TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Visovac

Slika 1. Visovac (MJ)

Na Visovačkom jezeru nalazi se otočić Visovac koji je pored Skradinskog buka najprepoznatljiviji i najpoznatiji dio Nacionalnog parka Krka. Nalazi se u mirnom toku rijeke Krke između Roškog Slapa i Skradinskog Buka.

Franjevci su se sklonili na Visovac pred osmanlijskom navalom tijekom 15. st. Prije njih su otok nastanjivali pustinjaci sv. Augustina.

Visovačka crkva i franjevački samostan

U 15. stoljeću podignut je stari dio samostanskog klaustra s masivnim i kratkim stupovima iskošenih rubova (1445.). U vrijeme Kandijskog rata (od 1648. do 1672.) franjevci su morali napustiti samostan. Samostan je spaljen, a povratkom franjevaca u prvoj polovici 18. stoljeća započela je njegova obnova. Tada je sazidano krilo zvano Babuša, a 1755. sagrađen je bunar i trijem na četiri vitka stupa. Početkom 20. stoljeća sagrađeno je novo, monumentalno krilo samostana, a 80-ih godina 20. stoljeća samostan i crkva temeljito su obnovljeni.

Crkva Gospe Visovačke sagrađena je u 17. st. u gotičkom stilu. Krajem 17. stoljeća crkva je produžena i povišena. Prilikom obnove pronađena je zidna slika Bogorodice s Djetetom. Crkve ima dva oltara: Gospe od Milosti i Svetoga Križa. Osim oltara tu su i vrijedne umjetničke slike koje prikazuju Sv. Franju, a uz oltar Svetoga Križa nalazi se niša s kipom svetoga Paškala iz 18. stoljeća. Vrata crkve su jednostavno profilirana, a završavaju otmjenim timpanom i kipom svetoga Franje.

Središte štovanja Majke Božje na Visovcu je Gospina slika koju su franjevci, prema predaji, donijeli sa sobom kada su pred turskom najezdom napustili Bosnu i pronašli novo utočište na Visovcu. Zbog stoljetnog štovanja Majke Božje i sam otok Visovac nazivaju Gospinim otokom.

Crkva i samostan su konačan izgled dobili u 18. st. Visovac je hrvatsko marijansko svetište u koje vjernici hodočaste Gospi Visovačkoj. Posebno se slave dva blagdana – Gospa od Anđela (2. kolovoza) i Velika Gospa (15. kolovoza).

Franjevci su sagradili samostan i od otoka napravili oazu mira i duhovnosti. Nažalost, za vrijeme Drugog svjetskog rata dvije trećine otočića su pripadale Italiji, a jedna trećina Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Nakon rata fratri su bili izloženi komunističkom teroru, a neki su ubijeni.

Tijekom burne povijesti Visovac je bio i ostao otokom mira i molitve, a franjevački samostan tvrđavom duhovnosti i vjere, ali i jednim od ključnih temeljnih kamena opstojnosti Hrvata i očuvanja hrvatskog nacionalnog identiteta.  Samostan posjeduje značajnu arheološku zbirku, zbirku povijesnog crkvenog ruha i posuđa te bogatu knjižnicu s više vrijednih knjiga i inkunabula. Na otoku obitava čak 195 biljnih vrsta, od čega je 80 kultiviranih.

 

Slika 2. Eksponati muzeja na Visovcu (MJ)

Otočni muzej i knjižnica

Samostanski muzej vrlo je zanimljiv i obuhvaća brojne izloške. Neki predmeti potječu još iz rimskog doba, točnije iz 1. stoljeća, a posebno je bogata samostanska knjižnica. Osim vrijednih inkunabula, ona obuhvaća različite povijesne dokumente, poput onih iz razdoblja turskih osvajanja pa se tako primjerice može vidjeti ferman sultana Mehmeda IV. iz 1672.

O ZBIRCI

Zbirka sadrži etnografske, numizmatičke i crkvene predmete te knjige, nakit, medalje i pinakoteku. U zbirci se nalazi slika Gospe Visovačke iz 1576. Godine. Druga slika Gospe Visovačke je na oltaru. Slika prikazuje Bogorodicu s djetetom, sv. Ivana Krstitelja, sv. Franju Asiškoga (ikonografski motiv sacra conversazione) i sićušnog fratra u podnožju prijestolja vjerojatno donatora slike. Prema predaji sliku su sa sobom donijeli Fratri iz Sutjeske u Bosni. Od slika treba spomenuti i veliku sliku Krunjenje Gospino iz 18. stoljeća, dvije manje: Krist predaje ključeve Sv. Petru i Dva sveca te malu sliku s prikazom Posljednje večere, madonerski rad iz 17. Stoljeća. Od crkvenog posuđa tu je vrlo vrijedno i staro ophodno raspelo iz 14. Stoljeća, vjerojatno domaći rad, pokaznivca iz 16. st. te srebrni pozlaćeni kalež iz 16. stoljeća, a tu su i mnogobrojni drugi srebrni radovi uglavnom djela venecijanskih radionica 17. i 18. stoljeća. Izloženo je i nešto crkvenoga ruha uglavnom iz 18. st. Vrlo vrijedan dio izložbe su knjige i rukopisi među kojima su rječnici, gramatike, župne matice, časoslovi, turske isprave … Zanimljivi su časoslov pisan bosančicom, glagoljski brevijar i inkunabule. Među inkunabulama ističemo Ezopove basne koje je dao tiskati Dobre Dobričević s Lastova, tiskano u Bresciji 1487. godine sa zanimljivim ilustracijama. Među dokumentima ističe se ferman sultana Mehmeda IV. iz 1674. godine kojim naređuje da se Visovac vrati franjevcima. Izložen je i dio arheološke zbirke i dio zavjetnih darova (ex vota) od kojih ističemo srebrne i pozlaćene pločice u oblicima ruke, noge, dojenčeta… radovi domaćih i venecijanskih obrtnika koji zorno ilustriraju narodsku pobožnost.

Zbirka sadrži i sablju Vuka Mandušića, slavnog narodnog junaka iz ratova s Turcima. Iz 1687. godine pak potječe dekret pape Inocenta XI. koji udjeljuje potpuni oprost onima koji visovačku crkvu posjete 2. kolovoza, odnosno na blagdan Gospe od Anđela.

Najstariji liturgijski predmet u Muzejskoj zbirci Franjevačkog samostana na Visovcu je gotički ophodni križ, odnosno procesijsko raspelo s kraja 14. stoljeća, koji ima simboličko značenje, a pripada razdoblju prije dolaska franjevaca na otočić.

Na Visovcu se nalazi i lapidarij u kojemu se mogu vidjeti ostatci prijašnjih objekata na Visovcu.

 

 

Slika 3. i 4. Eksponati muzeja na Visovcu (MJ)

Knjižnica u samostanu na Visovcu sadrži neke raritete: primjerak Divkovićevih „Besjeda“, Orbinijevo „Ogledalo duhovno te drugo izdanje Judite“ Marka Marulića. U arhivu također ima dosta dokumenata važnih za povijest ne samo samostana nego i čitave Dalmacije.

Samostan i crkva na otoku Visovcu svjedoče o našem vjerskom, duhovnom i kulturnom identitetu.

Izvori: Anđelka Galić (www.muo.hr) , www.putovnica.net

Mi Hrvati od stoljeća sedmoga (crtice)…

Komentari