TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA ̶ Radio stanica Zagreb

Slika 1. Stario radio aparat (MJ)

Radijski program u Hrvatskoj, kao prvi u ovom dijelu Europe, počeo se emitirati 15. svibnja 1926. godine u 20:30 sati, iz kuće na Trgu sv. Marka broj 9.

“Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb!” prve su riječi emitirane uživo. Izgovorila ih je spikerica Božena Begović 15. svibnja 1926. To je bio početak radija u Hrvatskoj. Program je počeo u 20:30 sati emitiranjem hrvatske himne (Lijepa naša domovina) koju je na glasoviru odsvirao Krsto Odak, a nakon najave Božene Begović slijedio je govor ravnatelja dr. Ive Sterna. Te su večeri slušatelji mogli čuti službeni bilten, glazbu Beethovena, Haydna, Chopina, Rameaua, Saint-Saensa i na kraju 15-minutne novosti.

Radio klub Zagreb, skupina uglednih radioamatera i poslovnih ljudi na čelu s fizičarom Otonom Kučerom, osnovao je Radio Zagreb nakon dvogodišnjega postupka ishođenja dozvola od tadašnje vlasti. Bila je to prva radiopostaja u ovome dijelu Europe. Prvih 14 godina radio je bio u privatnom vlasništvu Dioničkoga društva Radio Zagreb, a 1940. je nacionaliziran. Nakon 1945. djelovao je kao državno poduzeće, društveno poduzeće, javno poduzeće i od 1990. kao javna ustanova. Zakonom koji je donio Sabor Republike Hrvatske preimenovan je u Hrvatski radio (odnosno Radiotelevizija Zagreb preimenovana je u Hrvatsku radioteleviziju).

Prva javljanja s mjesta događaja počela su u jesen, a prva izvješća s otvorenoga prostora bila su u studenome 1926. pri otkrivanju spomenika Josipu Jurju Strossmayeru. Također su 1926. održani prijenosi uživo opera More i Rusalka iz Hrvatskoga narodnog kazališta. Radio Zagreb je uživo prenosio svete mise iz Markove i ostalih crkava. Prenosio je i program iz studija i izravno kulturne, športske i druge priredbe iz Zagreba. Već od 1927. telefonskim vodom preko Beča pridruživao se u zajedničke emisije Mreže srednjoeuropskih postaja (Beč, Prag, Varšava, Budimpešta i dr.). Na temelju te suradnje Radio Zagreb je 1928. primljen u punopravno članstvo tadašnje Međunarodne radiodifuzijske unije (fr. Union Internationale de Radiodiffusion) u Ženevi zastupajući ondašnju Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, u kojoj većim dijelom, kao ni na ostalim prostorima jugoistočne Europe, još nisu postojale druge radiodifuzijske postaje.

Na konferenciju u Lausannei, 1926. g., Radio Zagreb postao je punim članom ITU-a (International Telecommunications Union).

Radio Zagreb bio je među prvim radiopostajama u Europi koje su javno pozvale slušatelje da sudjeluju u stvaranju originalnih rukopisa za radiodrame.

1929. godine utemeljen je Radijski orkestar (danas Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije), a 1941. Tamburaški orkestar.

Hrvatski krugoval, tako se Radio Zagreb zvao u doba Nezavisne Države Hrvatske, pokrenuo je 1942. prvu podružnu postaju radija u Dubrovniku, poslije u Sarajevu i Banjoj Luci i 1943. u Osijeku. Nakon II. svjetskoga rata pokrenute su i druge postaje u većim gradovima. 1957. g. proradio je prvi ultrakratkovalni odašiljač (FM) na Sljemenu.

Radio Zagreb je osnovao 1945. Zbor, a 1946. Plesni orkestar.

Od 1964. godine redovito se emitiraju: prvi, drugi i treći radijski program.

1976. prvi program prešao je na cjelodnevno emitiranje, a od 1997. su na cjelodnevno emitiranje prešli 2. i 3. radijski program te Radio Sljeme.

Regionalne postaje Hrvatskoga radija  su: Zagreb (Radio Sljeme), Radio Pula, Radio Split, Radio Osijek, Radio Rijeka, Radio Zadar, Radio Knin i Radio Dubrovnik.

