TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Subota, 14. prosinca

  • Written by:

Božja prisutnost
Zastajem na tren
i razmišljam o ljubavi i milosti koju Bog izlijeva na mene,
kako me stvara na svoju sliku i priliku, kako me čini svojim hramom…

Sloboda
Bog mi je dao dar slobode.
Čak i ako sam fizički zarobljen, moja duša je slobodna.
Pomozi mi da slobodu od tebe danu, s tvojom milošću, mudro koristim.

Svjesnost
Znajući da me Bog bezuvjetno voli,
mogu si priuštiti da budem iskren u onome što jesam.
Kakav je bio protekli dan? Kako se sada osjećam?
Sasvim otvoreno, podijelit ću svoje osjećaje s Bogom.

Riječ Gospodnja
Lk 17,11-19
Dok je Isus putovao u Jeruzalem prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Kad ih Isus ugleda reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli očistiše se.

Jedan od njih vidjevši da je ozdravio vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Jedna od stvari koja čovjeka pogađa i boli jest nezahvalnost. I današnje evanđelje donosi jedan takav slučaj. Ne toliko drastičan i grozan, ali nekako karakterističan za ljude. Od deset izliječenih gubavaca samo se jedan vraća zahvaliti Isusu na udijeljenoj milosti te vraćenom zdravlju i ljudskom dostojanstvu.
Grozna je bila nezahvalnost izraelskog naroda prema Gospodinu. Već je Mojsije u Starom zavjetu predbacivao narodu strašnu nezahvalnost za učinjena dobra: “Tako li uzvraćaš Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kojem postojiš…” Na Veliki Petak, u obredima, pjevamo psalam: “Puče moj, što učinih tebi ili u čem ožalostih tebe? Odgovori meni!”
Bit grijeha jest upravo u čovjekovu odbijanju da bude zahvalan Bogu. Često izgovaramo uzrečicu “Hvala Bogu!”. Međutim zahvaljujem li Gospodinu iskreno i svakodnevno u predanoj molitvi?

Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari