TwitterFacebookPinterestGoogle+

DA SE NE ZABORAVI: Srpski zločin u u Kostrićima

Slika 1. Spomen obilježje u Kostrićima

NAJTUŽNIJE SELO U HRVATSKOJ, svi mještani sela Kostrić su ubijeni!

Zbog pomirbe o srpskom zločinu se rijetko piše i govori!

  1. studenog 1991. godine ubijeno je 16 hrvatskih civila (dvoje djece od 2 i 4 g.).

Dana 15. studenog 1991. pripadnici MUP-a SAO Krajine iz sastava Jedinice za posebne namjene “Kaline” iz baze u Komogovini, zapovjednika Stevana Borojevića Gadafija, ušli su u selo i poubijali sve stanovnike koje su zatekli., njih ukupno 15 uključujući dvoje djece od dvije i četri godine, kuće opljačkali, a selo spalili. Sutradan su ubili i šesnaestog stanovnika kojeg dan ranije nisu zatekli. Od 16 žrtava u selu Kostrići svima je zajedničko da su bili civili, neboračko stanovništvo koje prilikom likvidacije nije pružilo otpor, te da su bili hrvatske nacionalnosti i rimokatoličke vjere. Po spolu, devet žrtava bile su žene, a sedam muškarci. Po dobi devet žrtava je bilo starije od 60 godina, tri su bile srednje životne dobi, dvoje mlađe životne dobi (bračni par) dok su dvije žrtve bile maloljetna djeca. Danas selo Kostrići praktički ne postoji…

Nakon rata nadležne državne institucije RH u dva su navrata provele pretragu terena tijekom kojih su pronađeni i ekshumirani posmrtni ostaci sedam stanovnika Kostrića. Do danas nisu pronađeni ostaci još devet mještana.

 

Prema zakonima RH, područje sela Kostrići je dobilo status masovne grobnice.

 

Snježana Vučković napisala je, srijeda, 9. studeni 2016. godine:

„Četvrt stoljeća nakon jednog od najgorih zločina počinjenih u Domovinskom ratu, okončan je projekt izrade monografije o najtužnijem selu u Hrvatskoj – Kostrićima. Autor vrlo detaljne monografije je povjesničar Jakša Raguž koji je godinu dana, kako kaže, sve obveze stavio sa strane i posvetio se prikupljanju činjenica o tragediji koja je tijekom rata zadesila malo, pitoreskno selo na Banovini, pri čemu su od strane srpske vojske pobijeni svi zatečeni mještani:

– U knjizi se na 325 strana osim samog opisa zločina i imena njegovih počinitelja, može naći cijela povijest ovog naselja koje datira iz 18-tog stoljeća. Meni je osobno bila poražavajuća spoznaja da su mjesto i mještani koji su opstajali 3 stoljeća bili zatrti u jednom danu, no zbog te je činjenice selo Kostrići postalo jedno od rijetkih mjesta gdje je međunarodni sud dokazao genocid – kazao je hrvatski povjesničar koji je angažiran i u dokumentarnom serijalu “Kako je obranjena Hrvatska”, te dodao kako je monografija nastala u suradnji općine Majur i Hrvatskog instituta za povijest.“

 

Stravično, gotovo kao i sam ovaj pokolj, je i to da se Kostrići prešućuju. Svjesni svoje sramote o nepokretanju postupka unatoč činjenici da su i sami Srbi ovaj zločin osudili, hrvatske vlasti ne vole izgovarati ime najtužnijeg sela u Hrvatskoj. Kako ih ne bi zaboravili, evo popisa žrtava:

  1. Bašić Mije Petar, rođen 1898. godine
  2. Bašić Franje Marija, rođena 1907. godine
  3. Bašić Vilka Petar, rođen 1940. godine
  4. Bašić Franje Jelka, rođena 1938. Godine
  5. Bunjevac Mate Kata, rođena 1905. godine
  6. Jurić Josipa Milka, rođena 1929. godine
  7. Jurić Antuna Zlatko, rođen 1956. godine
  8. Jurić Jure Vera, rođena 1959. godine
  9. Jurić Zlatka Dario, rođen 1987. godine (dijete)
  10. Jurić Zlatka Tomislav, rođen 1989. godine (dijete)
  11. Jurić Josipa Marija, rođena 1930. godine
  12. Kostrić Petra Marija, rođena 1924. godine
  13. Kozić Mate Jure, rođen 1939. godine
  14. Kozić Ive Anka rođena, 1942. godine
  15. Krizman Filipa Ferdinand, rođen 1925. godine
  16. Krizman Petra Marija, rođena 1928. godine

 

Najstarija žrtva Petar Bašić imao je 93 godine. Zlatko Jurić je ubijen naknadno jer nije bio u selu u vrijeme zločina. Nekoliko dana kasnije ubio ga je Zdravko Matijašević.

Pokolj u svom rodnom selu uspio je preživjeti Nikola Bunjevac. Njegov iskaz posebno je potresan jer opisuje, među ostalim, kako su mještane izigrali prijevoznici iz susjednog Majura. Obećali su im transport još u srpnju 1991. No, nikada nisu došli po ljude u Kostrićima. Bunjevac vjeruje da su mogli svi biti spašeni. On je u selu ostao s majkom. Pred srpskim postrojbama skrivao se po okolnim šumama.

 

Petnaest godina poslije, 28. rujna 2006., u emisiji “Istraga” Nov@ TV prikazana je rekonstrukcija ovog pokolja (pokolji na Banovini – Kad komšije svrate).

U Kostrićima je 18. svibnja 2011. otkriveno spomen obilježje masovne grobnice kojim je dana počast svim mučki ubijenim mještanima Kostrića.

Paravojna jedinica “Šareni”, zapovjednik Stevo Borojević zvani Gadafi. Borojevića je 1992. godine ubio pripadnik njegove postrojbe. Milan Zec zamjenik te Stevo Džakula zvani Ikonar, Dubravko Arambašić, Nikola Bogdanović zvani Nina, Mile Milanović zvani Borovo Selo, Vlado Gavrilović zvani Gedžo, Veselin Božović zvani Arkan te Dragan i Žikica Pendić. Još sedam pripadnika iste postrojbe koje je predvodio Gojko Malešević zvani Četnik.

Ista postrojba je sredinom listopada 1991. godine ubila hrvatske civile i policajce kod Volinje. Dovodi ih se u vezu sa smaknućem ruskih novinara kod Hrvatske Kostajnice, 1. rujna 1991. godine.

Nakon 27 godina započeo je sudski postupak za zločin u selu Kostrić (2018.)!?

Nitko od optuženih nije dostupan hrvatskom pravosuđu!

Ne zaboravi!

Dr. Marko Jukić

 

 

Komentari