Visoki trgovački sud ubio je svaku nadu u pravdu u ovoj zemlji

TRAGEDIJA FRANAK – Za razliku od razočaravajuće presude Visokog trgovačkog suda, prvostupanjski sudski postupak Radovana Dobronića u svezi tužbe udruga Franak i Potrošač bio je posve transparentan, a njegova presuda u korist korisnika kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku bila je profesionalno i argumentirano obrazložena.
Visoki trgovački sud odlučio je da valutna klauzula ostaje. Ona ima velik financijski učinak, pa možemo reći da je posve utemeljena i pravedna presuda Radovana Dobronića – odbačena. Prihvaćeno je u ovom slučaju manje važno poništavanje promjenjive kamate, ali bez obveze za banke da same provedu tu odluku i vrate svojim zakinutim klijentima preplaćeni iznos.

VTS je utvrdio kako promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja sukladno odlukama banke nije razumljiva, osim u slučaju Sberbanke, ali to nije valjano obrazloženo. Sutkinje idu dalje i navode da promjenjiva kamata “nije razumljiva nikome”. A kod valutne klauzule je sve razumljivo. Ako je valutna klauzula razumljiva, zašto nije razumljiva promjenjiva kamatna stopa? VTS bi morao znati da su trošak pribavljanja sredstava i tromjesečni LIBOR za CHF jedno te isto. Sutkinje iz vijeća VTS-a trebale su znati da je izvan svake elementarne logike podizati kamatne stope uslijed snažnog pada tromjesečnog LIBOR-CHF. Ako valuta jača, kamata joj pada! Sutkinje se nisu zapitale zašto su banke podizale kamatne stope na kredite s valutnom klauzulom u franku i u vrijeme rasta franka. Isto su radile kada je tromjesečni LIBOR-CHF snažno padao! Presuda VTS-a je sramota za hrvatsko pravosuđe.

Dugačka presuda VTS-a zapravo je prazna

Objavljena presuda Visokog trgovačkog suda svodi se na šture izraze: preinačuje se, odbija se, riješio je, i tome slično. Razumljivog obrazloženja nema, nego se ponavljaju dijelovi Dobronićeve presude i odgovarajućeg postupka, uz prezentiranje svih žalbi banaka. Tako Dobronićeva presuda sadrži značajne podatke i pravne parametre, a presuda VTS-a zapravo je prazna, dokaz da je predmet mirovao godinu dana, čekajući diktat politike i bankarskog lobija, u Hrvatskoj i izvan nje. VTS prigovara Dobroniću što ponašanje optuženih banaka nije pojedinačno razdvojio, u smislu da se ponašanje Zabe može kvalificirati samo na osnovu izjava klijenata Zabe. Koje su to gluposti? Zar su valutne klauzule u švicarskom franku bile različite, od banke do banke? I još su klijentima natovarene u uvjetima stabilne kune!

Ovdje nije zgorega ponovno kratko preseliti u svijet krivičnog prava. Zamislite da viši sud ignorira da je neka osoba ubijena, jer to prvostupanjski sud nije dovoljno zorno prezentirao. Viši sud mora ravnopravno uvažavati stranke u sporu, a presuda VTS-a ignorira činjenicu da su mnogi klijenti poslovnih banaka financijski, materijalno i obiteljski uništeni. Presuda VTS-a toliko zaudara na brigu za banke i strani kapital da je to sramotno, za državu i cjelinu nacije.

Dovoljno je reći da vijeće VTS-a relativizira i zakonsku zabranu nepoštene poslovne prakse u smislu ZZP 03 i ZZP 07. Zlonamjerno oglašavanje kredita od strane ponuđača nije uočeno! Ostaje nam da objektivno razradimo nutarnju zlonamjernost svakog pojedinačnog letka, koji postaje autonoman subjekt, kojemu trebamo ustanoviti jeli tiskan kao sedmi ili trinaesti. Nije svejedno koliko je toner bio svjež. Blijedo tiskane letke možemo zanemariti. Da se tako izrazim, sedamnaesti letak nije odgovoran koliko i prvi, jer imamo faktor naviknutosti na takve materijale. Dobronić nije obradio detalje! Zapravo, cijela presuda VTS-a doima se kao jubilarni milijunti letak u korist ovakvog potrošačkog i stambenog kreditiranja, koji nas postupno navikava na “ozakonjenu” pljačku.

