TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Nedjelja, 2. veljače

  • Written by:

Božja prisutnost
Svima nam je potrebno da se malo odmorimo od svakodnevnih događanja.
I znamo da je našemu tijelu potreban odmor.
Kada se približimo tebi, Gospodine, naše srce i um nalaze osvježenje,
naš duh je ponovno uzdignut.

Sloboda
Molim za milost
da zaboravim na sve svoje brige,
da budem otvoren onome što Bog od mene traži,
da se prepustim vodstvu Stvoritelja koji me voli.

Svjesnost
U čemu u svom životu trenutačno pronalazim nadu, ohrabrenje i rast?
Vraćajući se u mislima nekoliko mjeseci unatrag,
jesam li sposoban uočiti koje su to moje aktivnosti urodile bogatim plodom?
Ako sam uočio takva područja,
odlučit ću da im i u budućnosti osiguram prostor i vrijeme.

Riječ Gospodnja
Lk 2,22-40

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: “Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!”

A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.

A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Stojim pokraj i dijelim Šimunovu i Aninu radost, diveći se što govore o tom četrdeset dana starom djetetu iz siromašne i pobožne židovske obitelji.
Kako suosjećam s njegovim roditeljima čuvši što ih čeka u budućnosti?
Šimunovu molitvu svakodnevno ponavljamo u crkvenoj molitvi “Povečerja”. Mogu li je učiniti svojom i prihvatiti buduću vlastitu smrt, bez obzira kad se dogodi – bilo tiho ili iznenada?

Razgovor
Svjestan da sam još uvijek u Božjoj prisutnosti,
zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene,
i govorim mu sve što mi je na pameti, što mi je u srcu,
kao prijatelj prijatelju.

Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari