Zašto je Plenković smijenio Hasanbegovića i imenovao Ninu Obuljen?
Ne postoji razumna Hrvatica, Hrvat, razumna državljanka ili državljanin Republike Hrvatske koji ne bi potpisao „bjanko ček“ Plenkoviću za sve „strateške“ planove o gospodarskom rastu, demografskoj obnovi i ekonomskom prosperitetu Hrvatske.
Postavlja se pitanje, na koji su način ministri Hasanbegović, Kovač, Kliman i ministrica Juretić mogli negativno utjecati na rast BDP-a RH i obrnuto, na koji način će Nina Obuljen i ostali imenovani ministri koji su zamijenili smijenjene ministre pozitivnije utjecati na budućnost Hrvatske? Na koji je način ministar Hasanbegović mogao spriječiti strateški gospodarski plan premijera Plenkovića da bi zbog toga bio smijenjen? Ako nije smijenjen zbog toga, zbog čega je smijenjen, jer do jučer je bio aktualan ministar tehničke Vlade?
Bogatstvo jedne ponosne nacije ne mjeri se samo veličinom rasta BDP-a, veličinom suhoparnih brojeva koji danas mogu biti ovakvi, a sutra potpuno drugačiji, pogotovo što na te suhoparne brojčane veličine ne možemo presudno utjecati mi sami svojom ekonomskom pameću u ovim turbulentnim svjetskim i europskim ekonomskim gibanjima, kao i ugrozama koje Hrvatskoj prijete sa svih strana. Ekonomski prosperitet, puni džepovi nisu garancija domoljubnog zajedništva, nisu garancija blagostanja i nisu onaj presudan okidač za obranu nacionalnih interesa. Ti parametri nisu bili presudni ni za vrijeme Domovinskog rata kada smo goli i bosi, siromašni i razoružani, na čelu s predsjednikom Tuđmanom stvarali neovisnu hrvatsku državu. Tih slavnih godina u ponoru ekonomskog sloma, sa bijednom prosječnom plaćom od 150 maraka, naoružani ljubavlju, domoljubljem, naoružani neslomljivim duhom i čežnjom za slobodnom Domovinom, puni vjere stvorili smo Hrvatsku.
Oni koji nikada nisu ni voljeli ni željeli Hrvatsku, punih 20 godina pljuvali su po nama ognjištarima, nemilice su pljačkali Hrvatsku, cipelarili Tuđmana, branitelje, Domovinski rat, od branitelja stvorili ustaše i zločince, zatvarali generale, uništavali kulturnu i duhovnu baštinu, širili međunarodne laži o našoj Domovini, širili mitove o Titu, zločinačkom antifašizmu, ubijali mrtvog Stepinca, umnožavali žrtve Jasenovca, prikrivali istinu o komunističkim zločinima Bleiburga i Hudih jama, zabranili domoljubnu pjesmu, knjigu, film, pismo, bestijalno napadali Crkvu i naše crkvene velikodostojnike, promovirali kulturu smrti nasuprot dostojanstvu života, uvodili genderizam. Uveli su filozofiju mitomanskih laži zatirući povijesne istine!
Može li narod opstati na lažnim idolima i mitovima, na temeljima lažnih antifašističkih ideologija? Može li narod bez slobode duhovnog stvaralaštva pro aktivno sudjelovati u prosperitetu i napretku društva u svakom pogledu, pa tako i ekonomskom? Naravno da ne može i baš to je idealistički prepoznao Zlatko Hasanbegović!
Zlatko Hasanbegović imao je tri mane.