Nastavlja se ismijavanje Ustava RH

Dakle, korisnicima kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku ostaje za vratom prenapuhana glavnica i skoro udvostručene rate. Mnogima se nakon godina otplate povećao dug. VTS tvrdi da je valutna klauzula u švicarskom franku jasna, razumljiva i uočljiva! A sudac Radovan Dobronić dokazao je da valutna klauzula nije jasna, niti razumljiva, niti uočljiva, i da kao takva podliježe testu poštenja i savjesnosti.

Formalno, sudski, suspendirana je monetarna neovisnost Hrvatske. Za potrebe sudskog i odvjetničkog relativiziranja baš svega, donesen je Zakon o parničkom postupku koji nam umjesto jasnih pravila nameće filozofske rasprave. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – VTS uopće nije provjeravao poštenost valutne klauzule izgovarajući se da se nisu stekli uvjeti za to, bez ikakvog suvislog obrazloženja, usprkos suprotnim činjenicama.

Sve je to teški kriminal, jer sudstvo i subjekti u nekom procesu ugovaranja moraju implicitno voditi računa o ustavnosti ugovora i pravorijeka u mogućem osporavanju valjanosti ugovora, bez obzira koliko je neki tekst nekog zakona ili naputka nedorečen ili (namjerno) dvosmisleno složen. Nije Ustav tu samo za potrebe Ustavnog suda. Pravni “stručnjaci” strogo paze da ne odemo u područje kaznenog prava, u kojemu se neki odnosi jasnije vide.

Primjerice, simbolički rečeno, ako s nekom osobom napravim ugovor da me ubije i potpišem da ga oslobađam odgovornosti za moje ubojstvo, to ubojicu ne oslobađa njegove odgovornosti. Ako je neka zakonska odredba dvosmislena ili očigledno konfliktno određena, mjerodavan je ustavni okvir, odnosno pozitivan duh nekog zakona. Pomoću protuustavnih i/ili neljudskih zakona provedena je privatizacijska pljačka. Pljačka preko valutne klauzule i jednostrano promjenjive kamate je upravo u tijeku i još uvijek može biti obustavljena.

Samozvani arbitri obmanjuju Javnost

Znanost je prepoznala bankarsko-pravosudnu obmanu. Naš financijski i monetarni stručnjak Ivan Lovrinović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, otvoreno je na HRT4 u emisiji Studio4 prozvao VTS da je ignorirao meritum: korisnici kredita isplaćeni su u kunama, a zaduženi su u švicarskom franku. Što se taj znanstvenik javlja, kada imamo kompetentnijeg Željka Ivankovića? Koji nastupa kao neformalni glasnogovornik banaka! Ruku na srce, Ivanković manje zna od onoga što je Lovrinović zaboravio. Očigledno ima zadaću izmoriti Javnost sa svojim neukusnim istupima u medijima. Dok oko milijun državljana RH direktno i posredno proživljava osobnu i obiteljsku tragediju, Ivanković degutantno kaže da je “bankovni sustav izdržao udar”. To me podsjetilo na uspjeh korporacijskog Opela, koji je za vrijeme Holokausta uredno udovoljavao narudžbama Saveznika. Opel je izdržao sve udare Židova!

Kako se može iščitati iz Ivankovićeva istupa, banke brine kako zakinuti klijente i za ono što im po presudi VTS-a pripada. Valutna klauzula ostaje, napuhane glavnice traju, pa još da relativiziramo promjenjivu kamatu, pa da je mir u strukturama. Jako je važno izbjeći kaos, jer ako se strukture uzrujaju, mogu nas zakinuti dvostruko! Ivanković se posipa pepelom i tvrdi kako se nikada nije odredio o promjenjivoj kamati, kao da smo zaboravili njegove ranije nastupe. Banke su nametnule takvu promjenjivu kamatu koju mogu mijenjati jednostrano, koja je po samom takvom određenju teški kriminal i rušenje cjelokupnog sustava vrijednosti. A onda u istom tekstu Ivanković poništavanje promjenjive kamate reinterpretira kao kaos.

Ovdje se vraćamo na činjenicu da je Hrvatska prema svim relevantnim svjetskim asocijacijama duboko korumpirana zemlja i da je hrvatsko pravosuđe bilo smetnja našem ranijem ulasku u EU. Isto tako, nameće se pitanje idu li strane banke strogo za profitom? Slučaj Franak dugoročno će naštetiti poslovanju banaka, napose ako se valutna klauzula održi. Sljepilo pohlepne bankarske oligarhije ne može biti izgovor za potpuni kolaps Hrvatske. Postavlja se pitanje ponašanja “hrvatske” države, koja je promijenila ZPK za potrebe opstrukcije Dobronićeve presude. “Slovenija je htjela pokrasti 132.000 štediša, a Hrvatsku nije bilo briga”, izjavio je odvjetnik Milivoj Žugić, nakon što je Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava presudilo u korist štediša Ljubljanske banke.

