Molitva – Ponedjeljak, 4. siječnja

  • Written by:

Božja prisutnost
Svima nam je potrebno da se malo odmorimo od svakodnevnih događanja.
I znamo da je našemu tijelu potreban odmor.
Kada se približimo tebi, Gospodine, naše srce i um nalaze osvježenje,
naš duh je ponovno uzdignut.

Sloboda
Zdepasto i grbavo deblo drveta nikada ne bi povjerovalo
da može postati statua, zadivljujuće umjetničko djelo,
i nikada se ne bi podložilo dlijetu kipara,
koji svojim genijem proniče što sve može načiniti od tog debla. (sv. Ignacije)
Molim za milost da se dadnem oblikovati rukom svoga ljubljenog Stvoritelja.

Svjesnost
U prisutnosti Boga koji me voli
promatram sve što mi se dogodilo protekloga dana,
od ovog trenutka unatrag, korak po korak.
Prisjećam se svega što je bilo dobro i lijepo, i zahvaljujem na tome.
Uočavam i sjene i pitam se što mi govore; molim za iscjeljenje, hrabrost, oprost.

Riječ Gospodnja
Iv 1,35-42
U ono vrijeme stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: “Evo Jaganjca Božjega!” Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim upita ih: “Što tražite?” Oni mu rekoše: “Rabbi” – što znači: “Učitelju – gdje stanuješ?” Reče im: “Dođite i vidjet ćete.” Pođoše, dakle, i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: “Našli smo Mesiju!” – što znači “Krist – Pomazanik”. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: “Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!” – što znači “Petar – Stijena”.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Možeš li se sjetiti prilike kad si prvi put susreo Isusa koji te potaknuo da ga slijediš? Zatim razmisli o svim kasnijim susretima koje si imao s Isusom, onim vremenima kad si ga našao nakon dugog čekanja. Razmisli o drugim trenutcima kada si bio duboko utješen njegovom prisutnošću i nisi želio da vrijeme molitve završi.
Vjernost stalnom vremenu za molitvu velika je pomoć u razvoju tvojeg odnosa s Gospodinom. To je čin velikodušnosti i, kao što kaže sv. Pavao, Bog neće biti nadmašen u velikodušnosti. Kad ti je srce suho i prazno vrijeme je možda sve što možeš dati, ali to je dovoljno. Gospodin je uvijek na djelu u tvome životu. Možeš se moliti s kardinalom Newmanom: ”Ostani sa mnom i onda ću početi sjajiti kao što i ti sjajiš, da tako svijetlim da mogu biti svjetlost drugima.”

Razgovor
Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: “Hvala, Gospodine”, što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Skip to content