HODAK: Srbi mogu rehabilitirati i Nedića i Dražu i Slobu, ali to im je preslab aspirin za ‘Oluju’

Čitam na fejsu pitanje jednog “znatiželjnog“ trudbenika koje glasi: “Zašto Srbi pobjesne svake godine baš u kolovozu?“ Iskreno, pojma nemam. Moje pitanje je malo šire. Zašto svakog kolovoza pobjesne Srbi, orjunaši, udbaši, jugonostalgičari, stare komunjare, mladi kriptokomunisti, gledaoci Žikine dinastije, etablirani četnici i sva “stoka sitnog zuba“? Možda zbog meterologije, visokih temperatura, juga, bure, maestrala.

Nekako mi se čini da je Oluja prejednostavan odgovor, ali i najbliži istini. Moja zadnja kolumna od 22.kolovoza isprovocirala je malu “progresivnu Oluju“ punu histerije, otvorene mržnje, prijedloga da, kad me već orjunaši i udbaši ne mogu ubiti, sam počinim suicid. Naslov kolumne uvijek, osim u jednom jedinom slučaju, određuje redakcija portala. Da podsjetim “Srbi su nas “nabili“ u košarci i vaterpolu. Mi smo njih nabili u svim disciplinama na Olimpijadi 5. kolovoza 1995g.“ Izvjesni Angel Sesar me titulira sa “HDZ-ov komesar“.

Komesar koji nikada nije bio član HDZ-a, pa čak nikada ni u prostorijama te stranke. U 53 komentara, drugovi su se, osim Smrt fašizmu-sloboda narodu, mogli potruditi pa naučiti nešto što se zove – ironija i sarkazam. Kad bih ja htio ironično odgovoriti liku kao što je to Angel Sesar onda bi napisao: “Lijepo su ti to objasnili!“ Sarkazam je malo pojačana ironija.

Sasvim je sigurno da će Oluja ostati trajna crvena krpa depiliranim četnicima iz Beograda. Mogu oni rehabilitirati i Dražu i Nedića i Slobu, ali to im je slaba satisfakcija i preslab aspirin za Oluju i 5.kolovoz 1995.g. Još kad ih je Slobodan Milošević 14. kolovoza 1995.g., na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije, proglasio zečevima. ”Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom, nego što bi izginuli držeći linije“ kritizirao ih je Sloba pa nastavio: “Molim vas, šest hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine, napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca, nisu ga mogli odbraniti ni 12 sati !?(…) “Pitanje je tko je, zaista, donio odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sad to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?!” Transkripte sjednice Miloševićevog Vrhovnog savjeta objavila je agencija SENSE koja redovito prati rad Haaškog suda. Uz malu ispravku: kao branitelj Mile Dedakovića-Jastreba dobio sam podatak i provjerio ga da Vukovar nikada nije branilo više od 1600 boraca. “Šest hiljada Hrvata“ branilo bi Vukovar i dan danas. Među “pametnije“ komentare raznih Sabića, Nemeca, Vujnića, Popova, Marušića, Pepera, Godanja i Raosima provlači se uvijek ista priglupa teza da smo u Oluju “pobedili civile“. Civile koji su na Zagreb poslali “zvončiće“ da na ulici ubijaju baš naše civile.

Dragan Stojković poslao je svoj komentar na ćirilici. Kaže verzirani Dragan, između ostalog: “Znam da te boli košarkaško srebro koje vi nikada nećete imati i zlato u vaterpolu, ali šta je tu je. Pomiri se s tim i ne kenjaj mnogo…“ Bojim se Dragane da je tebi u “balvan revoluciji“ jedan pao ravno na glavu. Srebro u košarci osvojili smo protiv ”dream teama” (u prijevodu, momčad iz snova) 1992.g. na Olimpijadi u Barceloni. Zlato u vaterpolu osvojili smo 2012.g. na Olimpijskim igrama u Londonu. Na kraju MOO je objavio ljestvicu zemalja po uspješnosti nakon Ria. Hrvatska je 17. Srbija 32, a Slovenija 45. I točka. Ovo je mali izlet u glave bolesnika, ovisnika za Jugoslavijom, Titom, JNA, Golim otokom, Gradiškom starom koji više ne mislim reprizirati. Jer, iskreno, šteta je vremena i prostora posvećivati ideološkim bolesnicima koji prečesto tvrde da moje “smeće od kolumne“ ne čitaju, a nakon toga istu detaljno analiziraju. Sad se malo odmorite, isperite svoje “sitne zube“ i javite se naredne godine negdje početkom kolovoza. Oluja će vas pratiti do kraja života u vašim zečjim dušama.

Kandidat za Saborskog zastupnika u 11. izbornoj jedinici Ćiro Blažević financirat će svoju kampanju isključivo iz svog ĆIRO-RAČUNA.