Obezvrjeđivanje svega

Zbog jakog rasta švicarskog franka, glavnice (isplaćene u kunama) nepodnošljivo su napuhane, a dug prema bankama nakon više godina otplate zapravo se povećao, gledano na temelju fiktivnih švicarskih franaka, koji nikada nisu ušli u zemlju. Država je pripremila mehanizme za slom klijenta banke, jačajući ovršne strukture, isprepletene sa stranačkim elitama. Provedena je i provodi se sustavna kampanja države i ekonomskih “stručnjaka” protiv cijena stanova, koje su klijenti banaka kupili sa stambenim kreditima. Tako su nesretnici ostali bez svojih nekretnina i još su im banke dodatno sjele na plaće. Ako je to slučajno i tržišno uvjetovano, zašto ne prestaje kampanja države i “neovisnih” institucija za smanjenjem cijena stanova?

Zamislite da sud u prvostupanjskom postupku osudi na 10 godina zatvora nekog nasilnika za smrt osobe prouzrokovane silovanjem, a onda to viši sud svede na godinu dana kazne za silovanje, jer se sucima ne da baviti s tim odurnim ubojstvom. To je grozno i estetski neprihvatljivo! Svaki ljudski život je značajan, ali patnja i smrt? Koga to privlači, najvjerojatnije je bolestan! Možda je žrtva zaslužila to što joj se dogodilo? Tko je dovoljno plaćen da sluša kako umire silovana osoba, prerezanog vrata? Ako primjereno kaznite mladića koji u terencu pregazi djecu, onda stvarate jednu neugodnu obiteljsku situaciju njegovom utjecajnom ocu. Majka plače! Što da radi?

Kroz blag odnos sudstva prema konkretnom fizičkom nasilju, ubojstvu, silovanju i pedofiliji, stvaraju se uvjeti za blag odnos prema financijskoj pljački državljana RH. Pošten čovjek je nesposobni šonjo, kojeg treba opljačkati, zatući, pregaziti! Pred vratima smo totalnog sloma Hrvatske, što je najvjerojatnije cilj vladajućih struktura, od HDZ-a do SDP-a i HNS-a.

Šteta na ime Ljubljanske banke je ogromna, a tragedija Franak još veća. Nesretnici koje je Ljubljanska banka doslovce godinama mučila imaju razumijevanja za nesretnike iz slučaja Franak. Isto tako, pripadnici udruge Franak proslavili su presudu Lubljanskoj banci. Samo predatori ne vide tuđu patnju, a takvih se kod nas namnožilo previše, takvih je u državnim strukturama jako puno. Nesretnicima isplaćenim u kunama i zaduženim u švicarcima udvostručen je teret. Bankovni činovnici i “osobni” bankari ponudili su klijente da isplaćene kune prebace u napuhane dionice i piramidalne fondove, sve u zoru kolapsa, znajući da je švicarski franak na povijesno niskom tečaju, da će dramatično rasti, i da kriza neminovno dolazi. Istovremeno je elita popunjavala svoje bunkere s pravim slikama, kojima vrijednost stalno raste, neovisno o monetarnoj i financijskoj politici.

Tko je u sukobu interesa?

Posebno je smiješna tvrdnja Željka Ivankovića o utjecaju dužnika u francima na medije. Ispada da su svi dužnici banaka koji su ušli u udrugu Franak zapravo u sukobu interesa. Kao da su to visoki državni dužnosnici. Presuda VTS-a pogoduje dužnicima s valutnom klauzulom u euru i dužnicima u kunama više nego dužnicima s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Cijelu državnu upravu, a napose sudstvo trebamo provjeriti glede kredita i valutne klauzule. Nije vrag da Željko Ivanković nikada nije digao kredit? Zar je toliko nepovjerljiv prema bankama, koje javno tako strastveno brani? Trebamo ispitati kome su ovih dana čudesno poravnata kreditna zaduženja. Provjeriti sve otpise! Stavku po stavku.

“Valutnu sam klauzulu kao temelj sustava uvijek branio” – priznaje Željko Ivanković, ali zapravo nam podvaljuje laž da je valutna klauzula temelj sustava. Naprotiv, Hrvatska je formalno monetarno neovisna, a činjenica da je visoko eurizirana može uključivati samo valutnu klauzulu u euru, a i to je kršenje Ustava RH. Valutna klauzula bila je nepotrebna – kuna je stabilna od njenog početka. Osim toga, banke se nisu zaduživale u švicarskom franku, pa na temelju nečega što nisu radile ne mogu svojim klijentima nametati obveze. Država i poslovne banke ne smiju gubitke svojih nagodbi prevaljivati na pojedince. Glede valutne klauzule, VTS šire prepisuje Dobronićevu presudu, a ipak je odbija. To je skandalozno!