Međunarodni program: Program Glas Hrvatske emitira se putem interneta i satelita za hrvatske iseljenike i za međunarodnu javnost: programom na stranim jezicima (engleskom, njemačkom i španjolskom) slušatelje se informira o aktualnim zbivanjima u Hrvatskoj uz obilje zanimljivih sadržaja iz svih programa Hrvatskoga radija te vlastitom proizvodnjom emisija. Hrvatski radio emitira i tri posebna internetska programa.

Televizija Zagreb

Trideset godina nakon početka rada (15. svibnja 1926.) Radio Zagreba započelo je emitiranje televizijskog programa (15. svibnja 1956.). Televizijska slika stigla je iz Beča preko Graza i Slovenije zahvaljujući odašiljaču smještenom na Tomislavovom domu na Medvednici. U početku se prikazivao program talijanske postaje RAI 1., a emitiranje eksperimentalnoga programa Televizije Zagreb započelo je iste godine iz studija u Jurišićevoj ulici. Prvi TV prijenos uživo pratio je gala otvorenje Zagrebačkog velesajma, a zbio se 7. rujna 1956. Izravni prijenos nogometne utakmice između Italije i Jugoslavije s maksimirskoga stadiona, u svibnju 1957., bio je prvi prijenos športskog događaja uživo. Pet godina kasnije, 1962., s radom počinje veliki televizijski studio u Radničkom domu u Zagrebu.

Slika 2. Gordana Bonetti (s izložber) (MJ)

Odlukom EBU-a, 1967. godine, TV centar Zagreb postaje Eurovizijski tehnički centar za cijelu Jugoslavensku radioteleviziju (JRT).

Već sljedeće godine Televizija Zagreb prvi put u boji uživo prenosi koncert pop-glazbe iz Opatije.

Televizija Zagreb 1972.  počinje sa stalnim emitiranjem Drugoga programa.

Godine 1983. instaliran je i pušten u pogon prvi proizvodni televizijski studio na Prisavlju.

U povodu “Pjesme Eurovizije” 1990. na lokaciji TV Doma, Prisavlje 3 u Zagrebu je instalirana EBU-ova primopredajna satelitska postaja kao sastavni dio Eurovizijske satelitske prijenosne mreže. Uvodi se teletext kao stalni TV servis.

Slika 3. Odašiljač na Medvednici

U lipnju 1990., po odluci Sabora, Radiotelevizija Zagreb mijenja naziv u Hrvatska radiotelevizija (HRT).

 

Tijekom Domovinskoga rata 80% odašiljača u Hrvatskoj i više od 30 TV prijenosnika bilo je okupirano ili oštećeno, a neki su bili potpuno uništeni. Iako je većina odašiljača bila oštećena, nastavljen je rad smanjenom snagom s rezervnih položaja.

U vrijeme Domovinskoga rata sedmorica novinara, snimatelja i drugih zaposlenika radija i televizije izgubili su živote izvještavajući s bojišnica. Boreći se za istinu, s mikrofonima i kamerama u rukama, poginuli su HRT-ovi djelatnici: Žarko Kaić, Gordan Lederer, Đuro Podboj, Nikola Stojanac, Željko Ružičić, Branimir Polovina i Siniša Glavašević.

Danas HRT ima osam regionalnih radiopostaja i osam regionalnih HRT centara. Ima tri nacionalna i osam regionalnih radijskih programa (kanala), četiri zemaljska TV programa i jedan satelitski TV program koji se emitira na hrvatskome jeziku. Od 1997. radijski i televizijski programi HRT-a također se emitiraju u digitalnoj tehnici preko satelita za cijelu Europu.

Danas HRT u svom sastavu, osim televizije i radija, ima i Simfonijski orkestar, Zbor, Jazz orkestar i Tamburaški orkestar.

Hrvatska radiotelevizija aktivni je član (od siječnja 1993.) Europske unije radiotelevizija (EBU – European broadcasting union), udruge javnih televizija.

Prelazak s analognoga na digitalni sustav emitiranja programa započeo je 26. siječnja, a dovršen je 5. listopada 2010. godine.

Dana 25. svibnja 2012. arhiv televizijskoga i radijskoga programa te zbirka notnih zapisa glazbene proizvodnje dobili su status kulturnoga dobra.

Izvori: HRT radio – Općenite informacije o Hrvatskom radiju, Hrvatska enciklopedija, Roman Galić

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Dr. Marko Jukić

Komentari