Budite radosni
Jednostavnost i dubina misli svetog Franje je fascinantna. Franjo nam poručuje da sve što može umanjiti naše materijalno bogatstvo stvara potištenost u nama. Isto vrijedi i za oholost. Povrede koje nas najviše mogu dotaknuti su one koje potkopavaju naš ponos. A kršćanin uvijek mora biti radostan.
{jathumbnail off}Iako siromaštvo i pokora imaju zasigurno središnje mjesto u životu svetog Franje, drugi vid njegovog života, neodvojiv od prva dva vida, jest radost. Franjo je shvaćao da je jedan od najvećih neprijatelja đavla – radost. Govorio bi: ‘Tada se đavao posebno raduje, kad sluzi Božjem uzmogne ugrabiti radost duha. Sa sobom nosi prašinu kako bi je mogao ma i u najmanjoj mjeri ubaciti u savjest i tako uprljati bjelinu duše i zamazati čistoću života. No, kad duhovna radost ispunja srca, uzalud zmija izlijeva smrtonosan otrov. Đavli ne mogu naškoditi Kristovu sluzi, kad vide da je ispunjen svetom radošću. Kad je duh plačljiv, žalostan i turoban, lako ga obuzima žalost, ili se prepušta ispraznim veseljima.’
Franjo je bio radostan čak i za propovijedanja pokore ili u plaču nad mukom Kristovom. Također je naložio svojoj subraći da ne hodaju naokolo spuštene glave. ‘Ne priliči službeniku Gospodnjem pokazivati ni tugu ni ljutnju pred ljudima, nego treba uvijek izgledati časno. Preispitajte svoje grijehe u svojoj sobi i plačite i gunđajte pred Bogom. Kad se vratite subraći, odbacite svoju tugu i prilagodite im se.’
Franjo je također smatrao da je molitva lijek za tugu. Govorio bi: ‘Ako bi možda nešto ozlovoljilo službenika Božjeg, neka odmah ustane i počne se moliti i neka ostane u nazočnosti Oca nebeskog sve dok ne povrati radost spasenja. Jer ako okošta u tuzi, babilonska bolest će narasti, pa će ako se ne istjera dugotrajnim plačem proizvesti trajnu rđu u njegovu srcu.’ ‘Babilonska bolest’ odnosi se na mjesto u Ezekijelu 24, 6, gdje prorok opisuje Jeruzalem kao zahrđao lonac, pod babilonskom opsadom.
Po Franji, siromaštvo vodi k radosti jer siromaštvo jest sloboda. Poniznost također vodi k radosti jer povrede se najviše dotiču našeg ponosa. Franjo ističe velike blagodati od siromaštva i poniznosti. Naime, navezanost na bogatstvo jest velik izvor tuge jer se stalno trebamo brinuti oko očuvanja takvog bogatstva. Sve što može umanjiti naše bogatstvo stvara potištenost u nama. Isto vrijedi i za oholost. Povrede koje nas najviše mogu dotaknuti su one koje potkopavaju naš ponos.
Zašto je molitva lijek za tugu? Tužni smo ako se usredotočimo isključivo na ovaj svijet. Svi naši dragi već su umrli ili će u konačnici umrijeti, a i mi također. Da, možemo se skrivati od ove stvarnosti pomoću ‘ispraznih užitaka’, kako ih Franjo naziva, ali oni ne mogu nadići stvarnost kada ovako i onako sve završava sa smrću. Sv. Pavao nam odgovara u 1 Kor 15, 55 ‘Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?’ Pobjeda smrti našeg Gospodina Uskrsnućem jest i naša pobjeda. Franjo je to veoma dobro razumio. I u njegovom je životu bilo mnogo tuge i razočarenja. Ipak, molitva Gospodinu vraćala ga je nazad u stvarnost i mogao je vidjeti kako zlo koje doživljava nema zadnju riječ. Franjo je znao kao što i mi trebamo znati da za one koji poznaju, ljube Gospodina i služe Mu zadnju riječ ima radost.
Izvor: www.franjevci-split.hr
