TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Nedjelja, 2. kolovoza

  • Written by:

Božja prisutnost
Zastajem na tren, svjestan da je Bog tu.
Razmišljam kako sve oko mene,
zrak koji udišem, cijelo moje tijelo,
titra Božjom prisutnošću.

Sloboda
Nema te situacije iz koje ne bih mogao izići još bogatiji ljubavlju i životom.
Međutim, moje su želje često fiksirane, zarobljene u iluzijama da će sve biti ispunjene.
Molim Boga da kroz moju slobodu
uglazbi moje želje u živahnu melodiju ljubavi punu harmonije.

Svjesnost
Kako se danas doživljavam/osjećam?
Kako se ponašam prema Bogu? Prema drugima?
Postoji li nešto za što trebam biti zahvalan? Tada ću reći: hvala.
Postoji li nešto zbog čega bi mi trebalo biti žao? Tada ću reći: oprosti.

Riječ Gospodnja
Mt 14,13-21
Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: “Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.” A Isus im reče: “Ne treba da idu, dajte im vi jesti.” Oni mu kažu: “Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.” A on će im: “Donesite mi ih ovamo.” I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.

On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Rješenje koje učenici nude za pet tisuća ljudi jest da proglase kraj radnog dana i otpuste mnoštvo kako bi sami pronašli odnosno osigurali večeru. Očito je da su učenici imali dogovorenu večeru. Konačno, kako bi oni mogli nahraniti tako veliku skupinu ljudi?
Isusova briga za sljedbenike nastavlja se nakon nekoliko sati, ne zahvaljujući dodatnom ljudstvu, već sredstvima koje su učenici imali.
Imamo li dovoljno da iziđemo u susret potrebama onih koji pitaju za pomoć? Postoji li meni poznata potreba gdje trebam pozvati pomoć ili mogu pomoći sam?

Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.

Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari