TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Hrvatski Božićni običaji

Slika 1. Jaslice od perušina (komušina) (MJ)

Hrvatski narod ima dugu povijest, bogatu kulturnu baštinu, vlastiti nacionalni i duhovni identitet kojeg je uspio očuvati usprkos nasrtaja osvajača i nerazumijevanja svjetskih moćnika.  

Tradicija božićnih običaja je duga, bogata i raznovrsna. Svaka regija u Hrvatskoj imala je svoje specifičnosti i na taj način pridonijela bogatstvu naše kulturne i duhovne baštine.

Hrvatski božićni običaji dio su hrvatske tradicije. Običaje čine: Došašće (priprava za nadolazeći Božić), kićenje jelke (božićnog drvca) na Badnjak, pravljenje jaslica ispod božićnog drvca, odlazak na misu Polnoćku, pjevanje božićnih pjesama i darivanje.

Paljenje badnjaka, unošenje slame u kuću, kolendavanje i sijanje pšenice, samo su neki od raznolikih običaja u Hrvatskoj koji se vežu uz radosno božićno vrijeme.

Došašće ili Advent vrijeme je priprave za Božić. Za vrijeme Došašća održavaju se mise zornice. Izrađuje se adventski vijenac s četri svijeće koje označavaju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak.

Božićna pšenica sije se na dan sv. Barbare (4. prosinca) ili na dan sv. Lucije (13. prosinca).

Slavi se i dan sv. Nikole, 6. prosinca, kada se darivaju djeca. Djeca očiste svoje čizmice i stavljaju ih na prozor prije spavanja, a ujutro nalaze darove. Zločesta djeca dobivaju šibu.  Običaji nisu isti u svim dijelovima Hrvatske.

Na dan sv. Lucije postoji običaj pohoda djevojčica odjevenih u bijele haljinice. U nekim krajevima sije se božićna pšenica kao simbol plodnosti, novoga života i njegove obnove. Također se darivaju djeca u Slavoniji i Dalmaciji.

U narodu su još običaji: Djetinjci (druga nedjelja Došašća), Materice (treća nedjelja Došašća) i Očići (četvrta nedjelja Došašća). Od djece, žena i muškaraca traži se dar, otkupnina. Otkupnina je: voće, slatkiši, orasi, lješnjaci i suho voće.

Na dan sv. Tome (21. prosinca) vršile su se pripreme za Božić. Pripremala su se drva za loženje, slatkiši, kruh, pečenje i uređivala kuća.

 

Slika 2. Božićno drvce (MJ)

Na Badnjak se kitilo božićno drvce i uređivale jasnice ispod bora, što se i danas radi. Kićenje božićnoga drvca je u hrvatskim krajevima rašireno od sredine 19. stoljeća (utjecaj njemačke tradicije).

 Isprva su se kitila bjelogorična stabla, a kasnije zimzelena – voćem, najčešće jabukama, ali i šljivama, kruškama te raznim slasticama i ukrasima izrađenim od papira, najčešće lancima te razne nitima. Pozlaćeni orasi i lješnjaci bili su nakit kojim se kitilo drvce, a često su se postavljale svijeće, simboli nade i božanstva. Poslije su se postavljali i komadići vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu i tako su ga ukrašavali.

 

 

Slika 3. i 4. Božićne jaslice (MJ)

Na Badnjak postoje brojni običaji kojiima je svrha želja za blagostanjem, dobrim urodom, napretkom i dobrim zdravljem. Od Badnjaka do Sveta tri kralja na stolu je stajao božićni kolač – božićnjak, nekada i više njih.

Prave se božićni kolači različitih oblika, ukrasa i naziva (ovisno o kraju). Na stolu su poslagani: orasi, lješnjaci, rogači, bademi, smokve, jabuke (ovisno o kraju).

Obično su se blagovala jela od ribe, grah i med (npr. med s češnjakom), riba na razne načine, brodet s palentom, a od kolača: fritule, fanjci, gibanice i badnjača (vrsta kruha). Jela su bila bez mesa (masti) te posna.