Muslimanska vjeroispovijest, otvaranje svih arhiva i besprijekorno poštenje. Ni jedna od ove tri ljudske karakteristike jednostavno se ne uklapaju u pokvarenjaštvo hrvatskih politika i usuđujem se tvrditi da su ga sve tri navedene karakteristike koštale glave. Kada je u pitanju vjeroispovijest, postavlja se pitanje šta bi se dogodilo da je slučajno Milorad Pupavac na ovakav način, bez suvislog objašnjenja smijenjen s položaja ministra bilo kojeg resora? Kompletan domaći i strani medijski prostor bio bi zatrovan novim pogromom Srba u ustaškoj Hrvatskoj, genocidnim hrvatskim narodom koji ponovo gazi Srbe na nacionalnoj i vjerskoj osnovi!? Hoće li u kontekstu smjene Hasanbegovića bilo tko primijetiti i dovesti to u svezu sa muslimanskom vjeroispoviješću Hasanbegovića , pa makar i islamska zajednica u Hrvatskoj u ovim osjetljivim vremenima glede turbulencija u islamskom svijetu? Hoće li netko primijetiti da je u ovom trenutku za Hrvatsku štetan takav bezrazložan potez? Hoće li netko primijetiti da su smjenom Hasanbegovića narušeni temeljni principi vjerske i međunacionalne tolerancije, principi multikulturalnost na koju se toliko zaklinjemo? Hoće li netko primijetiti da su inicijatori Hasanbegovićeve smjene bili predstavnici srpske i talijanske manjine u eklatantnom ucjenjivačkom maniru, ne dozvoljavajući drugom da bude ono što beskrupulozno zahtijevaju za sebe i za svoje manjine? Ne samo da zahtijevaju nego će očito i dobiti!?
Drugi krimen Hasanbegovića, otvaranje svih arhiva propale Jugoslavije i komunističke partije još je znakovitiji. Otvaranjem arhiva, iznošenjem istine na svijetlo dana, bili bi srušeni svi mitovi o Titu, NOB-u, zločinačkom komunističkom režimu, isplivala bi istina o pljački i pljačkašima Hrvatske i bili bi srušeni ideološki temelji na kojima počiva jedna partija, bila bi srušena ideja velike Srbije koja je pupčanom vrpcom vezana za ideju treće Jugoslavije s kontinuiranim nastavkom velikosrpske dominacije na ovim prostorima. Arhive se ne može otvoriti parcijalno ni selektivno. Ili sve ili ništa. I umjesto da Plenković kao prvi zadatak Nini Obuljen odredi otvaranje arhiva radi istine, on joj zapovijeda istragu kriminala u HAVC-u u kojemu je i ona sama navodno sudjelovala u najvažnijim upravljačkim strukturama dobivajući ordenje za antihrvatske projekte. Koji paradoks!? Plenković valjda misli da će Nina Obuljen samu sebe prijaviti državnom odvjetniku Cvitanu!?
Treći Hasanbegovićev krimen je besprijekorno poštenje, skromnost i radišnost. Ni s jednom od ovih osobina Hasanbegović se ne uklapa u političke pljačkaške strukture koje dominantno utječu na društveno politička zbivanja u klasičnom, mafijaškom korupcionaškom kartelu na hrvatski način.
I kada se čini da su tri navedena razloga prilično precizna, kirurška dijagnoza smjene Hasanbegovića, stvari poprimaju sasvim drugu dimenziju, ako radikalnije zakopamo u dubinsku analizu cijelog slučaja. Zapravo nije pitanje zašto je smijenjen Hasanbegović?
Pravo pitanje je zašto je imenovana Nina Obuljen, kandidatkinja mentalno komunističke ljevice?
Zar Plenković u HDZ-u osim Hasanbegovića nije imao barem još jednog poštenog domoljuba koji je mogao nastaviti kontinuitet Hasanbegovićeve politike, ako je ime Hasanbegovića unosilo toliko nemira u hrvatski politički prostor, a taj nemir bi navodno štetio ekonomskom prosperitetu i ispunjavanju programskih ciljeva?
Imenovanjem Nine Obuljen i ustupcima Srbima i ljevici Plenković je već danas potpisao veliku koaliciju koja je zapravo krajnji cilj nakon urotničke dekapitacije Karamarka, Hasanbegovića i gotovo svih Karamarkovih kadrova.