Događaj tjedna pa i mjeseca je sastanak koji je Zoran Milanović imao sa predstavnicima Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojba i Udruge specijalne policije. Zokijev interes je bila već legendarna briga SDP-a za braniteljsku populaciju. Što je izvrsno funkcioniralo za vrijeme izuzetno popularnog ministra Freda Matića zvanog “punjena ptica“ i njegovog pomoćnika za “intelektualna“ pitanja Bojana Glavaševića, uvjerenog da je on jedini nasljednik ogromne karizme svog pokojnog oca. Na Bojanovu žalost ostavinska rasprava nikada nije bila održana. Da jest, sin bi vjerojatno bio razbaštinjen. Što je dosta čest slučaj u realnom životu. Sastanak je bio, kako je to običaj u RH, sniman, a da to nije znala ni jedna strana. Bilo je samo pitanje vremena koja će strana svoju snimku prva dostaviti Jutarnjem. Zoki, obožavatelj pojma ”moderato cantabile” (umjereno pjevno), bio je po Klemu malo “nabrijan“. Zadnji put tako je “nabrijan“ bio dr. Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik. Redakcija Jutarnjeg ostala je konsternirana. Jelena Lovrić otvoreno je “prešla na drugu stanu“. Kod nje sad igra samo Andrej Plenković. Kao nekad Ivo Sanader. I tko kaže da se povijest ne ponavlja? Senzibilni Ante Tomić, sad već potpuno oporavljen od nesretne kante, kaže: “Kerumov kretenizam bio je dugo nenadmašan. I onda se Zoran sastao sa braniteljima…“ Ino Bešker zgraža se sa “doživotne“ iz Rima, Pupovac je na aparatima itd. Donald Trump postao je za naše medije salonski akademik u odnosu na Zorana.

Pa da vidimo koje je to grozote “nabrijani“ Zoki rekao da se čitav progresivni, pastoralni lijevi dio Lijeve naše tako zgrozio. Priznajem i sam da je nedopustivo reći za pristojne, europski orijentirane Srbe da su “šaka jada“, da već 150 godina ne znaju koga bi pripojili, Makedoniju, BiH ili Kosovo te da takvi pretendiraju vladati Balkanom. Srbi stvarno nisu zaslužili da ih se ovako uličarski vrijeđa. Evo, Vučić je nedavno diplomatski i uljudno usporedio Oluju sa Jasenovcem. Je li ta usporedba uvredljiva? Jelena Lovrić, Ante Tomić, Nenad Stazić, Bojan Glavašević, Milorad Pupovac, Vedrana Rudan i gledaoci Žikine dinastije sigurni su da nije. I Carl Bildt se slaže sa njima. I redakcija Jutarnjeg istog je mišljenja. To je sloboda govora i izražavanja. Čl. 38. Ustava RH. Kad mlađahni po-četnik Vučić kaže da Srbija neće više dozvoliti Oluju onda je to figurativna metafora. Pa koliko je oluja nanijela štete našim narodima i usjevima? A tek u svijetu?! Kad Ivića Dačić, Slobin đačić, kaže da će se referendum u RS održati inače će Srbija “da tamo pošalje vojsku“ to ne treba odmah bukvalno shvatiti. Dok se po sistemu “skup’te se, skup’te četnici“ vojska skupi, Rusi daju naoružanje, Merkelovica odobri akciju, proći će dosta vremena. Kad četnički vojvoda Nikolić, zvani od milja Toma grobar, uspoređuje Milanovića s Pavelićem, a RH sa NDH-om, onda on zna da na taj način priličnom broju ljudi u Lepoj njihovoj šalje birane komplimente.

I na tako rafinirane fino složene pohvale od strane komšija Zoki, umjesto da se nakloni i zahvali, on huliganski šteti idiličnim odnosima dvaju prijateljskih država. Neki hlebinski političari misle da Zoki jednostavno “ne može kontrolirati svoj izričaj.“ Još kako može! Osobito ako je sve što je rekao o Srbiji čista, destilirana istina. Srpska vladajuća garnitura je šaka jada. Problem je što to oni još ne znaju. Da je Srbija vojnički jaka kao 1991.g., uz ovakvu podršku Rusije i logistiku Angele Merkel, u Zagrebu bi Pavle Kalinić proglasom tražio da se akumuliraju rezerve hrane, vode, soli, šećera za prvih deset dana. No, to ne znači da jednog dana, a možda i prije, Srbija neće biti spremna. Kao i toliko puta prije. Za BiH je Zoki upotrijebio malo lakšu i ležerniju izjavu da su “big shit“ država. Oni nemaju teritorijalnih pretenzija prema RH. Oni su zabavljeni političkim zatiranjem svojih preostalih Hrvata. Tu je Zoki, kako kažu Dalmatinci. malo “falija“ kad je rekao “da tamo nema s kim razgovarati.“ Ne tako davno, u Mostaru je došlo do “socijalnog bunta“ kako je to vidio tadašnji HDZ. Milanović, shvativši da gore hrvatske ustanove i zgrade, odmah je odletio na lice mjesta. Nije točno da nije imao s kime divaniti. Javila mi se ljupka režiserka Jasmila Žbanić i kratko i jasno mu poručila: “Marš u Hrvatsku“. Dva dana nakon toga našla se u Zagrebu po obećanu lovu za novi film o Hrvatskoj i Tuđmanovoj agresiji na BIH te tragičnim posljedicama te agresije. Posljedice se ogledaju napose u tome što preostala polovina preostalih Hrvata još uvijek nije prešla na islam. Ako Ivica Dačić ikada ispuni svoju prijetnju i pošalje nekad 3.armiju u Europi u Republiku Srpsku, Jasmila sigurno neće s njim na pregovore. Vjerojatno će tada “slučajno“ biti na filmskom festivalu u Berlinu. Ako tamo ne dobije “zlatnog medvjeda“ dobit će ga po povratku na Jahorini.