U nekim krajevima na stol se stavi posuda s raznovrsnim žitaricama u koju se utakne božićna svijeća te jabuke božićnice i blagoslovljena voda. Neki na stol stavljaju i alate i oruđe: lemeš, crtalo, jaram, konjski ham, bič, torbu, lance, vile i sl.

Priprema se blagdanski stol, hrana za Božić, pale svijeće, moli se za preminule ukućane te ide na misu Polnoćku. 

 

 

Slika 5. Jaslice na otvorenom (MJ)

Na misi Polnoćki pjevaju se božićne pjesme. Poslije ponoći čestita se Božić, a nakon toga se ide kući i sjeda za pripremljen stol. Hrvatske božićne pjesme spadaju među najljepše i najbolje (“Kyrie Eleison”, “Svim na zemlji mir veselje”, “Dvorani neba”, “U to vrijeme godišta”, “Radujte se narodi”, “Tiha noć”).

Ispod božićnog drvca ostave se darovi za ukućane.

Na Božić se ide na misu i za ručak se okuplja obitelj te slavi Božić u krugu obitelji. Božićni ručak uključivao je juhu, meso – razne pečenke s povrćem, hladetinu, sarmu, pirjani kiseli kupus, kiselu repu, krumpir, razne vrste kruha (božićna pogača, česnica, krsnica, božićnjak, križnica), peciva, voće i brojna druga jela.
Od slastica jedu se: torte, orahnjače, makovnjače, kolači od oraha, rogača, sira, suhi sitni kolači, paprenjaci, smokvenjaci, medenjaci, muškaconi, prace i sl.

Mladići su djevojkama često kao tradicionalni božićni dar darivali tzv. božićnicu, ukrašenu jabuku. Prvi posjetitelj koji bi posjetio kuću na Božić, tzv. polaznik ili položar, trebao bi biti zdrav, krepak, veseo što bi domu donijelo sreću, a često su se unaprijed domovi dogovarali o “slučajnom” posjetitelju, da se ne bi izazvalo nesreću. Ako bi pak na Božić padala kiša, vjerovalo se, da će uroditi sve što se okopava motikom.

U nekim krajevima stari običaj bio je unijeti tri panja na Božić (koji simboliziraju Sveto Trojstvo) i postaviti pored ognjišta, a kasnije naložiti. Iz njihove vatre palile su se svijeće.

Na Božić se u krugu obitelji slavi Isusovo rođenje i ne ide se u posjete i čestitanja.

Drugi dan Božića (sv. Stjepan) ide se u posjet rođacima, prijateljima i susjedima. Koledanje ili čestitarenje činilo se pjevajući tradicionalne božićne pjesme, a čestitare bi se često darivalo. Na drugi dan od Božića započinje blagoslov domova.

Na Dan sv. Ivana blagoslivlje se vino u crkvi. Na Dan nevine dječice (28. 12.) obnavlja se sjećanje na nevinu dječicu koju je dao pobiti kralj Herod.

Blagdansko razdoblje od dvanaest dana završava na Sveta tri kralja ili Bogojavljanje (6. siječnja). Ide se na misu i skidaju se ukrasi, blagoslivljaju se kuće i vrtovi te buduća ljetina. 

 

Jaslice

Jaslice su prikaz Isusova rođenja opisanoga u Evanđeljima po Mateju i Luki. Sastoje se od pomičnih ili nepomičnih figurica Djeteta Isusa, Djevice Marije, Sv. Josipa te pejsažnih kulisa. Složenije jaslice imaju i mnoge druge likove poput pastira, anđela, svetih triju kraljeva i dr. Postoje i žive jaslice s ljudima odjevenima u Mariju i Josipa, koji nepomično stoje, dok živo dijete koje predstavlja Isusa leži u jaslama. Vol i magarac su često sastavni dio jaslica, makar se ne spominju u biblijskom opisu Isusova rođenja. Tradicionalno, vol predstavlja strpljivost i židovski narod, a magarac poniznost, spremnost na služenje i ostale narode osim židovskoga.