Ignoriranje merituma, ignoriranje svega

Same izjave oštećenih dužnika poslovnih banaka posve su izostale, ali VTS zato citira svaku pojedinačnu izjavu optuženih banaka, na 25 gusto tipkanih stranica (str. 9-36) uz napomenu da tužitelj nije odgovorio na te žalbe, pojedinačno na svaku od njih, kao da su udruge Potrošač i Franak sudske instance. Jesu li žalbe optuženih banaka i nepravomoćno osuđenih banaka upućene VTS-u ili udrugama?

I onda dolazi veselo finale: Vijeće VTS-a jednostavno konstatira što je osnovano, a što ne, bez jasnog obrazloženja. Ponovno imamo ponavljanje pojedinih Dobronićevih odluka bez obrazloženja zašto se to radi – valjda zato da se tekst razvuče na 67 stranica, da se izmori osoba koja ga čita, a sve se relativizira. Postalo je vidljivo koliko je Linićeva zakonska intervencija bila uvod u ovakvu presudu VTS-a. Nedavna Povika Maria Vukelića bila je potrebna da se nakon godinu dana očitovanje VTS-a donese naglavačke.

U vrijeme kada se najveći svjetski stručnjaci nisu mogli složiti oko načina izlaska iz financijski kreirane depresije, perfidno je postavljena doktrina spašavanja banaka. Monetarno snažna Njemačka ima velike rezerve, pa je jednostavno nafilala svoje banke, a jug Europe morao je provesti isto kroz emitiranje državnih obveznica i preskupo i suludo zaduživanje država kod poslovnih banaka s centralama u snažnijim članicama EU, uz otvaranje svim oblicima financijskog inženjeringa. Kriminalci iz klasičnih financijskih piramida ispali su poštenjačine u odnosu na političke i bankarske strukture.

Prezadužene zemlje zapravo su spašavale strane poslovne banke, kojima su centrale bile u Berlinu, Londonu, Milanu, Genevi, Zürichu, Beču i sličnim metropolama, a konačna prikrivena gnijezda tko zna gdje. Imamo nove oblike globalnog nacizma – godišnje šest milijuna djece umire od gladi, daleko od centrala velikih banaka.

Tko je Mario Vukelić?

U svome priopćenju, Visoki trgovački sud poimenično spominje samo tri svoja suca, kao okosnicu vijeća koje je suštinski preinačilo Dobronićevu presudu: Jagoda Crnokrak, Marina Veljak i Branka Šabarić Zovko. Za razliku od Dobronića, njih mediji nisu pokušali kompromitirati. Ovakvu presudu VTS-a u dobroj mjeri dugujemo i okupiranim medijima.

Ovakva odluka VTS-a ponovno otvara temu sveukupne korupcije u RH, koja je prema svjetskim pokazateljima ušla u sve pore našeg društva, a mi koji živimo ovu našu užasnu zbilju znamo da svijet vidi samo stoti dio kriminala u ovoj zemlji. Današnji predsjednik RH je sveučilišni profesor Kaznenog prava! Pogledajte kome je sve smanjivao kaznu Stipe Mesić. Radovan Dobronić prirodno se nametnuo za predmet Franak, jer je u Zagrebačkoj banci osnovao i vodio Odjel pravnih poslovanja za devizno poslovanje. Posebno se specijalizirao u bankarskom pravu i pravu novčanih obveza. Sudac Trgovačkog suda postao je u ožujku 1996. i uskoro magistrirao na području međunarodnog trgovačkog prava.

Kad se toliko pisalo o Dobroniću, nije zgorega podsjetiti se na neke činjenice o dolasku Maria Vukelića na čelo Visokog trgovačkog suda. Te 2006. među njegovim protukandidatima bio je i Radovan Dobronić. Tada je Vukelić već bio dvije godine član jedinice za rukovođenje Projektom tehničke pomoći u vezi sa stečajevima i član ekspertne skupine Svjetske banke za izradu stečajnih načela, i član međunarodnog instituta stečajnih stručnjaka. Osobno je vodio neke stečajeve! Priča se da uživa neformalnu podršku Branka Hrvatina, predsjednika Vrhovnog suda, što može biti određena perspektiva za očitovanje Vrhovnog suda glede Dobronićeve presude i tragične preinake od strane VTS-a. Nakon sedam godina, Vukelić je potvrdio svoju poziciju bez protukandidata! Nekome je bilo jako važno da Vukelić ostane na čelu Visokog trgovačkog suda.

