TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA ̶ Hrvojev misal

Slika 1. Hrvojev misal (Hrvatska pisana kultura – J. Bratulić – S. Damjanović)

Misal,-ala lat. (missale) je liturgijska knjiga u kojoj se nalaze molitve i pjesme koje se čitaju kod katoličkog bogosluženja.

Glagoljski misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića s početka 15. stoljeća predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika srednjovjekovne bosanske kulture i ostavštine bosanskih Krstjana (kršćanska relegijska sekta u Bosni).

Nakon što je Žigmund u Križevcima pobio hrvatske plemiće, Ostrogonski nadbiskup Ivan Kanižaj krunio je Ladislava Napuljskog 5. 8. 1403. u Zadru za hrvatskougarskoga kralja. Ladislav Napuljski oslonio se na najmoćnijeg tadašnjeg bosanskog vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića (1350.  ̶ 1416.) te ga imenovao svojim namjesnikom za Hrvatsku, Dalmaciju i Bosnu. Hrvoje Vukčić Hrvatinić bio je imenovan i za hercega (namjesnika) splitskoga.

Crkvene vlasti naručile su misal, koji bi potvrdio pripadnost katoličkoj crkvi, Hrvoja Vukčića Hrvatinića jer je bio osumnjičen za bogumilstvo. Misal je napisan između 1403. i 1404. godine (u Splitu ili Omišu) kad je vojvoda bio na vrhuncu svoje moći.

To je najljepši i najbogatije ilustrirani glagoljski rukopis hrvatskoga srednjovjekovlja. Ima oko 380 živopisnih inicijala i 94 minijature na 243 lista (ili 486 stranica) pergamene. Neki su inicijali prožeti heraldičkim elementima iz Hrvojeva grba, a pozadina u više minijatura pokazuje dijelove Splita: zidine Dioklecijanove palače i toranj sv. Duje. U kalendar su uvršteni sveci koje su štovali Anžuvinci, i sv. Duje, zaštitnik grada Splita. Boje su vrlo dobro sačuvane. Osim sakralnih tema u minijaturama (sveci iz Staroga i Novoga zavjeta, prizori iz Kristova života), ilustrirani kalendar ima slike svakidašnjih poslova. U Misalu su zapisane različite molitve i obredi onoga doba.

 

Slika 2. Hrvojev misal (Hrvatska pisana kultura – J. Bratulić – S. Damjanović)

Na kraju misala nalazi se Hrvojeva slika preko cijele stranice na bijelom pobjedničkom konju. Isto tako zauzima cijelu stranicu njegov grb s latinskim natpisom: Arma Hervoiae ducis Spalatensis. Pisac Butko koji je pisao misal s još nekim pomoćnicima, zapisao je svoje ime na 139. listu u spomenu živih: Tu pomeni žive ke hoćь i But’ka pis’ca.

Uvez je bio optočen dragim kamenjem koje je kasnije nestalo. Izgleda da je zbog tih dragocjenosti i postao plijenom turskih osvajača i dostojnim darom sultanskoj biblioteci. Još i danas glagoljski misal resi sultansku biblioteku Topkapi Sarayi u Carigradu, samo s nešto skromnijim koricama u tzv. Yildis-uvezu iz 19. st.

Iluminacije ovoga misala upućuju na to da je izrađen na području gdje su se uspješno ispreplitali utjecaji bizantske i rimske umjetnosti. Kalendar koji se u njemu nalazi ukrašen je alegorijama mjeseci i prikazom svakodnevnih aktivnosti. Inicijali u rukopisu su iscrtani s lisnatim viticama, glavama apostola i predstavama Isusa. Osnovne boje svih predstava su crvena, zelena i plava, s pozlatom na nekim mjestima. Najvažnija minijature ovog misala je ipak ona na kojoj je prikazan herceg Hrvoje na bijelom konju, u maniri tadašnjih vitezova. Pored ove iluminacije značajna je i predstava hercegovog grba.

Dugo se vremena nije znalo gdje se nalazio original Hrvojevog misala. Neki su smatrali da je nestao. Misal je 1963. ponovo otkrila Mara Harisijadis te se danas zna da se on čuva u Topkapi Sarayi Muzeju u Istanbulu, gdje je je vjerovatno dospio odmah nakon osmanskoga osvajanja Balkanskog poluotoka.

Slika 3. Hrvojev misal (Hrvatska pisana kultura – J. Bratulić – S. Damjanović)

Časna sestra Marije Agnezije Pantelić je misal istražila, analizirala i transliterirala.  “Staroslavenski institut u Zagrebu potaknuo je i organizirao luksuzno faksimilno i kritičko izdanje Hrvojeva misala u bojama koje je vjerno izvornom rukopisu u svemu, pa čak i u ručnom obrezivanju listova i papiru koji je poput pergamene.  Kritičko izdanje teksta ima latiničku transkripciju (M. Pantelić), usporedbu s četiri misala († B. Grabar, A. Nazor) i rasprave o rukopisu: Hrvojev misal i njegov historijsko-liturgijski sastav (M. Pantelić), Kulturno-povijesna analiza iluminacija Hrvojeva misala (M. Pantelić), Karakteristike jezika i pisma Hrvojeva misala (A. Nazor), O kritičkom izdanju Hrvojeva misala (B. Grabar) i Popis biblijskih čitanja” (B. Grabar).

Faksimilno izdanje u boji s latiničkom transliteracijom i usporedbom s još tri glagoljska misala izdano je 1973. u Zagrebu, tiskano u Gracu u tiraži od 800 primjeraka. Rubovi stranica rezani su sukladno originalu, a uvez u skladu s karakterom rukopisa.

Tom prilikom izrađen je i svezak s preko 500 stranica s potpunom transkripcijom na latinskom pismu.

Izvori: Marica Čunčić, Croatica et Slavica ladertina, hrvatska enciklopedija, Josip Bratulić i Stjepan Damjanović (Hrvatska pisana kultura).

 Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Komentari