TwitterFacebookPinterestGoogle+

Domovinski rat: Zarobljeni, odvedeni i nestali

Slika 1. Vukovarsko memorijalno groblje (mj)studenoga – polaganje ruža i paljenje svijeća na grobovima poginulih i ubijenih branitelja Vukovara 1991.

Vukovarsko Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskoga rata 

Svake godine 17. studenoga Udruga roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke” i Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja organiziraju polaganje ruža i paljenje svijeća na grobovima poginulih i ubijenih branitelja Vukovara 1991. godine (na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru).

Udruga Hrvatska majka, u Vinkovcima je prva osnovana 12. listopada 1992. godine; je udruga koja je okupljala obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja u Republici Hrvatskoj s ciljem traženja nestalih hrvatskih branitelja.

Udruge “Vukovarske majke” i “Hrvatski feniks” tiskale su (1996) knjigu “Gdje su naši najmiliji” u kojoj su navedena imena 2.622 osobe za kojima se traga te fotografije zarobljenih i nasilno odvedenih. Udruga roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke” još potražuje 932 nestale osobe.

U Zagrebu su pred sjedištem UNPROFOR-a, na Selskoj cesti, majke poginulih i nestalih podigle zid („Zid bola“) od crvenih (nada) i crnih (smrt) cigla da skrenu pozornost bezosjećajnoj međunarodnoj zajednici da je u Hrvatskoj ubijeno i nestalo više od 13.600 hrvatskih građana.

 

Kršene su sve norme Međunarodnoga prava, ali međunarodna zajednica nije poduzela ništa, nije kaznila agresora (Srbiju) što je bila dužna napraviti temeljem međunarodnoga prava!

U Republici Hrvatskoj je od 1991. godine otkriveno više od 150 masovnih te više od 1.300 pojedinačnih grobnica u kojima su pronađeni i ekshumirani posmrtni ostaci 5.135 osoba, a završno identificirani te sahranjeni posmrtni ostaci 4.225 žrtava. U Republici Hrvatskoj još uvijek se traga za 1.508 nestalih osoba kao i za posmrtnim ostatcima 414 poginule osobe (ukupno 1.922 nerasvijetljene sudbine).

Broj poginulih civila u Vukovaru još nije točno utvrđen (nažalost, pitanje je hoće li ikada biti). Navode se različiti podatci: 1.100 osoba (Davor Marijan), 1.350 (Glavni sanitetski stožer RH). Broj ranjenih civila bio je nešto manji od 2.500.

Na području Vukovarsko-srijemske županije otkriveno je 56 masovnih i više stotina pojedinačnih grobnica. Pronađeni su i ekshumirani posmrtni ostaci 2.074 žrtve od kojih su završno identificirani i dostojno sahranjeni posmrtni ostaci 1.846 hrvatskih branitelja i civila.

 

Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja još uvijek traga za 1.922 osobe, od kojih je 481 nestala i stradala na području Vukovarsko-srijemske županije. Ključni mehanizam za pronalazak nestalih hrvatskih branitelja i civila jest puna suradnja Republike Srbije u otkrivanju informacija o njihovoj sudbini. Republika Srbija ne želi surađivati, otkriti informacije o nestalim (ubijenima) hrvatskim braniteljima i civilima koji su ubijeni u Srbiji, ali i u Hrvatskoj.

Na Ovčari su nađeni posmrtni ostatci 200 osoba koje su odvedene iz vukovarske bolnice, a za 66 osoba se ne zna gdje su posmrtni ostatci jer Srbija ne želi otkriti što se dogodilo s tim osobama. Također nema podataka o pojedinačnim zločinima koji su se dogodili nakon ulaska JNA i paravojnih postrojbi u vukovarsku bolnicu.

U “Borovo Commercu” je 1991. bio odjel vukovarske ratne bolnice. Kada su JNA i četničke paravojne postrojbe ušle u “Borovo Commerce” na odjelu je bilo 200 (250) ranjenika te oko 1.000 civila. JNA i četnici su ubili 51 osobu u Borovu Naselju, 115 ih odvele u Srbiju, a ostatak (oko 1.000 ljudi) u Dalj gdje su ispitivani, selekcionirani i ubijani. One koje nisu ubili  zatočili su u koncentracijske logore, jedan dio zatočenika je deportitran u Hrvatsku, dio je razmijenjen, a nekima se gubi trag.

U „Veleprometu“ je ubijeno 100 osoba, a 700 osoba je odvedeno (i ubijeno) ili im se gubi svaki trag!

Branitelji i civili Mitnice predali su se jedinicama JNA. Jedan branitelj je ubijen u Srijemskoj Mitrovici. Jedan civil je nestao nakon predaje kod novog groblja, a jedan u Šidu. Ostali su razmijenjeni. Dok su trajali pregovori branitelja s Mitnice, nekoliko branitelja je ubijeno, a nekoliko odvedeno u nepoznatom smjeru i ne zna se njihova sudbina.

Izjava bojnika Ivana Grujića  (Večernji list, 4. ožujka. 1996.): “Beograd ima identifikacijske medicinske protokole o ubijenima, odnosno pokojnima koje tražimo s područja istočne Slavonije, čak i iz zapadne Slavonije i Banovine. Identificirali su 1.400 osoba, a imaju podatke i o 300 neidentificiranih. Prema Daytonskom sporazumu trebalo je riješiti pitanje odvedenih (nestalih), ali se to nije dogodilo jer Srbija odbija suradnju.”

Republika Srbija ne želi dati informacije o sudbini odvedenih (nestalih) branitelja i civila. Također, ni lokalni Srbi koji su bili svjedoci odvođenja, maltretiranja i ubijanja Hrvata ne žele kazati gdje su pokopani.

Nisu nestali, odvedeni su i ubijeni!

U Vukovarskom Borovu Naselju 2016. godine otkriven je spomenik odvedenima (nestalima za koje se ne zna gdje su, živi ili mrtvi) u Domovinskome ratu. To je mjesto gdje majke, supruge, očevi i djeca nestalih mogu doći, pomoliti se i zapaliti svijeće.

Međunarodna zajednica formalno daje podršku, ali osim nekorisnih izjava nije ništa napravila da se rasvijetli sudbina odvedenih (nestalih) osoba i da se zločinci primjereno kazne. Republika Hrvatska (vlast) ne čini dovoljno u potrazi za nestalima.

Izvori:

  1. Serijal Eduarda Galića i Dominika Galića. Heroji Vukovara.
  2. Lučić, Ivo. 2017. Vukovarska bolnica Svjetionik u povijesnim olujama hrvatskog istoka  Vukovar hospital a Lighthousein Historic Stormof Eastern Croatia. Hrvatska liječnička komora. Hrvatski institut za povijest. Zagreb.
  3. Vukovarske majke. 1996. Gdje su naši najmiliji (drugo, dopunjeno izdanje). „Hrvatski feniks“. Zagreb.

Hebrang, Andrija. 2013. Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku. Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. – 1991. Ogranak Matice hrvatske u Zadru. Zagreb – Zadar.

Dr. Marko Jukić

 

Komentari