI SE DOBIO KRAJNJI PROIZVOD KOJI JE SAŽET, MOĆAN, RAZBUĐUJUĆI.”

Zanimljivost (o kojoj nije bilo spomena) je da je osnovnu školu završio u Mostaru, a maturirao je u Trevisu u Italiji. Sa 16 godina završio je u izbjeglištvu te je svaki razred srednje škole završio u drugoj državi.

Gospodin Raspudić pojasnio je kako je nastala kolumna u Večernjaku. Kazao je da mu nikada nije ponestalo materijala za pisanje kolumne jer se u Lijepoj našoj uvijek nešto zanimljivo (“sudbonosno”) događa bilo da se radi o pametnom, glupom ili trivijalnom.

Profesor Nino Raspudić pojasnio je zašto misli da je štrajk prosvjetara uspio, “ Zašto je štrajk uspio? Razloga je više, neke od zasluga pripadaju vodstvu sindikata, a neke lošoj reakciji druge strane, Plenkovićeve Vlade, koja je svakim novim manevrom sve više dolijevala ulje na vatru. Prva dobro pogođena stvar u organizaciji štrajka bio je tajming.”

“U cijeloj priči prosječan fikus u uredu Ministarstva znanosti i obrazovanja više je uključen u događanja od ministrice Blaženke Divjak, u vrijeme dok traje najveći štrajk u povijesti tog resora. Što je tražila to je i dobila. Hoćeš silom biti ministar važnog resora iako iza sebe imaš potporu od jedan posto? Toliko, a možda i manje, težiš danas u pregovorima.”

Gospodin Raspudić kratko je i jasno objasnio kako se obmanjuje narod, tko je s kim utjecao na izbore od 2000-te do danas. Iznio je svoje mišljenje, odgovorio na nekoliko pitanja o današnjem trenutku u Hrvatskoj i svijetu. Zanimljivi su njegove konavice (npr. Gretenizam):

“Gretenizam – zadnji stadij kapitalizma. Vrhunac bešćutnosti je korištenje bolesnog djeteta kao glasnogovornika za političku agendu. Koristeći je kao maskotu, mainstream mediji na Zapadu pumpaju osjećaj nadolazeće katastrofe, najavljuju apokalipsu, tjeraju na obraćenje na novu religiju, pokajanje, post I žrtvu, naravno pod njihovom palicom. Greta roditeljima nije dala jesti I putovati, a sad bi maltretirala cijeli svijet” .

Zapitao se, zar nije apsurdno da učenici u deindustrijaliziranoj Hrvatskoj napuštaju učinonice i umjesto da uče oni idu na prosvjed o klimatskim promjenama na koji Hrvatska nema nikakva utjecaja. Glavni zagađivači: Kina, Indija i SAD ne mare za Gretu i egzibicioniste koje netko (moćne interesne skupine) plaća i promovira u svom interesu (kao što je bilo i s pokretom zelenih prije pedeset godina, napomena autora). Ne negira Nino Raspudić klimatske promjene i utjecaj čovjeka na njih već realno gleda na tu problematiku.

Čitajući kolumnu intelektualca Nina Raspudića može se vidjeti druga strana medalje koju nam skrivaju, prešućuju ili iskrivljeno prikazuju. Neograničen je rok uporabe 186 kolumni Nina Raspudića pa se mogu čitati i post festum.

Kava s Ninom Raspudićem bila je poučna i zanimljiva.

Komentari