Na prijepore u Vukelićevoj biografiji ukazale su srpske Novosti. Mislili smo da je samo Ivo Josipović vezan na aferu ZAMP, a Novosti u istom pravcu guraju Maria Vukelića, pridruženog člana Hrvatskog društva skladatelja, sa preko 100 zaštićenih djela, za koje prima ZAMP-ove tantijeme. Kao sudac donio je čitav niz presuda u potraživanja HDS-a i ZAMP-a glede potraživanja od poslovnih subjekata. Vukelićevo objašnjenje je smiješno: Nije dobio te predmete, nego je bio mentor djelatniku koji ih je dobio! Zašto ih je onda on osobno potpisivao? Da poveća svoj postotak riješenih predmeta?

Kako sve zvoni na sukob interesa, potrebito je provjeriti ima li Vukelić kredit u kunama ili kredit s valutnom klauzulom u euru. Vjerojatnost da Vukelić nije djelovao na presudu vijeća VTS-a, kojemu je predsjednik, ravna je nuli. Zanimljivo, Vukelić je po imovini najbogatiji trgovački sudac. Njegova mjesečna neto plaća kreće se oko 20.000 kuna, a tu su i primanja od privatnog Veleučilišta VERN, gdje predaje Trgovačko pravo i Osnove prava. U vrijeme dok je dekan VERN-a bio Goran Radman, Vukelić je za 2011. i 2012. primio oko 73.000 i oko 81.000 kuna. Bez obzira na strukturu našeg sudstva i postavljenu hijerarhiju, udruge Franak i Potrošač mogu zahtijevati od Vrhovnog suda i Sabora RH da se sporno očitovanje VTS-a posve odbaci.

Zelenaši koriste znanost

Osnovno lihvarsko pravilo nitko nema pravo zaobići. Kredit je pošten ako je prosječna mjesečna otplata sadržana u rati. Ako kod korektnog lihvara dignete kredit u visini 100.000 eura na 20 godina uz kamatu 5 posto, vaša je mjesečna rata 416,7 eura plus kamata, koja je samo kod prve rate tih istih 416,7 eura. Vaša temeljna rata je 416,7 eura, a kamate imaju padajući niz 416,7 414,9 413,2 da bi nakon 12 mjeseci pala na 397,6 eura. Prvi mjesec vaša ukupna rata je 2 x 416,7 = 833,4 eura, ali konstantno pada – vaš kredit je sve podnošljiviji. Nakon 10 godina rata je relativno prihvatljivih 627,6 eura, a posljednja rata je 418,4 eura. Posve razumljivo, nakon 5 godina redovne otplate kredita, vaš dug je 75.000 eura, a nakon 10 godina vaš dug iznosi 50.000 eura. Sve je posve jasno, a prebijanje kredita jednostavno. Lihvari su skloniji kratkoročnim kreditima, ali je u osnovi sve prihvatljivo. Ako niste imali dovoljno za neku ratu, ali ste podmirili temeljnih 416,7 eura za taj mjesec, dugujete lihvaru samo na ime kamate, a ne za glavnicu.

Za razliku od poštenih lihvara, nepošteni bankari dosjetili su se kako zaskočiti žrtvu pomoću znanosti i matematike. Prevarantsko složeno ukamaćivanje uči se u okvirima ekonomskih matematičkih disciplina, a u bankama ima svoje dodatne modifikacije. Bankarska prevara institucionalizirana je i znanstveno. Banka vam nudi jednaku ratu za sve mjesece, što znači da ćete banci ukupno vratiti više nego da ste isti kredit uzeli kod lihvara. Kamate otplaćujete u cijelosti, a glavnica se jedva smanjuje, pa kada odlučite prebiti kredit, dogodi se kao u slučaju valutne klauzule sa švicarskim frankom, da se glavnica povećala. Ako ste nekoliko mjeseci kratki, banka vam povećava glavnicu! Bankama je pasalo da se glavnice kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku otplaćuju što sporije i u tom su smislu “pogodovale” svojim klijentima. Banke svoju guljačinu pravdaju svojim pričama da lihvar nema osoblje i staklenike, koje plaća, i da banke moraju kredite naplaćivati skuplje. Zar banke žive samo od kredita? Čemu onda staklenici i dodatno osoblje? Kako stvari stoje, bojim se da nam preostaje samo oružana pobuna.

Tvrtko Dolić/hu-benedikt.hr

1 comment

Odgovori

Skip to content