Jaslice se postavljaju u domove na Badnjak i ostaju do blagdana Bogojavljanja, a u crkvama do blagdana Krštenja Isusova. Najčešće se nalaze ispod božićnog drvca. Materijal od kojeg se izrađuju figure može biti prirodan poput drveta, papira, kamena, slame, kukuruzovine ili umjetan: plastika, staklo, keramika itd.

Prve jaslice postavio je sv. Franjo Asiški u talijanskom mjestu Grecciju 1223. godine. Prve jaslice s figuricama, postavljene su u samostanu Fussen u Bavarskoj, 1252. godine. Jaslice kakve danas poznajemo potječu iz 16. stoljeća, a procvat su doživjele nakon Prvoga svjetskog rata.

Papa Ivan Pavao II. započeo je 1982. godine, tradiciju postavljanja jaslica u Vatikanu na Trgu sv. Petra ispred božićnoga drvca. Među poznatijim jaslicama u Europi su provansalski santoni (santoni su male ručno-bojane figurice od terakote), krakovske, genovske, napuljske jaslice i druge.

 

Jaslice u Hrvatskoj

Na početku 17. stoljeća jaslice su došle na današnji prostor Hrvatske. Franjevci su puno pridonijeli širenju jaslica. Najstarije hrvatske jaslice čuvaju se na otočiću Košljunu kraj Krka. Rad su nepoznatoga majstora.

Voštane jaslice kipara Vojte Braniša predstavljaju hrvatsku crkvenu i narodnu umjetnost. U prosincu 1916. godine iz tadašnje Obrtne škole jaslice su prevezene u zagrebačku crkvu, a likovnom ostvarenju jaslica – s čak 150 figurica koje krase narodni motivi – divljenje su izražavali dr. Izidor Kršnjavi, Robert Frangeš Mihanović i brojni drugi autori. Zbog materijala od kojeg su izrađene, kao i isticanja hrvatskih narodnih običaja te nošnje, jaslice Hrvatski Božić i u stotoj godini – nakon restauracije i dodatnog osvjetljavanja – privlače svojom ljepotom te oduševljavaju domaću i svjetsku javnost. U godini velikoj jubileja (2017.), sto godina od izrade i postavljanja, bile su izložene u crkvi Sv. Blaža.

”Jaslice ‘Hrvatski Božić’ za mladog su Braniša bile veliki izazov, i on je tom poslu pristupio krajnje studiozno, oslanjajući se ne samo na likovnu analizu jaslica u raznim europskim crkvama nego i na sjećanja i dojmove koje je nosio iz djetinjstva i rane mladosti kada je s obitelji živio na gospodarstvu u Božjakovini. I dok neki od 150 likova koračaju pjevajući i svirajući, drugi se kreću u stanju pune kontemplativnosti. Braniševi likovi su individualizirani i minuciozno izrađeni, pokrenuti su i dinamični”, kazala je kustosica Mažuran Subotić.

 

U Dubrovniku je 2005. godine pokrenut Međunarodni festival jaslica i božićnih običaja u Hrvatskoj. Etnografski muzej iz Zagreba svake godine priređuje izložbe božićne tematike, gdje se izlažu i umjetničke jaslice, koje su izrađivali hrvatski umjetnici poput Ivana Lackovića Croate, Josipa Botterija, Kuzme Kovačića i dr. Hrvatski umjetnici od 1985. godine redovito sudjeluju na međunarodnoj izložbi jaslica u Rimu, koja ima dugu tradiciju. Posljednjih godina u Hrvatskoj su sve češće žive jaslice na gradskim trgovima u božićno vrijeme.

Proslava Božića raznolika je u različitim dijelovima Hrvatske. Neki od običaja zadržali su se do danas, a neki su postali dio bogate hrvatske kulturne baštine kojom se valja dičiti.

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Komentari