Animoziteti između Mosta i HDZ-a ne će prestati niti su prestali nakon odlaska Karamarka. Naprotiv, Most o HDZ-u misli sve najgore i obrnuto i oni su zapravo politički neprijatelji i suparnici u trenutačnoj pragmatičnoj interesnoj suradnji. HDZ više nikada ne će Mostu dozvoliti dominaciju kakvu su imali u Oreškovićevoj Vladi niti će Most dozvoliti da bude progutan od „većeg brata“ koji je do sada progutao sve svoje koalicijske partnere. Zadnji zalogaj bio je HSP-AS!
Imenovanje Nine Obuljen mora upaliti crveno svjetlo u Mostu, jer tim imenovanjem Plenković je kupio naklonost ljevice, naklonost mainstream medija i već sutra može uspješno realizirati preslagivanje Vlade, preslagivanje koje, hvala Bogu, Karamarku nije uspjelo. Zar nije to pravi razlog imenovanja Nine Obuljen nove čuvarice hrvatskih arhiva!? Velika koalicija je na djelu, zadatak joj je zaustaviti sve vidove lustracije i to se sasvim jasno vidi iz kadrovske križaljke gospodina Plenkovića, a osobiti iz sastava njegovog savjetničkog tima kojemu se kao zadnji priključio Goran Granić. Eto, imamo Graniće na obadva brda!?
Dok ljevica s Plenkovićem ispija šampanjac i tapšu ga po ramenu nakon „konačnog rješenja“ za Hasanbegovića, desnica, domoljubi, ustaše, ultranacionalisti, katolibani i filofašisti, stjerani su ponovo u katakombe. I umjesto da Plenković smanji taj ideološki jaz u Hrvatskoj i za njega s pravom optuži Zorana Milanovića i komunističku ljevicu koja je na koljenima, on radi još veći razdor i daje SDP-u umjetno disanje, daje Zoranu Milanoviću za pravo glede lika i djela Zlatka Hasanbegovića. Zar nije Plenković i sam širio objede protiv Karamarka i Hasanbegovića u Europskom parlamentu i Europskoj pučkoj stranci i time sam sebe stavio pred svršen čin? Plenković šalje poruku da je Milanović imao pravo, a Karamarko krivo, šalje poruku da mu iz SDP-a trebaju, a Karamarko i njegovi ljudi ne trebaju!
Možda se u katakombama u koje smo stjerani rodi neka nova Hrvatska, možda će nas ponovo natjerati da budemo „Za dom spremni“. Više ništa nije isključeno!? U Austriji obnavljaju kuću Adolfa Hitlera, u Kumrovcu njeguju kuću J.B.Tita, u Beogradu se klanjaju „Titovoj kući cveča“. Smijemo li mi u našoj Hrvatskoj biti „Za dom spremni“ kao naši branitelji u Domovinskom ratu, branitelji koji još uvijek nisu na rang listama najvećih svjetskih zločinaca. Još uvijek nisu, ali na tome se radi, kako bi Vučić i Nikolić uskoro bez kompleksa posjetili Zagreb, pa iz Zagreba nesmetano i bezuvjetno u Europsku uniju!
Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com
1 comment
Mislim, da je vjeroispovijest ministra Hasanbegovica najmanji problem.Problem je upravo njegova skromnost,obrazovanost i beskrajno postenje a poglavito otvaranje najavljenih arhiva.Postoji i nesto trece a to je poticanje nacionalne svijesti, koju manjinske stranke uporno nazivaju nacionalizmom, pa se big brother iz Londona uspanicio.Vidimo Predsjednica iz Londona gosp.Plenkovic odmah u Bruxelles po naputke.Gosp.Hasanbegovic sigurno nije bio suglasan sa takvom politikom,jer ocito vjeruje,da smo slobodu izborili u domovinskom ratu i ako smo clanica EU nismo njihov protektorat.