DUHOVNA MISAO: Don Mladen Parlov – Trideset i treća nedjelja kroz godinu

TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU
Izr 31, 10-13. 19-20. 30-31; 1 Sol 5, 1-6; Mt 25, 14-30

„Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju,
a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima“
(Mt 25, 29).

Misna čitanja zadnjih nedjelja crkvene godine usmjeruju našu pozornost na ono zadnje i konačno u našemu životu: na smrt, sud, život vječni i smrt vječnu. Iznimka nije ni današnja nedjelja koja nam nudi odlomak iz Matejeva evanđelja, a koji donosi Gospodinovu prispodobu o talentima. Najkraće rečeno prispodoba govori o računu koji sluge moraju položiti gospodaru za vrijednosti (u prispodobi to je novac) koje im je povjerio. Kroz prispodobu Gospodin nam u biti otkriva tko smo mi, kakvi smo u Božjim očima, kakvi su njegovi planovi s nama te kako bismo trebali živjeti. Povijest čitavoga svijeta i povijest svakog pojedinog čovjeka sadržana je u toj kratkoj Gospodinovoj prispodobi. No, pođimo redom.

U prispodobi najprije susrećemo čovjeka, gospodara, koji polazeći na put, doziva sluge i razdijeli im svoj imetak. Gospodar je Gospodin Bog. On je s velikim povjerenjem sav svoj imetak, sve svoje stvorenje, povjerio svojim slugama, ljudima, čovjeku. Sve nam je dao i sve nam je povjerio, ali ne da iskorištavamo stvorenje preko svake mjere, nego da njime upravljamo i gospodarimo u Stvoriteljevo ime, s poštivanjem i zahvalnošću. I to Bogu nije bilo dosta. Povjerio nam je i sama sebe. U svome Sinu on sam je pohodio čovjeka te mu se darovao. Nakon Kristova uzašašća čovjeku su, po Crkvi i unutar Crkve, povjerena i nadnaravna dobra: Sveto pismo, sakramenti, osobito sakrament Kristova Presvetoga Tijela i Krvi, sakrament oproštenja grijeha, dar Duha Svetoga i ostala duhovna dobra koja Crkva čuva i dijeli Božjoj djeci. Bog nam je, kratko rečeno, dao dare stvaranja i otkupljenja.

U prispodobi Gospodin veli kako je Bog dao svakomu prema njegovoj sposobnosti: jednome pet, drugom tri, a trećemu sluzi jedan talent. Talent je inače židovska novčana mjera, prilično velike vrijednosti. Bog zna zašto, kako i kome što daje. To čini iz svoje slobodne milosrdne ljubavi. Zašto jednome ovako, a drugome onako nitko ne može odgovoriti. Ali znamo da daje svakome i to dostatno, preobilno. Kad bi Bog svakome dao isto i jednako, kako bismo se međusobno bogatili; ta svi bi bili jednaki? No Bog je premudar da bi takvo što učinio. On voli bogatstvo različitosti koje svojom ljubavlju povezuje u životno jedinstvo. Drugo, što nam pada u oči jest što Bog daje rasipno, preobilno. Prvome daje pet talenata. To je novac koji se jednostavno nije mogao zaraditi kroz sav ljudski život. Naime, jedan talent je značio šest tisuća dnevnica (denara). Dakle, osoba bi trebala raditi 20 godina da zaradi jedan talent. Isus želi reći kako je gospodar velikodušan, kako su njegova dobrota i milosrđe neizmjerni. Istodobno, gospodar iskazuje veliko povjerenje u svoje sluge kad im tako lako povjerava sav svoj imetak. I u ovom dijelu prispodobe lako možemo prepoznati odnos nebeskog Oca prema nama. Toliko toga Bog nam je udijelio kako bismo mogli imati sretan, radostan i blagoslovljen život. U biti, kad malo bolje razmislimo vidjet ćemo kako nam je sve najvažnije i najveće u životu darovano: od dara života, sunca koje nas grije, zraka koji udišemo, pa čudesno oblikovano naše tijelo, pa darovi duha i duše, pa ljubav koja nas veže i spaja jedne s drugima, a osobito kad se sjetimo kako nam je Bog u svojoj dobrohotnosti darovao svoga Sina i svoga Duha Svetoga. Sigurno da svi ne možemo biti intelektualni ili religiozni genijalci; ne možemo svi biti ni hrabri poput heroja Domovinskog rata; možda svi ne možemo imati milosrdno srce poput bi. Marije od Propetog Isusa ili Majke Terezije, ali je istina da je svakom pojedinom od nas Bog udijelio velike i dostatne darove za potpuni razvoj naše osobnosti i postizanje svetosti. U Božjim očima smo predragocjeni, toliko vrijedni da nas spašava po cijenu života vlastitog Sina.

Treći dio prispodobe otkriva nam što Bog želi da učinimo s darovima koje nam je tako rasipno udijelio. U prispodobi Isus veli da postoje dvije vrste odgovora s naše ljudske strane. Poziva nas da nasljedujemo prvi, a izbjegavamo drugi. Gospodin nas poziva da budemo poput dvojice prvih slugu koji su, puni zahvalnosti prema gospodaru, ostvarili dobit iz povjerenog im novca. Oni su ga pametno uložili te još toliko zaradili. Nisu se bojali mogućih rizika, nego su imali povjerenja u vlastite sposobnosti, jer je i sam gospodar imao povjerenja u njih. Postupili su kao odgovorni i dobri upravitelji povjerenih dobara. Htjeli su da se gospodar njima ponosi. I uspjeli su. Treći, nažalost, nije učinio ništa. Gospodar ga naziva zlim i lijenim. Usprkos tome što mu je gospodar povjerio tako silno blago, on ne doživljava gospodara kao velikodušna i dobra, nego kao stroga. Umjesto da, poput prve dvojice, riskira i pokuša pametno uložiti povjereni mu novac, on veli da se je bojao. No, nije samo riječ o strahu, nego o lijenosti pa čak i nepromišljenosti. Gospodar ga pita zašto nije uložio novac kod novčara da barem malo bude na dobitku, a ne zakopati ga, gdje neiskorišten leži i trune. Zli i lijeni sluga sam se je osudio te je izbačen van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

Na kraju prispodobe otkriva se nešto još čudesnije, još čudesnija i neshvatljivija gospodareva velikodušnost. Naime, on određuje da sluge zadrže i ono što im je udijelio i ono što su zaradili. Čak onome prvom, koji je stekao drugih pet talenata pa ih ima deset, nadodaje onaj jedan talent od zlog i lijenog sluge. Upravo ovakav zaključak prispodobe pomaže nam da ga možemo i moramo primijeniti na sebe same. To nas dovodi do upita: kojem od slugu iz prispodobe smo slični mi, suvremeni kršćani? Kad bi nas gospodar ovaj trenutak pozvao da položimo račun o upravljanju vlastitim životima, što bismo mu donijeli? Jesmo li uopće svjesni bogatstva darova kojima nas neprestano obasiplje Otac nebeski? Možda bismo svi zajedno trebali malo više promišljati o ovim i sličnim upitima, i to ne čekajući neki daleki budući dan, nego već danas, već sada. Svi zajedno molimo da prepoznamo obilje darova koje nam Bog udjeljuje kako bi još više u nama porasli te plodove svetosti donijeli.

Don Mladen Parlov

Odgovori

Skip to content