TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Crkva Sveta Mati Slobode

Slika 1. Pieta pred ulazom u crkvu (MJ)

Zavjetna crkva posvećena Majci Božjoj Sveta Mati Slobode zavjetna je crkva u spomen poginulima za Domovinu, na Jarunu u Zagrebu.

Smisao je svetišta gajiti vjeru hrvatskoga puka u zagovor Blažene Djevice Marije te očuvati od povijesnog zaborava ime svakoga hrvatskog branitelja koji je darovao svoj život za domovinu. Molitvom za domovinu i za sve koji su za nju položili živote ova spomen crkva ulazi u niz hrvatskih zavjetnih marijanskih svetišta.

Hrvatski vjernički puk oduvijek vjeruje da ga Marija zagovara i prati na njegovu povijesnom putu. Njoj se utjecao osobito tijekom svojih križnih putova kroz povijest. Tako i u vrijeme Domovinskoga rata.

Krunica je spontano postala zaštitni znak naših branitelja, a narod ju je molio u svim crkvama i na javnim mjestima, vjerujući da će nas Bog, po zagovoru Blažene Djevice Marije, spasiti od prijetećeg uništenja. Zavjetna crkva Sveta Mati Slobode nastala je na mjestu na kojem je puk molio krunicu.

Ideju o izgradnji crkve dao je don Petar Šimić. On je liturgijski i funkcionalno osmislio prostor i vodio cjelokupnu izgradnju. Crkva je izgrađena po nacrtu arhitekta Nikole Bašića.

 

Crkvu je posvetio zagrebački kardinal Josip Bozanić 12. studenoga 2000. Imena 15.840 poginulih u Domovinskom ratu zapisana su u Svetištu. 

 Ime crkve odabrao je zagrebački kardinal Franjo Kuharić iz drevnih litanija Majke Božje Trsatske.

 

Impresivni zidovi prošarani nepreglednim nizom imena, prezimena, inicijala imena očeva poginulih te godina rođenja i smrti, sa sjeverne i južne strane obrubljeni su dvama citatima. Na južnome dijelu stoji misao Božidara Prosenjaka: “Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti. Mi ćemo ga držati.”

Na sjevernoj strani nalazi se navod iz Ivanova evanđelja: “Ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre, ostaje samo; ako umre – donosi obilat plod”, koji ne odražava samo usud Isusa Krista, nego i sudbinu hrvatskih branitelja i svih poginulih za više, kršćanske vrijednosti: ideale mira, slobode i ljubavi prema vlastitu domu.

Slike 2. i 3. Oltar u crkvi (MJ)

Neprolaznost uspomene

Na reljefu Kuzme Kovačića koji se prostire ispred kenotafa, a iza oltara dominiraju likovi Krista i Marije, oko kojih nalazimo simbole i znakove svih žrtava Domovinskoga rata: otkrivenih i neotkrivenih jama i masovnih grobnica, rasutih kostiju koje evociraju vizije proroka Ezekijela o skeletima koji će jednom oživjeti.

Vrhom reljefa proteže se natpis Martyribus pro patria Croatia in Christo resurrecturis  (“Mučenicima za domovinu Hrvatsku, koji će jednom uskrsnuti”).

Na krajnjim granicama reljefa smještene su panorame ratnim plamenom zahvaćenih simbola hrvatskoga sjevera i juga – Vukovar i Dubrovnik. Oko Krista i Marije nalaze se duše poginulih hrvatskih ratnika, koji se, lebdeći nad opustošenim gradovima, nadaju vječnome životu.

Ulaz u Svetu Mati Slobode ukrašavaju vitraji ispunjeni konveksnim kuglama s natpisima kao što su Hrvatska Dubica, Bilje, Siverić ili Drežnik Grad. To su mjesta čije su crkve u ratnome paklu oskvrnute; spaljene i uništene.

Kao čuvarica kolektivne nacionalne memorije, upućujući na vječnost, crkva je ipak ukorijenjena u konkretan povijesni trenutak: u Svetoj Mati Slobode, to je trenutak koji budi osjećaje ponosa nad dostojanstvom, humanošću, junaštvom i pravednošću, tuge zbog svih žrtava i nade u uskrsnuće.

Slika 4. Pieta Croatica (MJ)

 

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

 

Dr. Marko Jukić

Komentari