Izetbegović junior je suho poručio Milanoviću da od sada o BIH može razgovarati samo s Ivom Bancem, počasnim građaninom Sarajeva. Lagumdžijin SDP poziva Zokia u Sarajevo zajedno sa djedom ustašom, da mu uz kafu objasni demokratski princip po kojem Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. On je Hrvat prvenstveno zato jer mu to piše u legitimaciji. I što sad? Nastao je ”big shit” ili kako bi rekli Meksikanci – los velikos sranjos! Čeka se mišljenje Stazića, Linića, Zorana Pusića, Save Štrbca, Željka Jovanovića, Kreše Beljka… Akademsku analizu dala je, uz Mirjanu Mirt, liderica akademske lijeve zajednice u Hrvata Vedrana Rudan. ”Luđak je na slobodi, a nigdje ni liječnika, ni lijekova, ni košulje!“ Zna Vedrana iz vlastitog iskustva kad se nađeš u krizi…

Što bi tek snašlo našeg Zokija da ovo što je rekao nije, kao što sam već rekao, apsolutna istina. Političke i izborne reperkusije ove iskrene analize još se ne naziru. Po mojoj procjeni, ako mu to neće 11. rujna koristiti, neće mu ni previše štetiti. Organiziraju se TV emisije. Građevinski sektor je živnuo. Svi se ograđuju od Zokija. Sve što je rekao Milanović morao je i to znatno ranije reći HDZ. Ali, malo morgen! Ne bi se ”šteli mešat’” i zamjerati. Čak je Klem (!?) za to da se ode kod Vučića i izvini za grubo remećenje idiličnih hrvatsko-srpskih odnosa! To treba svakako učiniti prije nego Dačić pošalje 121 srpsku armiju u Banja Luku.

Sve me to podsjeća na ne tako davni događaj kad su Kosorica i Šeks s Pupovcem sklepali novi zakon o Zajednici srpskih općina u istočnoj Slavoniji. Ono što je Srbija izgubila u ratu tim zakonom je dobila, zahvaljujući HDZ-u, u miru. Novu SAO Krajinu. Znate li tko je spriječio realizaciju tog sramotnog zakona u Hrvatskom saboru? Ne znate! Ne branitelji. Ne rigidna desnica, nego Vesna Pusić. I ovo je sad svojevrsna repriza onog što je napravila Vesna Pusić. Možda se u HDZ-u ipak malo zacrvene.

Na žalost, hrvatski političari sve više podsjećaju na golubove. Puno ih je. Ničemu ne služe, a na kraju sve zaseru.

Slavica Lukić, pravomoćno osuđena novinarka zbog kaznenog djela sramoćenja, opet huška u Jutarnjem. Meta je sad već bivši Načelnik policijske postaje u Kninu Miljenko Lelas. Njegov je krimen što nije kazneno prijavio DORH-u HOS-ovu postrojbu zbog njezinog ratnog pozdrava ”ZDS”. Slavica je iznenađena i uvrijeđena jer Lelas, hrvatski branitelj, nije dobio nečasni otpust iz policije. Za nju je ZDS ustaški pozdrav, a ne HOS-ov službeni ratni pozdrav koji je ta postrojba rabila kroz čitav Domovinski rat. Branio sam od 1991.g. do kraja 1993.g. preko 50 članova HOS-a, sve dok presudom Vojnog suda u Zagrebu u predmetu Dedaković, Paraga i Đapić nije utvrđeno da je HOS regularni dio Hrvatske vojske sa svim svojim simbolima pa tako i s pozdravom ZDS. Kako sam bio branitelj sve trojice okrivljenika, a presudu je potvrdio i VSH, mogu je dostaviti novinarki Lukić da prestane lutati bespućima komunističke prošlosti. Usput rečeno, Lelas je imao bolju formalno pravnu poziciju dok je ministar MUP-a bio Ranko Ostojić nego sad kad je to Vlaho Orepić. Što, s obzirom na presedane Vesne Pusić i Zorana Milanovića, više i ne treba osobito čuditi. Na žalost, jedan je HDZ bio onaj dr. Franje Tuđmana, a sve nakon njega podsjeća na neuspjelu naljepnicu. Etiketu koja nema veze sa sadržajem.

Sjećam se briljantnog novinara Nenada Ivankovića koji se svojedobno bio kandidirao za gradonačelnika Zagreba. Nažalost, nije uspio iako je obećavao da će zaslužnim građanima, bude li izabran, dodijeliti titulu SIR S VRHNJEM!

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

2 comments

  1. Pingback: Nachrichten aus Kroatien - Seite 433

Odgovori

Skip to content